Dinamo je zadnji ovakav niz imao prije osam godina: Trener se tada nije smijenio i došao je do naslova

Hajduk, Ballkani, Gorica i Plzen te između njih pobjeda protiv Istre. U prijevodu Dinamo je u zadnjih pet utakmica upisao nestvarna četiri poraza što je donedavno bili nezamislivo.

Realnost je sada tmurna nad Maksimirom jer ovakva serija loših rezultata ne pamti se još od 2015. kada je na klupi sjedio poznati hrvatski bjegunac Zoran Mamić. Njegov brat Zdravko nije ga smijenio s te uloge nego mu je vjerovao.

Zoran je tada zaredao s 12 pobjeda i osvojio naslov. Nakon senzacionalne pobjede protiv Arsenala u Ligi prvaka, bjegunac od hrvatskog pravosuđa je izgubio od Olympiacosa i Rijeke, pobijedio Ždralove u Kupu pa opet izgubio od Splita i Olympiacosa.

Povratak Petkovića je ključ

Naravno postoji jedna bitna razlika. U eri Zdravka Mamića Dinamo je bio klub na kojem se nabijala statistika, a sada se od Dinama očekuje minimalno proljeće. Mamić je s toga bio mirniji jer se na Europu ozbiljno nije ni gledalo.

Dinamo je u HNL-u na tek trećem mjestu, ali je u Konferencijskoj ligi i dalje u igri za europsko proljeće. Posljednje partije baš i ne pune navijače optimizmom, ali ljudski je nadati se.

Činjenica je i da su Jakirovićevi prethodnici imali Luku Ivanušeca, Josipa Šutala i Dominika Livakovića, a on nema ni blizu igrače takve kvalitete. Uz to nije on ni pripremo pa ni slagao ovu ekipu. Opet mnoga pitanja se njemu postavljaju poput ne jasnog plana igre ili zamjena u kojima vadi Bulata, najboljeg igrača na terenu.

Jakiroviću posao ovisi o povratku Petkovića. Što prije se Petković vrati i bude onaj pravi to će Dinamo biti bolji. Ovo je realnost Dinama bez Petkovića. On je prosječnu momčad činio boljom, a bez njega su vidimo što.

Poslije Prištine, Dinamo puca po šavovima: Srpski mediji o crnom oblaku iznad Maksimira