Kako je bivšeg Vatrenog zadesila velika tragedija: Miljenik navijača na kraju je morao učiti hodati, a to nije sve

Nagrada ‘hajdučko srce’ je nagrada koju navijači Hajduka dodjeljuju igračima koji su svojim trudom, zalaganjem i borbom se izuzetno pokazali u bijelom dresu tijekom sezone. Dodjeljuje se od 1994., a čak 7 puta nitko je nije osvojio jer nitko nije ni zaslužio po mišljenju navijača. Međutim, u jednoj obitelji  taj trofej došao je dva puta. Otac i sin odnosno Tonči i Drago Gabrić osvajali su nagradu.

Junak današnje priče bit će Drago Gabrić koju je nagradu osvojio 2008. Njegova karijera prošla je gotovo filmsku priču. Od nižih liga do miljenika Torcide, člana Vatrenih pa do Turske, stravične nesreće pa na kraju vratio se na početak i niže lige.

Sin legende Hajduka prošao je akademiju na Poljudu. Za Hajduk debitira 2006. nakon što je jednu polusezonu proveo na posudbi u Solinu. Još pola je odradio u Novalji, a onda je kod Josipa Balatinca postao dio prve ekipe i malo po malo postao važan igrač ‘bilih’.  Već u toj prvoj sezono 06/07.

Gabrići su čudo

Odigrao je odlično dvoransko prvenstvo i dobiva šanse, ali samo s klupe pa je rekao klubu da želi transfer ako ne dobije pravu priliku. Ipak, u sezoni 07/08 ju je i dobio.

“Gol u derbiju u pobjedi od 2:0 protiv Dinama u Maksimiru jedan je od meni najdražih u Hajduku. Bio sam prije te utakmice u nekim dvojbama, pitao sam se što bih trebao igrati. Dobili smo Osijek nakon ispadanja od Europe i tu sam počeo igrati na desnom krilu. Lijeva noga, desno krilo. Vučević mi je pronašao to mjesto i odmah sam u prvoj zabio gol. Zatim smo dobili Šibenik na Poljudu i treća u nizu bio je derbi s Dinamom” prisjetio se najboljih trenutaka u prvom mandatu Hajduka.

U Hajduku je proveo još jednu godinu, a u tih godinu dana dogodio se i debi za vatrene. Bilić ga je u igru ubacio sveukupno 5 puta. Debitirao je u Vinkovcima protiv Lihtenštajna, a u 5 nastupa došao je i jedan gol, Walesu u Osijeku.

Svoj nogometni put nastavio je u Turskoj za 2,5 milijuna eura napustio je Split.  U Trabnzonsporu se nije najbolje snašao. Iako je imao dovoljan broj utakmica nije se najbolje prilagodio u klubu pa je poslan na posudbu u MKE također u Turskoj. Tamo je igrao nešto bolje pa ga je matični klub htio vratiti.  Međutim, na odmoru poslije sezone i prije početka priprema doživio je nesreću.

Nesreća je odnijela sve

Na mokrom kolniku, po jakoj kiši na autocesti A1 između Dugopolja i Biskoga sletio je Gabrić u polje ispod ceste u svom terencu BMW-u X6, a za sportske novosti se prisjetio same nesreće: “Znam ponekad otići na mjesto prometne. Baš je nevjerojatno kako se dogodilo – betonski je zid, nemaš gdje probiti ogradu nego na jednom mjestu sa željeznim dijelom ograde. Ali što ću, ne mogu to vratiti.”

Prisjetio se i odlaska u bolnicu:

“Četiri sam dana bio u induciranoj komi, a nesreće se gotovo i ne sjećam. Znam da je bila kiša, ostalo mi je u sjećanju još i da su neki ljudi kasnije dolazili oko mene, i ništa drugo.”  Turski klub raskinuo je ugovor ubrzo nakon nesreće što je bio poprilično ne ljudski potez.

U tim teškim trenutcima i tri mjeseca poslije nesreće Hajduk ga je ponovno potpisao i dao mu drugu šansu u karijeri. Ponovni debi je imao 6 mjeseci poslije nesreće i to protiv Varteksa baš kao i prvi nastup u seniorskoj karijeri. Međutim, nije to bbio onaj Gabrić prije Turske. Postao je slobodan igrač i otišao u Rijeku.

“Kao hajdučko srce prešao sam u Rijeku jer me potjerao jedan član Upravnog odbora. Bio sam na razgovoru u hotelu i rečeno mi je: ‘Ajde ti bolje u Rijeku.'” Ja sam samo rekao ‘okej’ i otišao. Ne žalim ni za tom odlukom jer sam bio potjeran. To je bilo nakon prometne nesreće” pričao je za Index o napuštanju Hajduka i dodao kako je zbog toga trpio brojne uvrede navijača Hajduka jer je otišao u Rijeku.

Bio je to početak stvaranja jake Kekove Rijekove u koju se Gabrić nije uklopio pa je uskoro završio u Domžalama. U hrvatski nogomet vratio se nakon samo jedne sezone u Sloveniji. Stigao je na pola godine u Zadar koji je tada vodio Štimac i borio se ostanak. Zadar je ispao na kraju i propao, a Gabrić je rekao da mu se nogomet više nije dalo igrati. Nastupao je nakon toga za Koper, Junak Sinj. Igrao je dobro za Split u trećoj ligi, a danas nastupa za Zagoru.

Gabrić je bio jedan od onih talenata koji je puno obećavao. Tko zna što bi bilo s njegovom karijerom da s 24 godine i u nakon dobre sezone nije doživio nesreću. Od niže lige do miljenika Torcide te člana vatrenog.  Pa sve do čovjeka koji ponovno ući hodati na kraju ponovno treće lige.

To je filmska karijera Drage Gabrića.