Dalić se gadno prevario u jednoj ključnoj spoznaji

Talijanski izbornik Enzo Bearzot koji je momčadi s Apenina doveo šokantno do naslova svjetskog prvaka 1982. godine u Španjolskoj, dobivši zaredom Argentinu, Brazil i Njemačku u desetak dana, a slavili su ga kao junaka nacije popio je otkaz koju godinu kasnije.

Iako se cijela nacija klela u njega. Kiksao je s nacionalnom postavom kada to nitko nije očekivao. Iako su mu govorili da ima beskonačni kredit bio je odbačen kao masna kuhinjska krpa.

Čeka li takva sudbina možda izbornika Zlatka Dalića. Mi smo na tragu odgovora – možda!

Prevarili smo se u jednoj spoznaji

Još nije sve gotovo, ako Hrvatska i ne bude među prve dvije momčadi u skupine postoje i dodatne kvalifikacije zbog naših minulih zasluga, plasmana na finalni turnir Lige nacija. Čisto sumnjamo da će Savez u ovome trenutku razmišljati ili posegnuti za takvim potezom. Htjeli smo vam samo zorno pokazati kako čudnovate mogu biti trenerske sudbine.

Svi mi, navijači, novinari, stručnjaci, pa i sam Zlatko Dalić prevarili smo se u jednoj spoznaji. Mislili smo da imamo širi, bolji izbor jako dobrih igrača. Ali, ne, nažalost nemamo. Evo, odsustvo dva naša kapitalna igrača, Perišića i Kramarića Hrvatsku naglo čini nemoćnom postavom. Neprepoznatljivom.

Dodamo li k tome indisponiranog Brozovića koji očito u Saudijskoj Arabiji ne može održavati formu kao u Italiji, umornog i iscrpljenog Modrića i potpuno odsutnog Matea Kovačića, a donedavno smo im tepali da su najbolji vezni red na svijetu, onda je sve jasno. Nije pretenciozno zaključiti kako smo počeli igrati najsporiji nogomet u Europi.

U oba ova otužna nastupa protiv Turske i Walesa vidjelo se nešto što nas je izbezumilo. Joj, kako nedostaje Perišić. Našem napadačkom redu bolno fali Perišić i njegova igra „jedan na jedan”. Nedostaje nam probojnosti, udara, „druka”.

Daliću, silno nas boli ovo gledati: Pa ovo graniči s debaklom, a jedna stvar je nevjerojatna

Sve se svodi na desetine dodavanja, kratkih, dužih pasova, traži se neko rješenje, no na postavljenu obranu rješenja ne može biti. Sada nam nije teško zaključiti, Perišić je zadnjih desetak godina bio naš krucijalan igrač.

Što sada? Tko to može znati. Ni dvije pobjede protiv Armenije i Latvije ne jamče drugo mjesto. Teško nam je shvatiti kako je naša reprezentativna momčad u tri dana upropastila ove kvalifikacije. A ljudi već stoje u redu za ulaznice za Euro u Njemačkoj.

Kada vidimo da prave zamjene za naše senatore nemamo, a još kada preostali senatori više nemaju sape kao nekada – primi nas smrtni strah.

Propala nam je košarka, srozao nam se rukomet, imali smo još samo nogomet. Koji nam nestaje pred očima. Znamo, o’ dobro znamo da nam je baza mala. Imamo ligu kakvu imamo, najbolji igrači su nam ostarili, a pravih alternativa nemamo. Postajemo svjesni toga. I ne možemo si pomoći.