Photo by Dean Mouhtaropoulos/Getty Images

EKSKLUZIVNO ZA DNEVNO! Ikona Vatrenih ima rješenje za Dalićev problem i otkriva: ‘Bio mi je to pravi pakao’

Autor:

Još nam u ušima titra zvuk gromkog uzvikivanja hrvatskih navijača: “Runje, Runje”. Bivšem vrataru hrvatske vrste navijači su uzvikivali prezime, pa i ime, svako malo, bio je sjajan vratar s impresivnom karijerom, odličan sportaš, poslije i trener, imao je sa svojim bratom, također poznatim vratarom, i vratarsku akademiju. Vedran je dugo radio u Hajduku, a prije dvije godine opet je otišao u Belgiju, sad je ondje trener golmana u Royalu iz Antwerpena. Brat sada radi u Hajduku s vratarima u drugoj momčadi.

Sjećamo se Barićeva mandata vođenja reprezentacije, ozlijedio se Pletikosa, pa Butina, zavladala je panika na pripremama u Čateškim toplicama. Netko od novinara donio je broj Vedrana Runje, osobno ga je za utakmice protiv Andore i Belgije, dvije u četiri dana, s centra terena u Brežicama, zvao izbornik Otto Barić.

Direktno u Barceloni pojavio se Runje, bio je rujan 2003. godine. Sparina, sunce peče, svi naši igrači u odijelima, a dolazi i Runje u bermudama i onim “isusovkama”, laganim sandalama koje su se nosile još prije dvije tisuće godina. Spontan, duhovit, omiljen… Uvijek je to bio. Prvi poziv u reprezentaciju dobio je još 1999. godine za prijateljski dvoboj protiv Francuza u Parizu, na kojem se od hrvatskog dresa oprostio Zvonimir Boban. Nije tada branio, šansu je donio Pavlović, no znali smo da dolazi njegovo vrijeme.

Sve što se poslije događalo prekrasna je priča, bio je Runje sjajan vratar, spašavao je Hrvatsku, skupa s Pletikosom, izmjenjivali su se na vratima, nikad u njega nije bilo zavisti ni ljubomore.

Dozvali smo ga u Belgiju. Dobre volje, smiren, usredotočen na rad, nije se libio dati svoje mišljenje o Hajduku koji se ušuljao u Europu, o našim vratarima, ma na sve što smo ga pitali on je odgovarao tako jasno i iskreno, da je to bio baš lijep razgovor. U Belgiji prati hrvatski nogomet, o zadnjem dvoboju Dinama i Hajduka (3:1) ima visoko mišljenje.

“Utakmica je bila otvorena kao kad se igra u Belgiji. Znam da su obje momčadi ostvarile svoje ciljeve pa je zato bilo tako, ali kad je nešto gledljivo i zanimljivo, onda publika dođe na svoje. Posavec? Sjajan je bio, održavao je Hajduk u ugri, dugo, dugo, ono što je branio u prvome poluvremenu bilo je jako teško, vidi se da je riječ o više nego pristojnom vrataru koji će još napredovati. Nije on bez iskustva, branio je u Palermu, njemu su pucali vrhunski igrači, to morate znati.”

Neizbježna tema je Hajduk, je li treće mjesto uspjeh ili neuspjeh?

“Mislim da je to trenerov uspjeh, uspjeh Siniše Oreščanina. Nitko nije vjerovao da bi se Hajduk zaista mogao kroz grmlje došuljati do Europe, s tim igračkim kadrom padali su i Vulić i prethodnici, tako da Sinišino djelo ima vrijednost. S druge strane, navijači žele za vrh konkurentan Hajduk i tek kad se osvoji naslov, bit će to zaokružena priča. To se mora znati i to mora biti cilj.”

Uskoro će reprezentativni dvoboj protiv Walesa i Hrvatske u Osijeku. U nogometnoj javnosti  stalno se vrti priča kako Kalinić uopće ne brani u Aston Villi.

Treba li Kalinića zamijeniti Livakovićem?

