Dalić je od njega napravio gotovo omraženog igrača, a on je trenutno jedan od najboljih u Europi

Benjamin Franklin bio je iznimno talentiran tip. Prije svega, bio je američki državnik, pa onda i filozof, izumitelj, fizičar, ekonomist i književnik. Franklin je bio prvi koji je utvrdio identičnost munje s elektricitetom, postavlja zatim i novu teoriju elektriciteta dokazujući postojanje pozitivnog i negativnog električnog naboja, otkriva tijek i svojstva Golfske struje, te pronalazi gromobran, što ga je na koncu učinilo poznatim u cijelom svijetu. Uz to 1775. godine postaje član Kongresa SAD-a i jedan od autora Deklaracije neovisnosti. Franklin je u životu postigao još štošta, a bio je itekako svjestan svog talenta, štoviše o njemu je svojevremeno izrekao jednu dosta zanimljivu misao.

“Ne skrivajte svoje talente, oni su stvoreni za upotrebu. Koja je korist od sunčanog sata ako je u sjeni”, pitao se retorički Franklin za života. I uistinu, sunčani sat u sjenci je beskoristan, a isto tako beskorisni su, ili znatno manje korisni i nogometaši čiji je talent ugušen, uglavnom, zbog loših strateških ili taktičkih odluka. Barem jednog takvog imamo i u reprezentaciji Hrvatske. Neki će reći kako je Bruno Petković taj koji najviše pati u sistemu koji koristi Zlatko Dalić, sistemu koji ga tjera da igra onako kako ne želi igrati, na poziciji klasične “devetke”, ali reći ćemo ipak da jedan igrač i po klasi, i po statusu i po talentu, pati za nijansu više. Govorimo, dakako, o Andreju Kramariću.

Trebao je biti ‘plavi 9’

Tamo negdje u svibnju 2009. godine Kramarić je po prvi put istrčao na teren sa seniorima Dinama. Imao je svega 17 godina, njegov je klub tu utakmicu izgubio, i to od Zagreba koji danas baulja negdje po Prvoj zagrebačkoj ligi, a on je valjda bio jedina svijetla točka te očajne Dinamove utakmice. Tadašnji napad činili su Mario Mandžukić i Josip Tadić, bili su indisponirani i trener Kruno Jurčić odlučio je u vatru gurnuti Kramarića. Mladi Andrej bio je drzak, bio je opak, prodavao je driblinge, lažnjake, uvaljivao pete i očarao maksimirsku publiku. Oni zagriženiji fanovi već su tada znali o kome je riječ i kakav talent posjeduje Kramarić.

Predodređen je bio za novu “plavu devetku” još od omladinskih dana. Kramarić je, malo tko zna, bio jedan od najboljih Dinamovih strijelaca omladinske kategorije u povijesti kluba. Postigao je čak 452 gola prije nego što je zakoračio u seniorski nogomet. Dakle, 452! Kramarić nije imao lak put, iako ga je zbog iznimnih sposobnosti koje je posjedovao možda mogao i imati. No, Kramarić nije lik koji savija kičmu, nije tip koji povlađuje drugima, koji šuti i saginje glavu. Zbog toga je na koncu i imao teži put do slave. Umjesto da je krenuo dijagonalno preko Dinama do zvijezda, Kramarić je odbio “Mamićev ugovor” i otišao okolnim putem preko Lokomotive i Rijeke do “lige pet”.

Dalić u reprezentaciji uporno drži igrača kojem tamo više nije mjesto i to je sada veliki problem

Trenutno jedan od najboljih

Za probitak na “euroscenu” trebalo mu je znatno duže nego što se predviđalo, ali talent ga je progurao do Engleske. Tamo se nije snašao, a ruku na srce nije baš ni dobio priliku, ali zato je Njemačka postala njegovo utočište. Kramarić je, reći ćemo to s popriličnom sigurnošću, najbolji nogometaš koji je ikada igrao za Hoffenheim. A najbolji strijelac Hoffenheima u povijesti je već odavno. Što ga je do tamo dovelo? Malo karaktera, malo kvalitetnog promišljanja kod donošenja odluka, ali najviše talenta. I oni koji su ga znali prepoznati, odnosno, znali premjestiti sunčani sat iz sjene na sunce.

