Photo: Marko Prpic/PIXSELL

DONOSIMO NAJTUŽNIJU NOGOMETNU PRIČU U HRVATSKOJ! Zašto je zapravo prvak HNL završio u četvrtoj ligi?!

Autor:

NK Zagreb je, jedini klub pored Dinama, Rijeke i Hajduka koji je osvojio naslov prvaka Hrvatske i to ne tako davno, eto prije 18 godina, a danas je klub o kojem se piše jedino kada Medić napravi neki cirkus. Žalosna priča o ponosu Zagreba i zagrebačkog nogometa ide dalje…

Na dnu, zamislite, Treće lige, Zagreb preživljava, sa šansama da se to dogodi gotovo mizernim. Nećemo lagati, Zagreb će propasti i u Četvrtu ligu, pod još uvijek dirigentskom palicom Dražena Medića kojeg ni zabrana rada ne smeta da iz sjene vodi ovaj klub. To nije sve, Zagreb se mora odreći i od svog doma u Kranjčevićevoj i prostorija u Veslačkoj, gdje je s 1. veljače istekao ugovor o korištenju.

To znači da klub ne postoji osim na papiru, a sad se svi pitaju što će biti sa Školom nogometa NK Zagreba, sa 12 trenera i 350 djece, koji uopće ne znaju što im je za činiti. Veterani Zagreba dugo vode bitku s Draženom Medićem. I u pravilu je gube, čak su istjerani s terena u Veslačkoj ulici, istjerao ih je sam Medić.

Vjerovali smo u jednom trenutku da NK Zagreb ipak nije ostao zaboravljeni pusti otok usred oceana svekolike nebrige, svjedočila je tome činjenica da je na temelju nečijih prijava napokon obavljen istinski nadzor u NK Zagreb, a sportska inspekcija Gradskog kontrolnog ureda kaznila je Medića s tri godine zabrane obnašanja bilo kakvih funkcija u sportu.

Medić se odmah žalio višoj instanci u Janičinom Središnjem državnom uredu za sport, ali kazna mu je potvrđena, te je postala pravomoćna i izvršna. U međuvremenu, Dražen Medić i dalje, gotovo svakodnevno, dolazio i vodio klub, točnije u svoju kancelariju u Zagrebellu. Novinari su godinama ukazivali na Medićevu „okupaciju“ i devastaciju NK Zagreb, a onda su se, zbog nečinjenja institucija, rezignirani pomalo udaljili od kluba, baš kao što se i klub udaljio od svih i sunovratio u trećeligaški ponor. U kojem gubi utakmice s pet i više golova minusa.

Samovolja Dražena Medića je poznata u sportskim ali i političkim krugovima ali nitko da se malo ozbiljnije pozabavi ne samo ovom osobom alio niti ni sa stanjem u klubu koji je naprosto postao njegova prčija i radi što god hoće i kako hoće..

Sjećamo se, u rujnu 2016. godine Dražen Medić zabranio je veteranima kluba da igraju nogomet na terenima Zagreba. Razlog zabrane: “Veterani su malo preglasni kad igraju nogomet”, a on to, kako kaže, ne želi tolerirati.

Tako je svojevoljnom odlukom jednog čovjeka prekinuta 60-godišnja tradicija igranja veterana ovoga kluba koji je svojevrsni primjer ovakvog igranja i druženja u Europi.Tako nešto nije moglo ni pasti na pomisao trenerskim veličinama .

Samo da izdvojimo neke od njih: Gustav Lechner, Domagoj Kapetanović, Franjo Glazer, Dražan Jerković, Vlatko Marković, Joško Skoblar, Miroslav Ćiro Blažević, Cico Kranjčar i da ne nabrajamo više.

Kada god upitate ljude koji su nekada ili sada obavljali neke važne funkcije u klubu, što se to događa, oni samo sliježu ramenima ili upućuje da se to pitanje postavi gradonačelniku Milanu Bandiću koji navodno stoji iza ovog čovjeka koji nikada nije bio vezan za sport sve dok nije na čudan način i na zaprepaštenje cjelokupne hrvatske sportske javnosti izabran za predsjednika kluba, da bi kasnije postao menadžer ali i trener što je nezapamćeno ne samo kod nas nego u cijeloj Europi.

Kad upitate jednu od legendi Zagreba, Marijana Čerčeka o Zagrebu, za kojeg je više utakmica odigrao nego u Dinamu tužno će vam reći..

“Bolje da me to niste pitali. Agonija je to koja me boli. Meni je Zagreb jako drag, ja sam na koncu više utakmica igrao za Zagreb nego za Dinamo. Jedan gospodin, Dražen Medić, je došao u taj klub, pa je promijenio i grb Zagreba, i dres bacio na crvenu boju i tu je počeo nezadrživ pad. Meni je to teško reći, ako se nešto drastično ne promijeni, Zagreb bi mogao i nestati”.

Danas izvlačimo i riječi jednog od najvećeg igrača kluba koji je preminuo u rujnu 2016. godine, baš negdje onih dana kada su veterani istjerani s igrališta. Njegove riječi kao da su bile proročanske.

Čovjek koji je odigrao gotovo tisuću utakmica za Zagreb rekao je;

“Jedva da se i vidimo mi iz stare generacije, to vam sve kazuje”, znao je govoriti pokojni Smolek. “Kao ekipa smo se raspali, ne družimo se. Ponekad zaigramo zajedno, sada nam je i to zabranjeno. Valjda da ne gledamo što je s današnjim klubom. To je bolno i za mene i za moje nekdašnje suigrače. Bolno je to i za mene i za nekdašnje suigrače. Zagreb je uvijek bio treći klub u Hrvatskoj, iza Dinama i Hajduka, a sad je spao na niske grane. Očito je ta vizija klupskog predsjednika Dražena Medića posve promašena, ali najviše me zabrinjava što je gradonačelnik Milan Bandić dignuo ruke od tog kluba. Medić je ostao sam, nema upravu, dakle nema ljude koji bi mogli i trebali pribaviti novac za život kluba”, riječi su Željka Smoleka koji se javno suprotstavljao i promjeni klupskog identiteta, kada su osnove klupske boje bijelo-plava promijenjene u crvenu:

“Nevjerojatno”, zborio je Smolek. “Ja to ne mogu shvatiti, ne može Zagreb imati crvenu boju, pa nismo mi Velež! To je katastrofa! Kad sam vidio prostorije u Zagrebellu, u kojima prevladava crvena boja, nisam mogao doći k sebi, pitao sam ljude: “Pa kaj je ovo, kaj smo mi Zvezda, Velež, ili – Zagreb”?.

Jednom rečenicom pokojni Koka je sve rekao – klub se dugo vodi dobro. I sada je pred nestankom. Je li koga briga? Očito nije.

Autor:
loading...
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.