“Ne slažem se, oba su potrebna, pa Pletikosa i ja smo se godinama mijenjali, pa Pletikosa s Butinom. Bit će tu ozljeda, muka svakakvih, ima mjesta i vremena za obojicu. Ipak, mislim da bsmoi nepostavljanjem Kalinića njemu otežali situaciju, time i nama. Mi ga ne smijemo izgubiti. Primijetio sam da to Zlatko Dalić zna. Ako je i najmanje ozlijeđen, ne bi trebao braniti. Ako nije, postoji hijerarhija, koja će isto tako sutra štititi Livakovića.”

Kad ste se oprostili od reprezentacije, jeste li osjetili kakvu žalost? Mnogi se pokaju što su otišli malo ranije?

“Ne žalim što sam se tako naglo oprostio od reprezentacije. Nisam dugo razmišljao, kada sam osjetio da bi mogao doći kraj, to je i bio kraj”, glasno nam govori vratar koji je branio boje Hajduka Marseillea, Standarda, Lensa i Bešiktaša. “I nije mi bilo žao, više sam se mogao posvetiti sebi, obitelji, sinu koji je vratar u Hajduku… Samo sam nabacio koji kilogram viška, tako vam to ide kada prestanete trenirati”, objašnjava nam Vedran.

Što vam je najviše smetalo u profesionalnom nogometu?

“Pritisak, pritisak kada branite za velike klubove, iz utakmice u utakmicu, a na vratarima je najveći pritisak. Nekad je to pakleno za izdržati. Mjeri vam se svaka greška, svako istrčavanje, svaka intervencija, jesi uhvatio loptu ili si je odbio… No, u svemu tome me jedna stvar potkraj karijere počela radovati.”

Rekli ste to baš s ushitom. Što vas je to počelo radovati?

“Reprezentacija. Obući nacionalni dres, biti u tom društvu, to me krijepilo, tu sam produljio već i ovako podulju karijeru. U reprezentaciju sam ušao relativno kasno, postao sam prvi vratar za vrijeme mandata izbornika Bilića, makar me još 1999. godine u reprezentaciju zvao i Ćiro, za onu utakmicu u Parizu, kad se od nogometa oprostio Zvonimir Boban. Poslije me kao pričuvu 2005. godine zvao i Otto Barić, kod Kranjčara nisam bio u konkurenciji, pa me zvao Bilić. Dokazao sam se, branio na velikom natjecanju, na Euru u Austriji. A kada sam odlučio otići, nisam tražio nikakve posebne počasti, oproštaje, tako mi je došlo i gotovo. Držim da nisam pogriješio. No, moram tu reći, vrijeme u reprezentaciji bilo je prekrasno, uživao sam biti dio nacionalne momčadi, to su moji najljepši igrački dani i posebno sam sretan što su me i hrvatski navijači tako zdušno primili, bili su to dani neopisivog zadovoljstva i hvala svima na tim danima”, kaže Runje, koji je još 2009. godine od Kluba navijača hrvatske reprezentacije “Uvijek vjerni” dobio prestižnu nagradu “Vatrena krila”.

Je li hrvatska reprezentacija dobro pokrivena na vratarskim pozicijama? Novinari često pišu da nam je vratarsko mjesto u nacionalnoj momčadi najrizičnije?

“Ni u kojem se slučaju ne slažem s takvim zaključcima. Čujem ja što se govori i vidim što se piše. Valjda i ja nešto znam. Ajmo redom. Nakon odlaska Subašića, prirodni je nasljednik Kalinić, tu nema dvojbe. Ali, na velika vrata kuca Livaković, a gledao sam i tog Slugu, otimaju se za njega. Daliću je vratarsko mjesto manji problem od 70 posto pozicija u momčadi.”

Na koncu, recite nam kojeg vratara volite gledati?

“Najdraži su mi Čech iz Arsenala i Neuer iz Bayerna. Nekad sam volio Belgijanca Preudhommea, bio je moj uzor, na kraju mi je bio i trener, njemu sam jako zahvalan za sve što sam u karijeri postigao.”

Autor:
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.