fbpx
Photo: Goran Jakus/PIXSELL

‘NIKO IZDAJICO, CICO PIJANICO’: Možda im se svojevremeno netko i trebao ispričati za ovo!

Autor: Andrija Kačić Karlin

Sad vidimo, nakon što smo ispratili legendu Dinama i hrvatskog nogometa Zlatka Cicu Kranjčara koliko nam je zapravo značio. Koliko je bio velik i koliko je znao izdržati. A izdržati znaju i mogu samo veliki ljudi. Zlatko Kranjčar nepoderivi je dio povijesti hrvatskog nogmeta i to u tolikoj mjeri da se može reći – on je jedan od simbola hrvatskog nogometa. Ne, ne pretjerujemo, nimalo. Njegova pojava, talent, partije, znanje, i kao trenera i analitičara, gospodsko ponašanje i omiljenost svrstala ga je u pojavu koja je  baš svugdje bila rado ugošćena, poželjna i nadasve velika.

Ali, nije bilo uvijek baš tako. Bilo je i trenutaka koji su ga drobili, nikad to nije pokazivao. Možda mu je najgore bilo kada je njegov sin Niko otišao 2005. godine iz Dinama i Hajduk.

Prisjetimo se, početkom te godine zbog loših rezultata kluba, Dinamov dopredsjednik Zdravko Mamić kaznio je igrače smanjenjem plaća, što mladi Niko Kranjčar nije prihvatio tvrdivši da nisu samo igrači krivi za loše rezultate. Nakon toga stavljen je na transfer listu te je njegov odlazak bio siguran. Vuklo ga se od Milana, Valencije, Portsmoutha do Dinama Kijeva i svih moskovskih klubova. Na kraju je završio u najvećem rivalu Dinama, splitskom Hajduku. Taj je transfer popraćen ogromnim medijskim zanimanjem te je bio najveća sportska vijest godine.


U Zagrebu su osvanuli ružni transparenti: “Niko izdajico, Cico pijanico!”

Reakcija Kranjčara nakon odlaska njegovog sina iz Dinama u Hajduk u svoje vrijeme, te 2005. godine, bile su pod posebnom paskom javnosti, napose Dinamovih navijača.

Tek je izjavio:

“Ne razumijem to ogorčenje, zna se zašto je otišao. Pa nije mi sin Niko otišao u vražju mater, sad je u velikom hrvatskom klubu!”.

Iako je u svim razgovorima za medije Zlatko Kranjčar vješto izbjegavao konkretne razgovore na tu temu znamo da ga je ta situacija kao pravo Dinamovo dijete silno boljela. Njemu kao rošenom Dinamovcu i njegovom sinu koji ni u Hajduku nije krio svoj purgerski i Dinamov identitet  netko  se svojevremeno trebao ispričati. U redu, situacija je bila pa prošla. No, rane koje su i zacijelile su jednom postojale.

Niko Kranjčar, sin Zlatkov, bio je kao predodređen za buduću veliku zvijezdu Dinama. Već sa 16 i pol godina prozivali su ga velikim talentom i budućnošću hrvatskog nogometa. Prvi službeni nastup za zagrebački Dinamo, zabilježio je 2001. godine sa 16 godina. Tri mjeseca prije svog 17. rođendana postigao je prvi službeni pogodak u prvenstvu. Umjesto da karijeru prije transfera u inozemstvu izgradi u Dinamu to se dogodilo u vječitom rivalu, Hajduku. Iz kojeg je otišao u Portsmouth.




Danas i oni koji su palili cvijeće ispred ulaza Kranjčarevih u znak prosvjeda simbolizirajući da je mladi Niko za njih mrtav vide da su bili u krivu.

Hajduk kojem je sportski upravljao Igor Štimac odmah je krenuo u akciju. Štimac je godinama kasnije pričao:

“Čim sam čuo da je Niko Kranjčar na prodaju, u glavi mi se upalila lampica. Bio sam sportski direktor Hajduka i odlučio sam reagirati. Znao sam da se približava Svjetsko prvenstvo i da on mora igrati. Iako je Cico bio izbornik, nije mogao pozvati sina koji ne igra. Na ruku nam je išlo i što u obitelji Kranjčar ne postoji animozitet između sjevera i juga, kakav je danas. Znao sam da je njima bitna samo Hrvatska i da bi on mogao prihvatiti našu ponudu. Odšteta je bila fiksna, trebalo je nabaviti 1,5 milijuna eura. Vrlo brzo sam se bacio u akciju. Podignuo sam kredit, a pomogao mi je prijatelj Franjo Pašalić. Skupili smo 1,5 milijuna eura, no trebalo je i platiti PDV na transfer. Taj dio od 330.000 eura snosio je Hajduk”.




Ostalo znate, Kranjčar je i u Splitu kliktao “da je ponosan što je purger”, a Hajdukovi navijači su mu uzvraćali da su i oni “ponosni što je on purger, u Hajduku”.

Gostovavši u Zagrebu protiv Dinama tribine su se tresle od povika mladome Niki – “svinjo debela”. On i otac sve su to stoički izdržali. Kapa dolje!

Navijački folklor je učinio svoje, ali nije učinio sve. Kranjčare se nije moglo pokvariti i pokolebati u ljubavi prema Dinamu i Zagrebu, nadasve Hrvatskoj.

Autor:
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.