Dalić zna kako naciju usrećiti, ali tona mu je na leđima samo iz jednog razloga

Naš nogometni savez, a kako su nam klubovi kvalitetom ipak pali, doslovce živi od reprezentacije. Plasman na velika natjecanja ima značenje kisika, bez odlaska Vatrenih na europske i svjetske smotre krovna organizacija našeg nogometa bila bi kruha gladna i zamrla bi od nedostatka zraka.

Em, Uefa daje novac, sponzori, reklame, prodaja suvenira… Stoga, odlazak na Euro u Njemačkoj koji se podrazumijevao odmah nakon ždrijeba kvalifikacijske skupine, Savezu daje golemu zaradu. Ali, i cijelo hrvatskog gospodarstvo živne za vrijeme Eura, opseg prodaje piće i svega drugoga mjeri se u milijunima.

A nekako smo navikli da naša Hrvatska redovito nastupa na najvećim natjecanjima, teško nam je uopće i zamisliti da je nema na skupovima najboljih.

Utakmica godine i zbog milijuna

Zato utakmica protiv Armenije u Zagrebu nevjerojatno podsjeća na onu čuvenu utakmicu protiv Rusije u Splitu prije dvije godine. Tada smo pobjedom osigurali Svjetsko prvenstvu u Kataru, igrali smo izvanredno, ali smo otpor Rusa skršili tek u zadnjim minutama, kada su si Rusi strpali autogol.

Armenija sigurno nije snage Rusije, ali ova današnja hrvatska postava isto nije kvalitativno ista kao ona u Splitu. Kud i kamo je skromnija kvalitetom, nemojmo se lagati. Pa, moramo se sjetiti da smo tu istu Armeniju tijesno pobijedili s 1-0 u Erevanu, potom promašili neke šanse, a pred kraj utakmice strahovali za pobjedu.

Armenija je čudna momčad, čak bolje igra u gostima nego doma, protiv Turske je vodila do zadnjih sekunda a u Cardiffu je razmontirala Wales s 4-2. Rasterećena, znajući da će teško do prva dva mjesta zagorčavala je život svima, a u Zagrebu će biti najrasterećenija. Jer, neki dan protiv Walesa Armenci su još imali šansu proći dalje. Da su dobili Wales s dva razlike, onda bi pobjedom protiv Hrvatske bili u prigodi da dođu do drugog mjesta.

Ova naša današnja hrvatska postava, bez toliko dosad standardnih igrača mora iznjedriti i nekog novog koji će postati krucijalan čimbenik uspjeha u ovoj utakmici. Vidjeli smo u Latviji koliko nam znači povratak Andreja Kramarića, lijepo je bilo vidjeti i Lovru Majera umjesto Matea Kovačića. Kao i uvijek tako je dobro vidjeti ga opet, našeg Luku Modrića, spremnog i mudrog.

No, za dobiti Armeniju, i te kako jaču i bolju od Latvije, trebati će nam više od ovih nabrojanih igrača. Netko novi morati će iskočiti, preuzeti odgovornost, zasjati. Očekivati najviše dosege uvijek od jednih te istih igrača zna biti pogubno.

Modrić nije zaslužio ovakav mogući oproštaj na Maksimiru, pljuska je to cijeloj Hrvatskoj

Stanišić ili Ivanušec, s njihovih bokova mora stalno prijetiti opasnost, ako Gvardiol bude ordinirao po boku, a fino ga je isto malo iskritizirao izbornik Dalić, može na tom mjestu doći do prigode, čekamo i da konačno stasiti Budimir proigra. Primjetili smo da mu naš vezni red ili krila teško dostavljaju lopte. Njemu trebaju visoke, a ne niske lopte. U našoj postavi mora se pojaviti netko novi u sjajnom izdanju kako bi imali pravu šansu.

Poanta je u tome da se protiv Armenija treba pružiti baš dobra partija kako bi se dobila utakmica. Dosad je Armenija svima zagorčala život, nama ne bi smjela. Evo, i Wales koji je nas lakoćom riješio morao je pobijediti Armeniju. I nije.

Hrvatskoj se to ne smije dogoditi!