U Jugoslaviji bio velika nada, sad preživljava s jadnom penzijom: ‘Sramota je da ovo doživi vrhunski sportaš’

Nekada perspektivni nogometaš u bivšoj Jugoslaviji, bivši as s terena Miroslav Živković je kao 53-godišnjak u teškoj životnoj situaciji. U svojoj bolnoj priči u rodnoj Srbiji, Živković je otkrio da je pogođen rijetkim metaboličkim poremećajem, u borbi s bolešću koja se zove porfirija, a prati ga i besparica kakvu je teško mogao predvidjeti u igračkim danima.

U to doba, bio je i reprezentativac Jugoslavije u mlađim dobnim uzrastima, a iz tih godina pamti nastup za kadetsku reprezentaciju 1985. godine na legendarnom londonskom Wembleyju, kada je pred 100 tisuća ljudi zaigrao uoči utakmice Manchester United – Everton u tadašnjem finalu kup natjecanja.

Živkoviću je tada bilo 15 godina, namjestio je dva gola u dolasku tadašnje Jugoslavije do 2:0 protiv vršnjaka iz Engleske, a danas je sve drugačije – i za bivšeg asa novosadske Vojvodine puno bolnije.

‘Veliki dio dana sam u krevetu’

“Živim od svoje sramne penzije od 15.000 dinara (128 eura, op.), što mislim da je sramno za egzistiranje vrhunskog sportaša kakav sam bio. Supruga je našla posao, radi, egzistiramo od njene plaće i moje penzije. Živimo sa životinjama, kad god se nađemo oko njih pomažemo im, bili smo aktivni i u udrugama. Bio sam umjetnički fotograf zajedno sa suprugom, sve sam slikao što bih vidio, imao sam more izložbi po Beogradu, inozemstvima, dobivao sam puno pohvala, osvajao sam mnoge nagrade”, rekao je Živković u razgovoru za Radio Beograd.

“Nažalost, sada me bolest toliko onemogućila pa veliki dio dana provodim u krevetu, jako malo sam u situaciji da mogu hodati, negdje otići. Odvezem suprugu do samoposluge, ona kupi, nosi”, nastavio je bivši nogometaš.

“Otišli smo u Irig, 30 kilometara od Novog Sada i živimo u jako teškim uvjetima. Nemam ni kade, tuša, živimo u ‘bačvi’, kuća je nezavršena, opasana je ciglom, ništa nije obojano… Krali su nam stvari koje su nam kupovali”, dodao je Živković o svojoj tuzi.

Nogomet i pretjerana posvećenost treningu uveli su ga u probleme, preforsirao se, kaže da su mu štetu nanijeli i odlasci u saune, a što ga točno prati, Živković je otkrio nakon odlaska u SAD.

“Iz cijele te priče po Srbiji i Grčkoj, nemogućnosti i neznanja da pronađu pravi uzrok moje bolesti, a bilo mi je sve gore i gore, završavam u Americi, na jedvite jade sam skupio 12.000 dolara i otišao kod tada poznatog Rajka Medenice, koji je bio okarakteriziran kao čovjek koji je imao neke genijalnosti u sebi, ali je liječio čudnim metodama. I zbog toga sam imao još teži način kako bih mogao skupiti novac, a samo mi je on obećao da će mi pomoći. I odem u njihovu čuvenu bolnicu u Južnu Karolinu i otkriju mi da bolujem od porfirije, metaboličkog poremećaja i da mi je zaista život ugrožen”, rekao je bivši nogometaš.

Naučio je iz svega i neke stvari koje ga prate.

“Pouka mi je bila da ne vjerujem u ljude, da ne volim ljude, koje inače volim. Žao mi je zbog toga, ali moja situacija gledajući smrti u oči me dovodi do toga, milijun ljudi me je izdalo, prijatelja, lažnih prijatelja, svima koji se tobože predstavljaju kao prijatelji, a kad treba, nigdje ih nema. Nitko da mi kupi taj lijek somatostatin u Americi, koji je deficitaran, a to je injekcija koju moram koristiti, bez nje padam u delirije, kome, u nesvijest, to je jako ružna slika, bio sam zabrinut i kada sam došao pričati s vama, htio sam reći da prekinete snimanje, jer ćete i sami vidjeti koliko su to ružne stvari kad mi se dogodi napad. Dobijem nagone za povraćanjem, padam…” rekao je Živković u svojem razgovoru za Radio Beograd.

Kako je poznati Hrvat posuđivao prijateljima stotine tisuća eura, a završio kao beskućnik u Zaprešiću