Foto: Ante Cizmic / CROPIX

Netko to radi baš podmuklo na štetu Dalića i Vatrenih: Sabotaža koja ima samo jedan cilj

Autor: Andrija Kačić Karlin

Uopće nije teško zaključiti kako je hrvatska nogometna reprezentacija, ponos nacije jer je među najboljima na svijetu, svojevrsna žrtva podmetanja i prokazivanja. Na način da se na njenim utakmicama nerijetko događaju stvari zbog kojih Uefa poseže za kaznama. A nije više riječ o klasičnim navijačkim ispadima, tučnjavama ili, primjerice, bacanju predmeta u teren. Ne, sada je na djelu nešto suptilnije…

A riječ je o klasičnom političkom, neprihvatljivom, podmetanju. Poput mahanja ustaškom zastavom uoči kvalifikacijske utakmice Hrvatske i Latvije u Rijeci. Srećom, cijela ta predstava je brzo uočena, zastava kojom su mahala tri tipa je uklonjena, a posla je imao i sud. Pa su prijestupnici kažnjeni.

Zacijelo, zbog ažurnosti onih na stadionu, ali i pravosuđa izbjegnuta je drakonska kazna, pa će se kvalifikacijski dvoboj u Osijeku igrati pred publikom. Dočim je Hrvatski nogometni savez dobio novčanu kaznu koju će lako podmiriti.

To više nikako nije slučajno

No, opasnost i dalje prijeti, pa ponovi li se nešto slično sigurno ni u Uefi neće biti tako blagonakloni kao sada. Jer, Hrvatska je u ovome recidivist. Možda i nezasluženo, duga je to priča.

No, mrlja iz 2015. godine kada se usred utakmice Hrvatske i Italije na travnjaku ukazao nacistički simbol, svastika, nikad nije isprana. Ponajprije jer nisu pohvatani počinitelji. Sličnosti između recentnog slučaja u Rijeci i i onog prije osam godina u Splitu su nevjerojatne. Oba su poteza napravljena podmuklo, s namjerom da se našteti reprezentativnoj momčadi, Savezu, na koncu konca i društvu i državi. I tu HNS nije u krivu kada tvrdi da je riječ o klasičnoj sabotaži.

Foto: Ante Cizmic / CROPIX

Makar, rekosmo, u cijeloj priči oko zvukova i vizualnih simbola na utakmicama hrvatske reprezentacije ima poprilično nelogičnosti. Utakmice naše reprezentacije prati organizacija FARE (Football against racism) koja Uefi prijavljuje inkriminirana ponašanja. Podružnicu te organizacije u Hrvatskoj vodi Riječanin Ziran Stevanovič koji se i sam toliko puta kompromitirao, sjetimo se samo kada je tražio da se s tribina makne transparent koji je spominjao Vukovar, ili kada je tvrdio da se pjesma ”Lijepa li si”, koja je i svojevrsna himna hrvatskih navijača, ne bi smjela izvoditi i pjevati na stadionu. Kazao je on ”kako to nije zbog pjesme već zbog izvođača”.

Te mu stvari nisu prošle, s za utakmicu u Rijeci, između Hrvatske i Latvije, se izvukao. Veli da je bio u Španjolskoj, te da je promatrač iz FARE organizacije došao iz inozemstva. Možda je i inozemni promatrač bio žrtva nečije podle igre. Jer, kako je zastava brzo uočena u masi i odmah fotografirana ostavlja mjesta za sumnju. Doista izgleda kao da je netko baš htio napakostiti Hrvatskoj.




I Hrvatsku se tako svako malo optužuje za fašizam preko njenog najelitnijeg produkta, hrvatske nacionalne nogometne momčadi. Jasno je da je stoga i efekt veći. Hrvatska je pod tolikom prismotrom da se prijavljuje sve i svašta, što je silno opterećujuće i za organizatore utakmica, ali i po sve nas.

Foto: Ante Cizmic / CROPIX/ilustracija

I tako, dok na europskim nogometnim borilištima gori na sve strane, vrijeđaju se i manjine i većine, pucaju glave od međusobnih udaraca huliganskih skupina hrvatski nogomet postaje najneugodniji europski slučaj zbog puštanja domoljubnih pjesama ili pokojeg skandiranja. A da bi slučaj još bio teži i nerješiv ima onih koji iscrtaju svastiku, donesu ustašku zastavu. Pa se ti vadi.

U ovome trenutku Savez nema odgovor na pitanje kako spriječiti takav neugodan, pa i strašan razvoj događaja.




I inače, naše nogometne okolnosti koje graniče s košmarom nude nakon svega i nove opasnosti. U zemlji podijeljenoj po svim mogućim linijama, političkim, svjetonazorskim, vjerskim, sportskim svako javno okupljanje nosi određene najprije neugode, potom i opasnosti, pa bi se tako ubuduće moglo događati i s utakmicama hrvatske nogometne reprezentacije.

Foto: Ante Cizmic/CROPIX

A kako smo mi specifično, tranzicijsko društvo, s bremenom prošlosti iz totalitarnih režima ponašanje na tribinama uvijek je bilo shvaćeno kao prilika za pokazivanje. Uostalom, povijest klicanja na tribinama u nas je i povijest zabranjenih pokliča, taj problem tribina nije od jučer, traje još od bivše države, trajao je i za vrijeme Tuđmanovog zanimanja Dinamom, tadašnjom Croatijom, traje eto i danas. Oko reprezentacija i klubova.

Bišćana se nazivalo Dalićevim nasljednikom, a jedan nenogometni detalj potvrđuje da je to čista glupost

Sjena opasnosti od kazne stalno je tako nadvijena nad reprezentacijom. Možda sve ne bi bilo toliko dramatično da se „monitoring„ nad hrvatskim nogometnim navijačima ciljano ne provodi godinama. Tu se isticao baš spomenuti Zoran Stevanović. Koji tvrdi da s prijavom iz Rijeke nema ništa. Samo, valjda mu je jasno, a nakon svih prijava koje je prije podnosio, da će sumnja pasti na njega.

Opet, ustaškim simbolima i svastikama uistinu nije mjesto na stadionima, možda tek u povijesnim enciklopedijama. Naša nogometna reprezentacija je na suptilnom udaru onih kojima smeta ponos nacije, a možda i cijela nacija zbog svoje suverenosti i uspješnosti.

 

Autor:
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.