ISPUNJENO PROROČANSTVO: Kraj dinastije zapečatit će odlazak njihovog Messija?

Autor: Josip Valjan - Harambašić

Ne tako davno, u finalu Lige prvaka 2005. godine sastale su se dvije momčadi da bi odmjerile dužinu svog nabrušenog koplja. Za ovu prigodu manje je bitan rezultat tog dvoboja, iako će se mnogi i u snu sjetiti detalja te divne istanbulske noći. 

Milan je u krševo protiv Liverpoola istrčao u sastavu s Didom na vratima, Maldinijem, Nestom, Stamom i Cafuom u zadnjoj liniji, Pirlom, Gattusom, Seedorfom i Kakom u sredini, i Crespom u paru sa Ševčenkom prema naprijed.

Bitna razlika između “onda” i “danas” je sposobnost ondašnjih timova prepunih zvijezda da funkcioniraju kolektivno, dok današnje momčadi prepune preplačene mladeži djeluju po principu od danas do sutra. “Tko više ponudi njegov sam”, “tko je voljan ispuniti moje dječačke težnje nudim mu svoje usluge”, pri čemu je osobni razvoj i napredak, ispeglana medijska slika i bankovno gojenje ispred lojalnosti, ispred odgovornosti, ispred mrskih etičkih načela. To je ono što je moralna fleksibilnost ekonomskog ratnog broda sa sobom donijela u luku. Ranije je nogometaš individulano rastao poklanjajući svoj kapacitet momčadi koja je redovito bila u rukama dokazanog brusitelja, umjetnika. Zato više nema Maldinija, Tottija, Alfonsa, Klinsmanna, Shearera i drugih. Klubovi su promijenili svoj DNK, “fanovi” mijenjaju idole kao politika ministre. Što je vrijedilo jučer ne vrijedi danas, a ni to nije sigurno.

Jedan od posljednjih mohikanaca koji baš igraju igraju nogomet, osjećaju prostor i životom se za njega vežu, omaleni je Argentinac gigantskog opusa koji je postigao sve što se u jednom klubu postići može.  Na zalasku karijere, načet ozljedama i udarcima Lionel Messi je poručio upravi Barcelone:

“Oni koji su odgovorni za sportski segment moraju također preuzeti odgovornost i da se brinu za odluke koje donesu. Kada se priča o igračima, treba da se daju imena jer ako ne onda nas sve optužuju i govore se stvari koje nisu istina”.

Ova poruka je univerzalna, jer hijerarhija kao i način upravljanja F.C. Barcelone funkcionira po istom ili sličnom principu kao svi veliki klubovi konglomerati. Kao da je rekao – “krivite nas za rezultate a krajnji ishod je produkt vaše politike, vaših odluka i vaših dijela”. Napravio je i distinkciju između igrača – “ako već prozivate, onda dajte imena, jer nismo svi isti”.

Ljudi na vladajućim, odgovornim pozicijama, vrlo često koriste mehanizme premiještanja odgovornosti sa sebe na druge, vrlo često na one koji se u društvenom kontekstu nalaze “ispod” njih, i time se začarani krug nikada ne prekida, nego dimna zavjesa postaje još deblja.

Jedan od najvećih, ma u smeće i s korektnošću – najbolji i najkompletniji nogometaš svih vremena, preuzeo je odgovornost kako na terenu, tako i izvan njega, što još jednom potvrđuje njegovu ulogu istinskog vođe.

Naravno, prije nego je izustio kritiku počeli su se pojavljivati komentari da bi čarobni Argentinac mogao napustiti Kataloniju u potrazi za novom sredinom, kao da se radi o jednostavnom, polusvjesnom procesu poput puštanja vode nakon obavljene nužde. Klatno koje rastače nogomet i društvene vrijednosti njiše se i dalje. Zar se u moru stručnjaka koji jedva čekaju prenijeti vijesti ne nalazi niti jedan koji bi naglasio povezujući faktor koji nogomet generira u sebi kao društvena igra, kao društveni fenomen. Zar je kritika među očima današnjeg konzumenta potpuno isključila sinapse, pa sada bez prefiksa “konstruktivna” mijenja značenje svake izgovorene misli koja ne klizi niz dlaku infantilnog poriva za instant zadovoljenjem želje?

Da se ne gubim između “blagonaklonog” i “posljedičnog” kako usmjeravaju duh Lionela Messia po pitanju “gubitka” Brazilca Neymara i “svađe” s Abidalom, donosim crticu iz rubrike mešetarenje.

Bio jednom jedan čovjek koji je uživao toliki utjecaj i ugled među ljudima, da su gotovo svi slijepo slijedili njegove savjete, jer je uvijek bio u pravu. Jednog je dana taj čovjek “prorekao” događaj, i da bi se zaštitili od posljedica nadolazeće “kataklizme”, ljudi su se počeli ponašati kao da se događaj već zbio. Zahvaljujući njihovom ponašanju “proroštvo” se ispunilo, a mudrac se zahvaljujući njihovom posluhu i “slijepoj vjeri” okoristio. Potvrdio se kao “prorok”, a i zaradio je poneku milijardu..

Autor:Josip Valjan - Harambašić
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.