Izbor ‘anonimca’ Dalića neke je i neugodno iznenadio: Napadaju ga jer ih živcira njegova poniznost

Sad je tome negdje šest godina, kako vrijeme leti. Zlatko Dalić preuzeo je reprezentaciju u ovo dova 2017. godine, nakon što je Ante Čačić smijenjen zbog tek neodlučenog ishoda protiv Finske u Rijeci. Hrvatska je morala u dodatne kvalifikcije protiv Ukrajine, a bližila se svjetska smotra u Rusiji. Savez se, a predsjednik je bio Šuker, odlučio za hrvatsku javnost čak i pomalo anonimnog trenera, Zlatka Dalića.

Koji je trenersku karijeru tesao daleko od domovine. Zlatko Dalić počeo je svoju avanturu nakon rada u Varteksu i Rijeci kao trener drugoligaša u Saudijskoj Arabiji. Bacilo ga u pustinju, gdje nema ničega osim religije i nogometa, njegov trenerski lik je izrastao iz pijeska.

Dobar rezultat se zakotrljao i pročuo, dogurao je do kraljevskog kluba. Dobio je posao u konkurenciji Waltera Zenge i Erica Geretsa. I s Al Ainom je radio čuda, osvajao naslove…

Dalićev izbor neke je i šokirao

To je bio tek dio njegovih uspjeha, dolazio je i do finala azijske Lige prvaka. No, kod nas je to prolazilo neopaženo. Opterećeni svojim problemima, koga je bilo briga za nekoga tko radi u pustinji?

I kada je pao Čačić došao je Dalić. Sumnjičavost je prštala na sve strane, a sada šest godina kasnije, priznajmo to duši i srcu, možemo se osjećati kao u najljepšem snu. Drugi na svijetu, pa treći, pa finale Lige nacija, zapažen nastup na Euru. To u jesen 2017. godine kada je stigao Dalić nismo mogli ni sanjati jer bi nas odvezli u neku ustanovu koja se bavi mentalnim bolestima.

Dalićeva uloga u zadnjih šest godina prometnula se gotovo u antologijsku. Došao je na kormilo hrvatske reprezentacije pomalo i anoniman. I sve ostalo je povijest, toliko uspješna, ponosna, zanosna i, ruku na srce, neočekivana. Evo, nekih šest godina uživamo s ovom reprezentacijom, osjećamo da pripadamo europskom i svjetskom vrhu.

Jest, zadesi nas katkad neki poraz, loš rezultat. Ali, tko to ne doživi. Nema više takvih momčadi. Nogomet je strašno napredovao, vi protiv osrednjeg i slabog suparnika morate igrati s istom mentalnom i fizičkom snagom. Onom istom kao i kada igrate protiv najboljih”

Zlatko Dalić je ostvario tako dobre rezultate koje mi ne možemo negirati bilo kakvim kritikama i primjedbama. A stalno je suočen s njima. I nevjerojatno sve skupa dobro podnosi (pa i priče o njegovoj poniznosti), siguran da niti jedan izbornik u povijesti to nije tako dobro podnosio.

Makar je činjenica da mu je i najlakše od svih naših dosadašnjih izbornika, što se tiče podnošenja kritika, jer ima najbolje rezultate. A zašto ima tako dobre rezultate? Jest, dobar je trener, posvećen svom poslu, ima viziju, pa i sreću. Zato jer ga ne dira ništa drugo nego ono što će biti na terenu. I to je začarani pozitivni krug, ostvaruje uspjehe, tada sve kritike postaju bezvrijedne. Pa, možda mislimo da ih uopće i ne doživljava. No, on je iznad svih nas po nečemu drugome…

Činjenica je da sad, uz Francuze, pa i više s obzirom na Ligu nacija, Hrvatska ima kontinuitet sjajnih rezultata ne velikim natjecanjima. Jasno, Euro ili svjetska smotra, tu vam je iskustvo velika stvar. Hrvatska je sad iskusna reprezentacija s dosta poletaraca. No, kada mlad igrač ima kraj sebe iskusnog odmah je bolji nego da je u paru s nekim isto nezrelim, neiskusnim. Dalić to uspijeva miksati, a vidimo da tijekom kvalifikacija stalno dodaje nove igrače.

Posljednja njegova izjava, naizgled bahata, toliko je istinita:

Dalić baš nikad nije bio u ovako opasnoj situaciji: Otkaz su dobivali brojni izbornici u listopadu

“U zadnjih šest godina morao dam donositi mnoge krucijalne odluke. I rezultati pokazuju da nisam pogriješio”!

Na koncu konca, rezultat je mjerilo svega, a ovdje je riječ o kontinuiranom rezultatu. Dugogodišnjem. Uz promjenu generacija. Zemlju bez poštenog stadiona Zlatko Dalić postavio je na svjetski vrh. Usto, sigurno „kemija„ kako u Njemačkoj, na Euru, opet doći do borbe za medalje.

U zadnje vrijeme Zlatko Dalić je morao raditi i na smjeni generacija, pa to je posao koji traži predviđanje budućnosti, morao je i onim starijim pokazati da više nisu nedodirljivi. On je to izvodio, i izvodi maestralno. Zbog smjene generacija raširio je reprezentaciju na 25 ljudi. I od svakog zna što može dobiti.

Nije ga diralo u povijesti iščašeno ponašanje Kalinića i Rebića, kao što nije trepnuo na otkaz Livaje. Čovjek je savršeno miran. Neka takav i ostane!