Foto: Damjan Tadic / CROPIX

Bivši trener Dinama: ‘Bio sam na korak da me ubiju u tom bratoubilačkom ratu, čuo sam krike ljudi’

Autor: Dnevno.hr/ I.L

Malo tko je napravio toliko u reprezentativnom nogometu kao što je to Vahid Halilhodžić. Četiri je puta odveo četiri različite reprezentacije na Mundijal: Obalu Bjelokosti, Alžir, Japan i Maroko, a ono što je bizarno samo je Alžir vodio na prvenstvu.

Danas je Vaha u svojoj 72. godini na pragu nogometne mirovine, posvećen obitelji, uživa u Dubrovniku, gdje je investirao u luksuzno apartmansko zdanje “L‘Orangerie”, uz more na Lapadu, ali ima i druge poslove.

Komentirao je za Sportske novosti ostavku na klupi Maroka: ” Vjerujte nema tih para koji bi mogli ublažiti moje razočaranje, pravu istinsku bol, kad sam onemogućen voditi Maroko u Kataru. Doživio sam dosta toga u svojem životu, pa tako i ona dva prethodna nezaslužena otkaza kao izbornik Obale Bjelokosti i Japana. A da ne spominjem strašne obračuna u mojem Mostaru.”

Teški dani

Dotaknuo se i za Dinamo: “To je bio neočekivani angažman. Uživao sam u Zagrebu. Premoćno smo osvojili naslov prvaka 2011., ali sam prije kraja lige zbog sukoba sa Zdravkom Mamićem jednostavno prisiljen otići s Maksimira. I o tome nerado pričam. E da, do mojeg odlaska smo se plasirali i u finale Kupa, osvojili ga s mojim pomoćnikom Totom.”

Foto:Guliverimage

Vrlo oštro pričao je o BiH nogometu: “Kakva država, takva reprezentacija. Što to tamo rade? Jednom sam kazao da se kod sastavljanja momčadi najprije mora pitati savjete popa, fratra i hodže. Eno, vaši Vatreni su primjer kako se zajedništvom, ljubavlju prema dresu i domovini može mnogo postići.”

Za kraj prisjetio se strahota rata: “I danas mi je to nezamislivo. Ratne prilike u Bosni i Hercegovini sve su mi odnijele, sve osim moje časti. Što bih sad spominjao kako sam bio možda i najbogatiji čovjek u Mostaru, imao sređen život, bio dobro situiran, faktički bez problema. Nekako sam preživio kada su niški specijalci banuli u Mostar kao pravi okupatori. A ja sam, mogu kazati i naivno, istupio na Rondu pred njih, goloruk pokušavajući zaustaviti krvoproliće.

Našao sam se pred pedesetak pušaka uperenih u mene, koji sam pledirao na njihovu ljudskost. Mislio sam kako mogu utjecati da se ne dogodi najgore. Kad mi je jedan od tih zločinaca zaprijetio: “Učiniš li još korak naprijed, bit ćeš ubijen”, baš i nisam bio svjestan opasnosti. Tek su me krici ljudi podalje iza mojih leđa, njihova molba da ne izazivam belaj, natjerali na povlačenje. No, to je bio tek početak patnje, u tom bratoubilačkom ratu, izgubio sam sve. Nije mi ništa drugo preostalo nego se pokupiti i s jednom torbom otići u izbjeglištvo, ni kriv, ni bilo kome što dužan.”




Poslije velikih nereda skandalozni predsjednik dao ostavku nakon 18 godina vladavine




Autor:Dnevno.hr/ I.L
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.