Oko Kramarića je uvijek bilo neke polarnosti. On je reprezentativac za kojeg se valjda najviše puta govorilo da je “najbolji” ili “najgori”, no u tom slučaju je bilo znatno više tuđe krivice nego njegove. Ali do toga ćemo doći. Da ne pobrojavamo sad svaki gol koji je Kramarić zabio proteklih godina i da ne prenaglašavamo sve što je postigao u Bundesligi i kakav si je status tamo priskrbio, fokusirat ćemo se na aktualno. Na aktualno stanje s Kramarićem u Hoffenheimu i u reprezentaciji. Možda ste znali i primijetili, možda niste, ali Kramarić je trenutno jedan od najboljih i najkorisnijih igrača u Bundesligi.

Mora biti “na suncu”

Kramarić je u Hoffenheimu ove sezone u sedam utakmica upisao šest golova i jednu asistenciju, ali ključ je u tome što ga trener Pellegrino Mattarazo, koristi na nov i specifičan način. Fora je u tome što Kramarić ne igra špicu. Trener koristi formacije 3-4-3 i 3-5-2, a Andrej igra ili drugog napadača ili ofenzivnog veznog. Međutim, moglo se primijetiti da Andrej zapravo više igra na poziciji centralnog veznog, odnosno “osmice”, nego “desetke” ili “devetke”. Iznenađujuće to mu itekako odgovara, što se recimo vidi i prema broju ključnih dodavanja. Prema SofaScoreu, Krama je na 4.14 ključnih dodavanja po utakmici i u tom je segmentu najbolji igrač lige.

Zašto Kramariću ovakav nogomet odgovara? Pa prije svega zato što je tip igrača koji prezire biti okrenut leđima prema golu i koji je u toj igri gotovo pa beskoristan, a onda i zbog njegova istančanog osjećaja za proigravanje i kombinatoriku. Kramarić nikada nije bio eksplozivan, brz, vižljast i agilan napadač, on je igrač poteza, ima onaj vic u igru, ofenzivac je koji voli “potegnuti” izvana, ući iz drugog plana, odigrati dupli pas, i surađivati s nekim u napadu. On nije fokalna točka igre, nije target man, nema duel-igru, ne navlači protivnike, ne otvara koridore trkom po međuprostoru. Kramarić je elegantan napadač, s istančanim plejmejkerskim i golgeterskim sposobnostima koje dolaze do izražaja isključivo ako ga se, kako bi Franklin rekao, drži na suncu.

Hrvatska reprezentacija trenutno ima ogroman problem za koji su uglavnom krivi Modrić i Dalić

U sjeni

Kramarić u Hoffenheimu, de facto, nikada i nije imao problem. Treneri su odmah mogli prepoznati da je riječ o izvanserijskom igraču, prilagodili su ga sustavu da od njega dobiju optimum, a kakav je bio konačni produkt vidi se najbolje iz njegove statistike i razine popularnosti kod navijača pa čak i samih poklonika Bundeslige. Međutim, u reprezentaciji, usprkos deficitarnoj situaciji s napadačima, Kramarić nikada nije dospio na sunce. Barem ne u potpunosti. Andrej se gotovo uvijek kretao negdje u sjenama, bljesne tu i tamo, riješi koju utakmicu pa nestane. Međutim, ne svojevoljno, baš naprotiv.

