Screenshot/YouTube

NJEGOVU ‘BOMBU’ PAMTE GENERACIJE U JUGOSLAVIJI! Nikad nije zaboravio svoj Hajduk, ali oni su njega…

Autor: Andrija Kačić Karlin

Prativši slovenske medije vidjeli smo da je Brane Oblak, inače najbolji nogometaš ove zemlje svih vremena, silno nezadovoljan izbornikom Matjažom Kekom. Oblak koji je slavu stekao u Hajduku u kojeg je došao nakon što je blistao u ljubljanskoj Olimpiji, imao je fascinantnu karijeru, a kasnije je bio i trener, nekad i slovenski izbornik.

Naime, Oblak očito ne voli previše Matjaža Keka, uvjeren je da on nije pravi izbor za slovenskog izbornika.

“Više se ne bavim nogometom. Smeta mi što je predsjednik Nogometnog saveza Slovenije na izborničku fotelju stavio Matjaža Keka, unatoč tome što smo o tome naglas razgovarali, sami… Ali on me nije poslušao, i sad imamo to što imamo”, kazao je Oblak.

‘To se ne zaboravlja’

Kada ga novinari dozovu, napose iz Hrvatske, oni koji prate Hajduka uvijek se rastope:

„Kako se ne bih sjećao svojih dana u Hajduku, sjetim ih se skoro svaki dan. Gdje ćeš više, igraš dobro, dobijaš pozive za reprezentaciju i osvajaš prvenstva i kupove i svaki put nakon toga je neviđena fešta. Ima li što ljepše, ajde mi vi recite!? U Hajduku sam prvi put osjetio zadovoljstvo samim sobom, to se ne zaboravlja”.

On je i inače nevjerojatno susretljiv, razdragan i pričljiv. Slovenac Branko Oblak, u Splitu je za vrijeme igranja u Hajduku nazvan i Brane, bivši je slovenski nogometaš, a bio je jedan od najboljih veznih igrača bivše Jugoslavije, u jednom trenutku i cijelog svijeta. Uostalom, igrao je u minhenskom Bayernu kada su u klubu mogla nastupati samo dva inozemna nogometaša.




Oblak je počeo igrati nogomet 1963. u omladinskom sustavu ljubljanske Olimpije. Tri godine kasnije počeo je standardno igrati sa seniorima i tamo se zadržao narednih sedam godina odigravši čak 300 utakmica za ljubljansku momčad. Kao moćno pojačanje prešao je u splitski Hajduk gdje je doživio igrački zenit. U samo dvije sezone osvojio je dva prvenstva i dva kupa. U sveukupnih 66 utakmica za Hajduk, postigao je 24 pogotka.

Prije koju godinu njegov suigrač Ivan Buljan naljutio se kada Oblak nije uvršten u najbolju postavu Hajduka svih vremena…

“Valjda je to stoga što je igrao u Hajduku samo dvije sezone. No, on ih je odigrao maestralno, za Branu nije bilo brane”, zgodno je objasnio Buljan.




Nakon Hajduka, Oblak je prešao u čuveni Schalke 04, a nakon sjajnih nastupa za momčad iz Gelsenkirchena kupio ga je bavarski gigant Bayern.

Za reprezentaciju Jugoslavije odigrao je 47 utakmica, a uvršten je i u najbolju momčad svjetske smotre 1974. godine u Njemačkoj. U dvoboju protiv Brazila koji je završio bez pogodaka, u zadnjim trenucima utakmice Oblak je pogodio – vratnicu krasnim volej udarcem. Igrao je i na oproštaju Pelea na Maracani u Rio de Janeiru kada je pogodak postigao Jurica Jerković.

Uostalom, izabran je i za najbolju jedanaestoricu na svjetskoj smotri u Njemačkoj 1974. godine. A engleski mediji njegov gol za Jugoslaviju protiv Engleske proglasili su najljepšim golom svih vremena…

Doista, u vrijeme posvemašnje digitalizacije i multimedijske ekspanzije povijest, mislimo tu i na onu sportsku, nam je nadohvat ruke. Sa svih strana internetskih servisa objavljuju se snimke rekorda, golova, utakmica, nostalgičari su konačno došli na svoje.

Tako je i s golom Oblaka engleskoj reprezentaciji 1974. godine. On je taj pogodak postigao za Jugoslaviju u prijateljskoj utakmici 5. lipnja 1974. godine u Beogradu pred 80 tisuća gledatelja protiv Engleske. Taj dvoboj, za Jugoslaviju pripremni prije nastupa na svjetskoj smotri u Njemačkoj, završio je 2-2. A pogodak kojeg je zabio Oblak mnogi Englezi i dan-danas smatraju najljepšim golom svih vremena. Uostalom, takav je i naslov snimke tog Oblakovog remek djela. U jedno smo sigurni, tu snimku nećete pogledati samo jednom, nego sigurno više puta. Tako ja atraktivan taj zgoditak.

