‘Kad sam obolio, mislio sam da ću umrijeti’! Bivši Vatreni progovorio o najtežim danima

Da život piše nevjerojatne priče već znamo, a jednu takvu napisao je i bivšem Vatrenom Nikoli Pokrivaču. Dok njegov vršnjak Luka Modrić igra i dalje u 37. godini za Real Madrid, Nikola pak dominira u dresu NK Pušće.

Za vatrene je nastupao i na Euru 2008. godine, ali i na Wembleyju protiv Lamparda, Gerrarda, Rooneyja i Beckhama. Igrao je za Dinamo, Monaco, RB Salzburg, a prije dolaska u šestoligaša  vratio se u Dinamo pa igrao i u Interu, Rijeci, Kazahstanu, Izraelu te Slaven Belupu. Za Vatrene je pod palicom Slavena Bilića odigrao 15 utakmica.

U četiri dan je s Pušćom je osvojio dvostruku krunu, prvo je kao kapetan podigao trofej prvaka u 1. Županijskoj nogometnoj ligi, a tri dana poslije i Kup nogometnog središta Zaprešić.

Okrutna bolest

Nekad je igrao Ligu prvaka, a danas županijsku ligu: “Nije mi se uopće bilo problem prebaciti. Znam što sam prolazio kroz život i karijeru, i zašto sam morao prestati igrati nogomet. Sretan sam da sam uopće ostao živ, i da mogu igrati nogomet, pa makar i u niželigašu. Ma u Pušći uživam, dečki su me nevjerojatno dobro prihvatili, postali su mi veliki prijatelji” rekao je za Večernji.

Malo je falilo da iz matičnog Varteksa gdje ga je vodio Zlatko Dalić ode put Hajduka, ali: ” Imao sam sve već dogovoreno s Hajdukom, trebao sam ići na potpis u Split, ali onda je nazvao Zdravko Mamić i rekao: “Ma nema šanse da ćeš u Hajduk, dolaziš kod nas!” Poslije me nazvao i Branko Ivanković i tu sam prelomio da idem u Dinamo.”

“Kad sam prvi put obolio, mislio sam da ću umrijeti. Imao sam tu sreću da sam došao na vrijeme u bolnicu. Kad mi se bolest vraćala drugi i treći put, ipak je bilo lakše jer sam znao što me čeka. No, kod trećeg povratka više nisam ovisio sam o sebi, već mi je trebao donor matičnih stanica. Nitko mi nije odgovarao, i onda je zadnji pokušaj bila mama. Matične se stanice uzimaju od ljudi do 40 godina, ona je imala već 55, ali kako je to bila jedina nada, doktori su pokušali. I srećom, uspjeli, a ja sam već šest godina dobro” komentirao je okrutnu bolest.

Prisjetio se i velike pobjede Dinama protiv Ajaxa: “Sjećam se da je fešta bila čudesna, zamalo smo srušili avion koliko smo skakali i feštali u njemu. Onda taj cirkus na aerodromu, pa izlazak dalje, do 6 ujutro. Znam da sam drugi dan u klub, na trening, došao samo s klupskom kravatom, ha-ha. Ma, to je uspomena za cijeli život.”

“Broj jedan mi je utakmica protiv Poljaka na Euru, to je neponovljivo kad istrčiš u prvih 11 Hrvatske na velikom natjecanju. Šteta što tada nismo otišli do kraja, a mogli smo. Ta utakmica protiv Turske, užasno mi je i sad, nakon toliko godina, sjetiti se toga. Ostali smo četiri sata nakon utakmice u svlačionici, potpuno shrvani” zaključio je s jednom bolnom uspomenom.