Dalić se s nekim igračima opasno kocka, a dio kritičara potegnuo ključno pitanje

Iako se treba kloniti velikih riječi, za dane koji slijede hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji neizbježna je riječ – sudbinski. Sa zebnjom čekamo utakmice i Vatrenih i velške vrste. Jer, odavno znamo da Zlatko Dalić sa svojim izabranicima ne ovisi samo sebi. Po svakog sportaša ili sportski kolektiv to je najgora situacija.

Kako loše je Hrvatska odigrala zadnje dvije partije s porazima protiv Turske i Walesa nije naodmet biti oprezan, pa i uplašen prije nastupajućih dvoboja protiv Armenije i Latvije.

Zgodno je to u jednoj analizi rekao trener, danas komentator, Ilija Lončarević:

Opasna vremena

“Kako igramo ne možemo uopće biti sigurni da ćemo dobiti i kud i kamo slabije momčadi”.

Pa sve nekako razmišljamo, samo da se ne dogodi da Wales ipak kiksne, ne osvoji svih šest bodova protiv Armenije i Turske a mi usput “zeznemo” stvar. Jer, loši rezultati uvijek uvjetuju i lošu atmosferu u momčad, a izostanak brojnih napadača i masu novih igrača podaci su koji samo pojačavaju zabrinutost. Ulog je golem.

Neka nova Hrvatska će na megdan protiv Latvije i Armenije. Osim što patimo zbog izostanka Perišića, Kramarića, Petkovića, nećemo imati niti Kovačića. Neki dodaju da kako je igrao u reprezentaciji zadnje vrijeme to i nije neki hendikep. Pustimo te priče, osakaćena Hrvatska je pred životnim i sudbinskim izazovom.

Pritom, stižu nam vijest o ozljedi Juranovića, spominju se i neke nevolje oko Gvardiola. Ma, ne može gore…

Nestale su prijateljske utakmice

I Dalić je u nacionalnu vrstu morao pozvati i debitante, Martina Baturinu i Marca Pašalića, te neke tek povremene ili davne reprezentativce, Marka Pjaca, Marina Pongračića i Luku Sučić. Znamo odmah što to znači i koje opasnosti nosi, ali i prednosti.

Svi novi igrači pate od nedostatka iskustva u nastupanju za reprezentaciju. Vremena za konkretno uigravanje je malo. No, iz te kože Dalić sada ne može izaći. Mora tek vjerovati u motiv i zanos svježih snaga. Ovakve teške utakmice znaju riješiti motivom ispunjeni, ali i straha oslobođeni mladi igrači.

Samo se sada možemo pitati je li se takvom potezu, osvježavanju momčadi, trebalo pristupiti ranije? Nitko tu ne može dati precizan odgovor. Pa, tako je sve dobro izgledalo do prije prvog zvižduka u Osijeku na utakmici protiv Turske. Jest, i onda smo bili bez naša dva asa, Perišića i Kramarića, Dalić je pokušao to zakrpati na drugačiji način, više iskustvom nego mladenačkim poletom. I završilo je tako kako je završilo. Skupa s naknadnom utakmicom protiv Walesa.

Činiti smjenu generacija, barem djelimično, tijekom kvalifikacija nije lak zadatak. Svi ovi novopozvani dosad nisu ni imali prilike osjetiti reprezentaciju, jer nestale su prijateljske utakmice, doslovce su sve natjecateljske. Pritom, ritam je zajedno s klupskim obavezama ubitačan, pa se neko opravdanje za nepozivanje mlađih snaga u reprezentaciju i može pronaći. Vjerovalo se iskustvu. Opijenost nedodirljivošću zna smesti, eto, i one najiskusnije.

Bačeni u žrvanj

Sada će novi igrači biti bačeni u žrvanj u najdelikatnijem trenutku. Jest čudno, ali drugi izbor nije postojao. A pitanje jest je li ranije postojao taj izbor? Kada, kako i gdje?

Kada već govorimo o sudbinskim danima naše reprezentacije, jer teško nam je uopće zamisliti da se ne plasira na Euro, nadajmo se da je i sudbina odredila nekima od ovih novih da zablistaju kada je najpotrebnije.

Hrvatska dosad nije otišla samo na dva velika natjecanja otkako se 1994. godine pojavila u kvalifikacijama za Euru u Engleskoj dvije godine kasnije. Nije se otišlo na Euro 2000. u Belgiji i Nizozemskoj (izbornik Blažević) i na svjetsku smotru deset godina kasnije u Južnu Afriku (Bilić). Na svim ostalim velikim natjecanjima Hrvatska se pojavila, a nerijetko i blistala, tri su tu medalje sa svjetskih smotri.

Mama poznatog Vatrenog proživjela je mučne situacije: ‘Prijetili su mi sinu i slali crne križeve’

Za ovu kvalifikacijsku skupinu smo tvrdili “kako nikad nije bila lakša”, Hrvatska je bila apsolutni favorit, još se lila bronca iz Katara, a nismo ni u najgoroj noćnoj mori mislili da se ovako nešto može dogoditi izborniku Daliću. Da se ne plasira na Euro…

Dobro, još se najgore nije dogodilo, neka ostane na tome. I neka nam samo nakon svega ostane sjećanje na strah što smo proživjeli.