NJEGOV NESTAŠNI TEMPERAMENT DUGO SE SUZDRŽAVAO! Vatrenom ovaj ispad nije trebao, a ovo je sad puno opasnije

U ovoj priči uopće nije bitno hoće li i kako biti kažnjen nogometaš Hajduka Marko Livaja. Koji je nakon finalne utakmice Kupa i pobjede njegovog kluba protiv Šibenika pripravio baš neukusan incident. Hvatajući se megafona pjevajući pogrdne pjesme na račun suparnika kojeg je uz suigrače netom pobijedio.

U porazu se ne ponizi, a u pobjedi se ne uzvisi – stara je narodna izreka koja se u ovome trenutku tiče baš Marka Livaje. Tog sjajnog igrača, reprezentativca, ali je usto i idol mnogih mladih, pa i djece. Odmah se nekako hvatamo misli, što bi nakon svega mogao pomisliti neki šibenski dječak koji navija za Hajduk i obožava Livaju?

Zaista Livaji ovako nešto nije bilo potrebno. Vjerujemo čak i da će se ispričati. To je jednom učinio kada je vrijeđao Dinamo povicima „mrzim Dinamo, srpsko ime to”. Tada je kažnjen s 35 tisuća kuna. Mizerna je to i smiješna kazna za igrača čiji su prihodi u hrvatskim okvirima enormni. Sjećamo se, tada se u obrazloženju kazne navodila činjenica da se ispričao…

To mu nije trebalo

Nebitno. No, očito je da se njegov nestašni temperament dugo suzdržavao, pa je sada nakon finalne utakmice Kupa opet izgubio, prionuo neprimjerenom veselju, obračunavajući se s navijačima i igračima kluba koji su mu čas prije bili suparnici. Tu nije bilo niti malo sportske fernese. I to je najveći Livajin krimen.

I to bez obzira na njegovu uzrujanost zbog pogrda koje je doživljavao, transparenata koji su ga vrijeđali. Sportaš, nogometaš i reprezentativac mora biti iznad toga. Jednostavno mora!

Najbolji igrač Hajduka s megafonom je poveo pjesmu nakon pobjede nad Šibenikom u Rijeci, a ne tako davno, u prosincu 2021., HNS ga je kaznio s 35.000 kuna jer je vrijeđao Dinamo povicima “mrzim Dinamo, srpsko ime to”. Tad su mu kao olakotnu okolnost uzeli činjenicu što se ispričao, iako ta isprika nije bila javna, nego pisana u očitovanju savezu.

Uostalom, on je kapetan pobjedničke momčadi. A kapetan mora biti uzor, primjer i moralna vertikala. Ovim činom Livaja je najmanje uvrijedio Šibenčane. Uvrijedio je – sebe.

Ma, zagrebimo malo po površini. Livaja je dugo slovio kao vječiti, neobuzdani talent. On se u Hajduku zaista preporodio, ali i smirio. Otprije njegov teški temperament je nestao, trpi prekršaje, podredio se momčadi a opet sve sam rješava. On je prvo ime Hajduka, toliki ljubimac navijača da ljubav prema njemu postaje i opsesivna.

K tome, poštuju ga i suparnici, a njegova vrijednost se očituje u tome što je iz Hrvatske nogometne lige došao do reprezentacije. Što je iznimno teško i komplicirano, nasuprot toliko naših prekaljenih internacionalaca u inozemstvu.

Mnogi su se bojali kada je Hajduk angažirao Livaju. Jer, Marko Livaja je žestok momak, nije baš mekan tip, voli se posvađati, žestok je, nije oličenje discipline, ali je na terenu prava nevolja. Dugo je bio miran, stoički je znao štošta izdržati. Morao je nastaviti tako dalje.

I baš kada pomislimo da je njegov neobuzdani temperament iščeznuo on nas demantira. Baš šteta. I za njega, i za nas koji moramo doživljavati ovakve incidente.