Kramarić je, dojma smo i možda se varamo, ali tako je izgledalo, često imao tendenciju ignorirati naputke izbornika i volio je “igrati po svom”. Gotovo kao iz nekog inata. To je ljudima išlo na živce, vjerojatno i izborniku. Kramarić se nerijetko nalazio na udaru navijača i pojedinih medija zbog “carinjena” lopte, zbog forsiranja šuta izvana, sebičnosti, neefikasnosti, slabijeg čitanja igre. Gotovo nespojivo s onim što smo o njemu pisali u paragrafima iznad, je li tako? Tko je za to kriv? To je sada već delikatno pitanje.

Sporedan lik

Kramarića u reprezentaciji više ne gledamo na poziciji “devetke”, osim ako baš nema tko drugi igrati. Uglavnom je na desnom krilu i gravitira prema sredini, međutim Kramarić je u reprezentaciji uglavnom sporedan lik. Astronomskim rječnikom, Luka Modrić je masivno sunce oko kojeg gravitiraju svi ostali, pa tako i Kramarić. Nešto veći “planeti” su Ivan Perišić, kojeg zbog ozljede vjerojatno neće biti do sljedeće jeseni, trenutno i Bruno Petković, ali uglavnom su najspominjaniji i najvažniji Marcelo Brozović i Mateo Kovačić. Kramarić je nekako uvijek spadao u, neka nam oprosti na izrazu, “one bez kojih se može”. Pa kako to da u reprezentaciji igrač njegova kalibra, top ofenzivac Bundeslige, pripada u ešalon onih bez kojih se može?

Za to ipak valja malo krivice baciti na onoga koji slaže sustav. Dakle, izbornika. Reprezentacija, iako trenutno treća na svijetu, vazda muku muči s napadačima i njihovom egzekucijom, a u svojim redovima ima “killera” kojeg svjesno drži u sjeni. Kramarić je, podsjećamo, jednom prilikom “pukao” i sam na presici rekao da ga Dalić ne koristi kako treba, a u više je navrata govorio o tome kako u reprezentaciji ne igra na svojoj poziciji. Eto, nekoliko primjera.

Treba li Livaja uopće reprezentaciji i zašto Dalić uporno ponižava jednog od najboljih igrača?

‘Već i bake znaju’

“Hoffenheim i reprezentacija su drugačije, i drugačija je moja uloga, moja pozicija na terenu. Sigurno da bih volio da i u reprezentaciji igram poziciju koju igram u klubu, sigurno da bih tako i ja puno više dao i pomogao reprezentaciji”, rekao je Kramarić za HRT 2020. godine u rujnu. Komentirao je istu temu i manje od godinu dana kasnije.

“U nekim napadačima ni ne vidim konkurenciju jer se ja ne vidim kao napadač niti sam to ikad bio. Ne vidim konkurenciju u napadu, najbolje se osjećam kao povučena špica ili desetka, o tome smo već puno pričali. Mislim da ću ovaj put ipak biti desetka jer to već godinama igram u Hoffenheimu, ove sezone više polušpicu. Rekao bih da nikad u karijeri nisam igrao pravu špicu”, rekao je to Kramarić 2021. godine uoči Eura 2020. Pa onda i još jednom, samo nešto žešće.

“Godinama odgovaram na pitanje koja je moja najbolja pozicija, vjerojatno i bake sa sela znaju koja je moja pozicija i što igram u klubu”, rekao je to 2021. godine Kramarić. Dalić nikada nije previše komentirao Kramarića u javnosti, ali 2022. godine uoči početka prvenstva u Kataru dao je zanimljiv komentar.

“Kramarić je sazrio i fokusiraniji je na poziciju koju igra. Prije se puno komentiralo oko toga što Andrej igra, hoće li biti lijevo ili desno. Trošila se energija svima, pa i njemu. On je svjestan da u reprezentaciji ne igra isto što u klubu, ali konstanta je u hrvatskoj reprezentaciji, barem u moje vrijeme. Uz Perišića je zabio puno važnih golova i imam puno povjerenje u njega”, rekao je to Dalić za službenu stranicu Saveza.

