Hrvatska je u gorem stanju nego što se misli, a Dalić je možda napravio kobnu pogrešku

Slavni Ernest Hemingway svojevremeno je možda i najbolje opisao kako izgleda susret sa zbiljom, kako izgleda razbijanje iluzije. Rekao je ovako nekako. “Kada odeš u rat kao dječak, stvorit ćeš si nekakvu iluziju da si besmrtan. Oko tebe će ljudi pogibati, a tebi neće biti ništa… A onda, onda ćeš biti prvi put ranjen i tada će ti se iluzija razbiti jer ćeš doznati da se i tebi to može dogoditi”, briljantna je i surova to misao legendarnog pisca i ratnog veterana Prvog svjetskog rata. A tu Hemingwayevu umotvorinu imamo prilike vidjeti i u sportu, odnosno tu u našem dvorištu, u hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji.

Hrvati, navijači, vjerojatno i sam izbornik, njegov stožer, igrači, HNS, i pojedini mediji, evidentno su živjeli u svojevrsnoj iluziji svih ovih godina. Iluziji da će Hrvatska uvijek opstati, da će se plasirati na velika natjecanja, da će nešto tamo i napraviti. I napravila je, uzela je prvo srebrno na Svjetskom 2018. godine, onda i broncu u Kataru 2022. godine i još je k tome igrala finale Lige nacija 2022. godine i zamalo i tamo uzela zlato. Mali smo, manje nas je od četiri milijuna, a u nogometu nam, mislilo se, nitko ne može ništa, a izbornik Zlatko Dalić nije imao problem s time da se javno hvali da su “sve odluke koje je on donio ispravne“.

Malo se društvo previše zanijelo. Jahalo se dosta dugo na tom euforičnom valu, dijelila se uokolo i ubrizgavala, vidljivo je sada sasvim nepotrebno, ta adrenalinska injekcija, a nema tko je nije dobio od navijača do igrača i izbornika. Mislilo se, eto, da je Hrvatska neuništiva, da je najjača kad je ranjiva, da izbornik, eto, donosi sve dobre odluke, i da će se uvijek nekako izmigoljiti iz pogubnih situacija. Neki, što je najbolje, još i sada žive u iluziji i misle da je sve OK, da će Hrvatska preživjeti i opet napraviti čudesa na velikom natjecanju, ali evo mali “reality check”, Hrvatska je trenutno i nikad gorem stanju.

Ključni igrači u padu

Živi li i dalje u toj iluziji i Dalić, jesu li njome još uvijek zaslijepljeni i igrači, to ne znamo, ali kada se stvari promatraju iz našeg kuta, vidljivo je da će se iluzija uskoro razbiti i svijet će se suočiti s time da Hrvatska ima podosta problema. Odakle uopće krenuti? Možda je najbolje od najaktualnijih stvari. Prije svega, otkako je Dalić preuzeo reprezentaciju ekipa nije bila u ovako lošoj formi. Na prste jedne ruke mogu se nabrojati reprezentativci koji su konstantni u svojim klubovima i koji su u dobroj formi.

Dominik Livaković, koji je u prošlom ciklusu primio najpacerskiji mogući gol je jedan od tih koji su u formi i to vrhunskoj. Joško Gvardiol igra više lijevog beka nego lijevog stopera u Manchester Cityju, i dobar je, ali kod Dalića, u njegovu sustavu, Gvardiol jednostavno nije dovoljno dobro iskorišten. Josip Juranović i njegov Union igraju katastrofalno i nižu samo poraze. Josip Šutalo i Borna Sosa propadaju u Ajaxu, zajedno s Ajaxom koji glavinja na začelju Eredivisie. Marcelo Brozović ne igra u Saudijskoj Arabiji, štoviše posljednje dvije utakmice nije bio niti u zapisniku. Mateo Kovačić je startao dobro u sezoni, ali sada mu je forma u padu i ne dobiva Bog zna kakvu minutažu.

Samo jedna osoba u ovom trenutku može naslijediti Dalića, a nikome se neće svidjeti tko je to

Nadalje, Luka Modrić je, očito, dao svoje u Real Madridu, više nije starter i mlađi su preuzeli glavne uloge, a morate si priznati da je upravo Modrić bio jedan od gorih na terenu u posljednjem reprezentacijskom ciklusu. Ivan Perišić je pokidao križne ligamente i vjerojatno do kraja sezone neće igrati, a pitanje je hoće li za reprezentaciju uopće više i nastupati s obzirom na to da već ima 34 godine. Lovro Majer se dobro prilagodio na igru Nike Kovača, samo što ta igra Nike Kovača nije baš plodonosna u Bundesligi i do sada su upisali četiri pobjede i čak pet poraza, od toga tri za redom u posljednjih pet utakmica.

