Foto: Bozidar Vukicevic / CROPIX

JEDINA I PRAVA ISTINA O TORCIDI! Nazivaju ih orjunašima i huliganima, a evo dokaza kakvi su oni zapravo

Autor:

“I pape i dida bili su Torcida”, refren je pjesme pokojnog Vinka Coce koja je brzo postala i navijačka te zorno dočarava snagu ove navijačke skupine koja unatoč svim svojim kontroverzama drži čelno mjesto na ovim prostorima kada su “tifosi” u pitanju.

Red dobrotvornih akcija i red incidenata obilježava svježe djelovanje ove skupine, no ne može joj se poreći masovnost, vjernost i bespoštednost u borbi. A kada smo već kod te borbe, ona zna zbog loših poteza biti i kontraproduktivna, no to ne umanjuje popularnost skupine.

Hajduk unatoč skromnim rezultatima ima uvjerljivo najveći prosjek posjećenosti na domaćim utakmicama, a i na gostovanjima Hajduk se najčešće osjeća kao domaćin.

Torcida je dobro postavljena organizacija, s hijerarhijom. Kad se veli – svi na to mjesto – okupi se nekoliko tisuća ljudi. Kao vojska! To je obiljnost, štogod mislili o svemu, pa i o incidentima koje priprave.

Ratobornost koja nije plod samo mentaliteta, već osjećaja nepravde koja je ipak evidentna u privilegiji Zagreba prema Splitu, napose u nogometnom okružju, postala je već antologijska, nerijetko i štetna po sam Split, jer svako nasilje se vraća štetom po nasilnika.


I sam Hajduk je nemoćan protiv tih devijacija, opet Hajduk bez Torcide je teško zamisliv, makar bi malčice pristojnija Torcida bila svesrdnija pomoć klubu. No, da Dalmacija i dobar dio Hrvatske osjeća Torcidu kao svoju, nije upitno. I ta je skupina podijeljena, od veterana do frakcija, ne dijele ni svi isto razmišljanje o opstojnosti kluba i modelu upravljanja. Ali, to je Torcida.

Djelujući poput paravojnih postrojbi ova skupina na stadione ide sa svojom koreografijom, porukom i namjerom. Nije jednom bilo dogovoreno da se neće upaliti baklja i tako je bilo, dakle sluša se kad netko veli – Ne! No, kada toga nema na tribini je cirkus, jer je to fantazija ultras navijača, čak je to za shvatiti do jedne mjere. Još je davno Aristotel rekao “da je sve u životu pitanje mjere”, a tu Torcida zna pretjerati.

Kad se dobrovoljno daje krv, gase požari, pomaže sirotinji, toliko su nam dragi ti momci, a onda se snebivamo kada naprave nered i istuku nevinog momka, poput nedavno u Zagrebu, pa se i naša javnost pita koja je prava slika te ekipe?

Ne postoji vođa, što snagama reda otežava posao, a opet organizacija je besprijekorna. Zaslužno za taj detalj je pojava koja je rijetkost u nas, a to je lojalnost skupini, ideji.

Oh da, Torcida i navijači ne upravljaju klubom direktno, ali ih se u upravi i te kako boje, čak i slušaju, što baš nije zgodno za one kojima se to ne dopada. Predsjednici kluba dižu se i padaju uz blagoslov Torcide.

No, ova današnja Torcida ima jedan veliki nedostatak, za kojeg nije kriva. Ona stara Torcida osamdesetih godina uživala je u velikom, europskom Hajduku. Ova danas gleda ispodprosječnu momčad koja uopće nije konkurentna u hrvatskom prvenstvu, kamoli u nešto jačoj europskoj konkurenciji. Pa, tako sociolozi mogu tvrditi da neke devijacije ove skupine dolaze zbog frustracije, oni “bi htjeli velikog Hajduka, a od ovoga im je muka”.

Tako je pisalo davno na jednom transparentu Torcide. Baš znaju poentirati “torcidaši” kad hoće!

Još nešto, Hajduk je kao klub okružen tolikom vjernošću, pažnjom i ljubavlju, ne samo Torcide, već svih svojih navijača, a rezultati su sve slabiji. Upravo je nevjerojatno koliko su sve dosadašnje uprave morale biti nesposobne i manipulatorne da ne iskoriste takav kapital, kojeg imaju Liverpool, Union iz Berlina, Borussia iz Dortmunda, Benfica. I svi napreduju, Hajduk stoji. Kako?

Autor:
loading...
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.