Elitni igrač

Mala digresija, kad se već spomenuo Perišić, spomenimo da je on izvrstan primjer igrača s kojim se ne isplati uspoređivati. A Kramarića se često komparira baš s njim zbog pozicije i doprinosa na terenu. Perišić je lik koji se prilagodi sustavu, koji puno trči i optrčava druge pozicije, može igrati uz liniju, može i kroz halfspace, može se ubacivati s boka u sredinu, zna se prebaciti i u sredinu odakle šutira. Kramarić nije takav igrač i reprezentacija zapravo nema igrača koji je toliko savitljiv i prilagodljiv poput Perišića, to, da se razumijemo, nije čak niti Modrić.

Vratimo se na temu. Kramarić je godinama vodio bitku s pozicijom u reprezentaciji, i davao je do znanja da mu to ne odgovara. Koliko je Perišić savitljiv i prilagodljiv za Dalićeve potrebe, toliko Dalić, recimo, nije bio za Kramarićeve. Pitate li nas, nepravedno. Ne govorimo mi ovdje o bilo kakvom igraču, Kramarić je gotovo pa elitni napadač. Eto, ako vam nema ništa elitno ovako na prvi pogled, bacite samo oko na njegovo izvođenje penala. Čovjek je elitni izvođač jedanaesteraca. Od početka godine do sada strpao ih je 9/9 u mrežu, a više od godinu dana nije promašio niti jedan. Dakako, nije to jedini Kramarićev highlight, ali je svakako impresivan, ma što ljudi mislili o tome.

Daliću su trebale dvije medalje na svjetskim prvenstvima da pokaže svoje drugo lice

Vjerojatno nikada neće zasjati u reprezentaciji

Rekli smo da nećemo o Kramarićevoj statistici, ali dovraga, pa čovjek je u 260 utakmica za Hoffenheim ima 121 gol i 51 asistenciju, a za reprezentaciju je u 87 utakmica utrpao 26 komada. Samo u Dalićevoj eri, koja je ipak najbitnija za Kramarića, Andrej je zabio 21 gol, a tek šest je postigao kada je igrao u vršku napada. Ostale golove postigao je uglavnom kada je igrao na krilu, polušpici ili u ulozi drugog napadača. Kramarić je igrač koji zabija odasvud, tako je zabija i u reprezentaciji i u klubu. U klubu i asisitra, ali sve te asistencije ne dolaze s pozicije napadača, već s ovih suportivnih pozicija. U reprezentaciji je skupio samo devet asistencija, ali većina njih nije došla u situacijama kada je igrao napadača. To je, zapravo, još jedan jasan indikator.

Iako se Kramarić sada prilagođava igri “osmice” u Hoffenheimu, gotovo je sigurno da ga Dalić neće, pored cijele sile centralnih veznjaka, tamo koristiti. Što mu onda preostaje? Ili desno krilo, gdje nema rješenja ili možda polušpica, dok se Dalićev novi miljenik Luka Ivanušec ne oporavi. Načelno obje pozicije bi Kramariću odgovarale, ali cijeli sistem igre i role koje imaju ostali igrači, ostavljaju Kramarića na margini i čine ga jedva i sporednim igračem, a činjenica je, može biti među ključnima. Jedino što Kramariću preostaje u reprezentaciji jest raditi ono što je do sada i radio, igrati malo na “svoju ruku”, gurati se tamo gdje mu paše, i koristiti svoj skill kada mu to situacija dozvoli.

Kramariću su 32 godine, što je isto podatak koji mnogi zaboravljaju, i realno nema još puno potentnih sezona ispred sebe, a nekako se čini da ipak nije baš potpuno fer da se u reprezentaciji svih ovih godina nije mogla pronaći formacija i sistem u kojem bi Kramarićeve iznimne sposobnosti još više došle do izražaja. Odnosno, što Dalić nije pronašao način da ga gurne iz sjene na sunce i što je Kramarić nerijetko zbog toga bio podosta omražen u očima promatrača.