Napadači izvan forme

Luka Ivanušec je dobro krenuo u sezonu s Feyenoordom, ali se ozlijedio, ispao iz ritma i sada se tek polako vraća. Mario Pašalić ima najgoru sezonu otkako je došao u Atalantu, više nije starter i uglavnom ulazi s klupe, te dobiva sitnu minutažu. Nadalje, Andrej Kramarić je krenuo fantastično, zabio je u prvih pet utakmica Bundeslige četiri gola i upisao jednu asistenciju, ali se onda teže ozlijedio i tek se sada vraća u “normalu”. Ista je stvar i s Brunom Petkovićem, koji je bio fokalna točka Dinama u startu sezone, ali ga je ozljeda izbacila iz ritma i pitanje je koliko će mu trebati da se vrati, pogotovo ako se uzme da je čovjek malo “sporovozan” kada je u pitanju povratak u formu.

Od ključnih igrača, dakle, možda dvoje ili troje njih opravdava onu devizu da “igraju samo oni koji su u formi”. No, ništa bolje stanje nije niti s drugim ešalonom. Marin Pongračić i njegov Lecce nemaju niti jednu pobjedu u posljednjih pet utakmica, a on je izravno autogolom pridonio 1:0 porazu protiv Torina. Josip Stanišić je pričuvni obrambeni igrač u Leverkusenu i samo je u jednoj utakmici, onoj protiv Wolfsburga dobio ozbiljnu minutažu.

Postoji Dalićeva strana za koju je malo tko znao, a mogli biste ga gledati potpuno drugim očima

Martin Erlić je jedan od onih koji su konstantni igraju koliko toliko dobro, a valja uzeti u obzir da čovjek igra Serie A i da je lider u obrani, pa svakako spada u one igrače koji su na nekoj optimalnoj razini. Nikola Moro počeo je dobivati neku sitnu minutažu u Bologni, ali uglavnom je na klupi, dobiva mrvice ili čak ne igra, a dojma smo da je u reprezentaciji jer Dalić uistinu nema drugu opciju za defenzivnog veznog. Luka Sučić je netko od koga se očekuje puno, no i on se tek oporavio od ozljede, dozira ga se u klubu i nije na optimalnoj razini, a Dalić mu ionako do sada nije davao puno prilika pa je pitanje hoće li i u buduće i još bolje pitanje, gdje će ga koristiti.

Što će Pjaca tu?

Novo ime, i to vrlo diskutabilno ime, jest ono Marka Pjace. Poziv Pjace, nekome tko nije upućen, činit će se potpuno nelogičinim, jer on to uistinu i jest. Pjaca u vrlo dobroj Rijeci koja u ovom trenutku drži prvu poziciju HNL-a, igra vrlo prosječno, naspram ostatka momčadi. OK, Hrvatske nema krilnih igrača, pogotovo lijevih, ali Pjaca je ove sezone zabio samo dva gola i to na početku sezone i to u jednoj utakmici protiv Osijeka. Nakon toga se ugasio i po pitanju golova i po pitanju asistencija.

Ovaj poziv još je nelogičniji jer u toj istoj Rijeci, koju je Dalić osobno išao gledati, igra i Marco Pašalić, dečko koji je ove sezone zabio ukupno sedam golova i upisao dvije asistencije u svim natjecnjima za Rijeku. Dečko koji ima gotovo elitni šut izvana i koji je u možda i najboljoj formi od svih igrača u HNL-u. Pašalić nije dobio niti pretpoziv, no o tom ćemo kasnije.

Dalić je vratio i Antu Budimira, koji je konstantno već godinama na optimalnoj razini i gotovo uvijek ispuni očekivanja igrama u La Ligi, i koji, dojma smo, nije trebao niti ispasti iz reprezentacije. Budimir je jedan od onih koji su u dobroj formi, zabio je dosad četiri gola, a njegova ekipa ima neobičan ritam u kojem iz kola u kolo gube pa pobjeđuju.

Vrijeme je da Dalić ode iz reprezentacije, a glavni razlog baš i nema veze s nogometom

Nelogična eliminacija

Zanimljiv je i širi popis, odnosno, pretpozivi. Na njemu je Nikola Vlašić, kojeg je Dalić držao barem godinu dana predugo u reprezentaciji, valjda u nadi da će ovaj konačno proigrati na razini na kojoj je bio i ranije. Međutim, Vlašić je ponovo u vrlo lošoj formi, iz koje se u biti nije niti izvukao proteklih barem godinu dana. Iz momčadi je izbacio Bornu Barišića, Josipa Brekala, Diona Drenu Belju i Petra Musu. Za Barišića još možemo i razumjeti jer taj isto nije na optimalnoj razini, ali opet i ne možemo jer u selekciji onda ima smo Bornu Sosu na lijevom beku, koji je, kao što smo rekli, u lošoj formi, kao i njegov klub. To može značiti da će na beku od sada koristiti Gvardiola, i igraču je vjerojatno svejedno, ali onda je pak izgubio Joškovu kreativnost i sigurnost koju donosi na poziciji lijevog stopera i izgubit će na centaršutu i kombinatorici na krilu, jer Gvardiol ipak nije toliko dobar ofenzivno kao Sosa.