Hajdukov igrač Brane Oblak zabio je gol velikom engleskom vrataru Rayu Clemencu koji je nerijetko spominjao taj pogodak u svojim intervjuima. Pa je tako rekao da mu se činilo da se raketa zabila u njegov gol.

Karijeru je Branko Oblak završio u austrijskom drugoligašu Spittalu. Potom se posvetio radu u nogometu – bio je tehnički direktor Olimpije, potom i trener. Dvaput je vodio Olimpiju, a kratko vrijeme i slovensku U-21 reprezentaciju. Sredinom svibnja 2004. naslijedio je Bojana Prašnikara na mjestu izbornika slovenske reprezentacije. Na tom je mjestu uspio pobijediti i kasnije svjetske prvake, Italiju… Već duže vrijeme pauzira od nogometa. I sin mu je bio nogometaš, dakako ne tako uspješan kao on.

“Odmaram od nogometa, uživam u životu. Živim tri-četiri dana na moru u Kopru, pa onda tri-četiri dana u Ljubljani. Vozim bicikl između ta dva grada”, ispričao nam je ne tako davno Branko Oblak, očito u sjajnoj fizičkoj i psihičkoj formi.

“Vjerujte mi, odmaram se od nogometa, pa i nemam neku želju za radom. Kad sam bio u najvećoj trenerskoj formi onda me malo tko htio, sada me mnogi hoće, a u meni nema volje. No, to ne znači da ne pratim nogomet. Sve gledam, sve pratim. Samo me pitajte, vidjet ćete…”

U Splitu je rijetko…

„Došao sam jedno s barkom zajedno s jednim svojim prijateljem. Nisam bio niti na stogodišnjici kluba, niti na utakmici Olimpije i Hajduka u Splitu, uostalom nitko me nije ni zvao”.

A da vas je Hajduk, kojim slučajem, ikada pozvao za trenera?

„Pristao bih, Hajduk se ne odbija. No, da bi bili nečiji trener mora biti i materijala, dakle dobrih igrača u momčadi. Koliko pratim, Hajduk se zadnjih godina nalazi u krizi, fale mu igrači i to je najopasnija pojava za svakog trenera. Ako imaš materijala, imaš i preduvjeta za napraviti posao. Ako nemaš materijala, onda će prije ili kasnije promijeniti trenera, dakle mene, a ne igrače.

Kako doživljavate i ocjenjujete hrvatsku reprezentaciju?

“Moćno i snažno. Ne govorim iz kurtoazije, ali Hrvatska je jedna od najboljih europskih reprezentacija. Mogli ste dvaput biti i svjetski prvaci, pa nije lako doći do polufinala, to je pothvati vrijedan divljenja. Čini mi se da ste malo i prekritični za svoju reprezentaciju, podigla vam je standarde”.

Kakva je slovenska reprezentacija, jedno vrijeme ste bili i izbornik?

„Uvijek je slična, ima svoj stil, način i ritam, no nedostaje joj svjetska klasa. Ako nam sudbina podari nekog igrača, svjetsku klasu, onda ćemo biti zreli za prave stvari. Nama su svjetska klasa bili tek vratari Handanovič i Oblak. To je premalo. Hrvatska ima puno svjetskih klasa i normalno je da Hrvati puno više traže od svoje reprezentacije nego mi. S pravom”!

Koju momčad danas volite najviše gledati, a koju ste najviše voljeli?

„Ja sam dvadesetak godina navijao za Real, još od doba Puškaša, preko Genta, pa onih vremena Camacha i Santillane i Juanita. No, ono što je ne tako davno igrala Barcelona je sigurno – vrh vrhova. Svi igraju iz prve, ne možeš im uzeti loptu koliko se brzo igra. Danas je nogomet silno brz, puno brži nego u moje vrijeme”.

Koji je trener u vašoj karijeri ostavio na vas najbolji dojam?

„Iznenaditi ćete se, to je bio Miljan Miljanić. Valjda sam bio jako mlad pa sam ga sve slušao. Kasnije nikoga više nisam slušao, pa ni strogog, pedantnog i studioznog Tomislava Ivića u Hajduku. Došao sam u Hajduk i trkački sam ga puno podigao, Ivić je zbog toga bio sretan, no uvijek je imao još neke ideje s kojima se nisam slagao. Ipak, Ivić je znao igrati na rezultat i to mu je bila najveća vrlina, a njegove zasluge za sve ono što smo osvojili su nemjerljive. A za Miljanića sam mislio da može biti predsjednik države, toliko je o svemu znao. Imao je i on svojih felera, kikseva, bilo je i na njega pritisaka, no ostao mi je u dobrom sjećanju”.

 

Autor:Andrija Kačić Karlin
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.