Što se Brekala, Belje i Muse tiče, tu pak izbacivanje nema neke logike. Svi su bili starteri u proteklim utakmicama i nisu odigrali toliko loše. To što je Dalić posložio postavu koja nije sasvim kompatibilna, što nije postojala nikakva spona u veznom redu koja će dečkima naprijed dovesti loptu, što su ovi igrači ipak igrači koji čekaju loptu, i ne idu po nju, to je nešto za što oni nisu krivi i Dalić je taj koji je trebao prepoznati njihove karakteristike i sposobnosti prije nego što ih je poslao na teren.

Međutim, javno mnijenje, razne ankete koje su mediji provodili, razni stručnjaci koji su komentirali stanje u reprezentaciji, sugerirali su da se ove dečke treba eliminirati iz reprezentacije. I Dalić je upravo tako i postupio. Dodvoravanje javnosti, obični populizam ili ne, vi procijenite sami, ali potpuno je nelogično odbaciti trojicu ofenzivaca koji nisu u potpuno lošim formama u klubovima, i to u trenucima kada je u napadu teški deficit i de facto su svi koje je na kraju pozvao na neki način hendikepirani.

Najgora Hrvatska u Dalićevoj eri

Nema nikakve logike niti u tome da je u reprezentaciji Marko Pjaca, a ne recimo Marco Pašalić, ali problem je vjerojatno bio u tome što se Pašalića “preko medija guralo” u reprezentaciju, a Dalić to prezire, kako je i sam rekao u nedavnom intervjuu kod Marija Stanića. Pjacu se, eto, nije i on je sada tu, a nije se s razlogom – jer Pjaca ne igra dobro. Pašalić pak igra i to vrlo dobro i to se s razlogom isticalo u medijima i u raznim podcastima i emisijama, ali ne zbog toga da ga se “pod mus” ugura u reprezentaciju i da se što bolje proda, već zato što čovjek uistinu može donijeti nešto ekipi. A prema viđenom od Pjace, bojimo se da on baš i ne može puno. Kamo li sreće da može.

Iz naše perspektive, stvari su ovakve. Ovo je, kada sve prostre i stavi na papir, možda i najgora Hrvatska otkako je Dalić tu. Pod najgora mislimo da je većina igrača u lošoj formi, da je u tijeku rezultatska kriza, da se igra katastrofalan, neefikasan i bezidejan nogomet, i da stvari naprosto ne izgledaju baš obećavajuće.

Jedan segment u Dalićevom poslu je potpuno besmislen, a apsolutno svi ga ignoriraju

S druge strane izbornik već neko vrijeme vuče baš nerezonske poteze koji nikako ne popravljaju krvnu sliku. Počevši od postava koje je izveo protiv Turske i Walesa, pa onda ranije i kod ne pružanja zaštite Marku Livaji i vrlo lošeg i površnog hendlanja cijelog slučaja, i sve do ove serije dosta diskutabilnih odluka uoči dvije najvažnije utakmice ove godine. Je li Dalić izgubio kontrolu, zna li u kojem smjeru dalje ići, je li svjestan da ekipa djeluje demotivirano i da smo ih u prošlom ciklusu po prvi put ikada vidjeli demotivirane u dvije utakmice za redom? Bilo bi izvrsno da je, jer to bi značilo da ne živi u iluziji i to bi značilo da još stigne neke stvari popraviti.

Što Dalić može?

Što je Dalić uopće mogao napraviti pitate se? Mi sugerirati ne možemo niti želimo, ali nekako bi logično bilo utvrditi pozicije u ekipi igračima koji su u formi, ma kakvi oni bili. Smisleno bi bilo ostaviti u kadru igrače koji su bili starteri u prošle dvije utakmice i koji su “svježa krv”, ali upumpana ekipu na pogrešan način, a ne ih iz prve postave preseliti na širi popis. Kakvu im to poruku šalje? Osim potpuno demotivirajuću?

Daliću je sada puno prekasno za eksperimente, sada bi bilo potpuno pogrešno mijenjati taktiku i sustav jer bi vjerojatno nastao još veći košmar u ekipi. Jedino što Dalić može, može napraviti ono što je radio svih ovih godina, uložiti maksimalan napor da psihološki digne ekipu, da pokuša malo pokrpati tu iluziju koja se raspada i da samo previje svježe rane dok ponovo ne prokrvare.

Jer činjenica je, iluzija o moćnoj i goropadnoj Hrvatskoj polako blijedi. Čini se da tek sada ljudi i unutar i izvan sustava, počinju shvaćati da je Hrvatska jako ranjiva, da može “primiti metak” i stradati, da kada su u pitanju mladi igrači, u ovom trenutku, nema baš neku perspektivu, da su ljudi počeli polako shvaćati da Dalić ne donosi baš samo dobre odluke, a vjerojatno je sad i on sam toga svjestan.