Neki su maštali o sudarima sa Srbima, ali prijetila je puno veća opasnost od sukoba

Nostalgija ili realnost? Kako mnogi žive u uvjerenju da se od sedamdesetih ili osamdesetih godina prošlog stoljeća ništa nije promijenilo u ukusima ljudi, tako smatraju da bi osnivanjem regionalne lige u nogometu tribine bile pune, zanimanja sponzora jače, a da bi se kvaliteta nogometaša iz hrvatskih klubova podigla.

U situaciji kada i iz srpskih, slovenskih ili bosanskohercegovačkih klubova svaki malo talentiraniji nogometaš rano odlazi u inozemstvo, kvaliteta svih tih klubova je i te kako problematična, tako da otpada teorija da bi se u jačoj konkurenciji podigla kvaliteta i naših nogometaša.

Ako se čega nogomet na, poslužimo se uvriježenom sintagmom, ovim prostorima, ne može riješiti onda je to ideja o osnivanju regionalne lige. Svako malo, najčešće neozbiljno i površno niču ideje, želje i namjere o vraćanju formata stare jugoslavenske nogometne lige.

Propast regionalnih natjecanja

Počne diskusija, ima ih onih za, još više protiv, i svi se vrate u svoja domaća lokalna natjecanja. Sve vlastite nesposobnosti, lijenosti, neuspjehe i financijske krahove mnogi bi izgladili s – regionalnom ligom. Kao idejom spasa. Svašta!

Činjenica jest da krovna kuća europskog nogometa, Uefa, nikad nije pomno ni razmotrila takve prijedloge i ideje.

Primjera ima bezbroj. Uzmimo za primjer samo košarku. Uključenje naših klubova u regionalnu ligu nije donijelo financijski spas našim klubovima, makar se tvrdilo da će ojačana regionalna liga donositi prihode, povećavati cijenu igračima što je trebao biti spas za klubove se odavno počeli gušiti u dugovima.

Danas, nakon toliko vremena svi su naši klubovi na prosjačkom štapu, baš nikome regionalna liga nije pomogla, a zauzvrat nam je uništeno domaće prvenstvo koje nikoga baš ne zanima.

Vele, nogomet, regionalnu mu ligu, pokriti će sponzori… Sve to lijepo zvuči napisano i citirano, no stvarnost je na ovim politički osjetljivim prostorima kud i kamo drugačija. Mnogi sportaši su u regionalnim ligama potražili spas, učinili su to i košarkaši i rukometaši i vaterpolisti.

S istim epilogom, niti jedan klub se nije spasio financijskih problema, a upravo zbog bijedne novčane situacije svi su hrlili u regionalna natjecanja. Dosad smo spominjali, kao, nekakve prednosti regionalne lige. Pa, pogledajmo i nedostatke, ostavimo politiku postrance.

Kako mnogi žive u uvjerenju da se od sedamdesetih ili osamdesetih godina prošlog stoljeća ništa nije promijenilo u ukusima ljudi, tako smatraju da bi osnivanjem regionalne lige u nogometu tribine bile pune, zanimanja sponzora jače, a da bi se kvaliteta nogometaša iz hrvatskih klubova podigla.

Uostalom, to se zorno potvrdilo i u regionalnim ligama u ostalim sportovima. Kvaliteta nije niti naročita, niti je pobudila, osim na samom početku, neki znatniji interes. Tribine na utakmicama su poluprazne, a rekosmo, klubovi jedva spajaju kraj s krajem.

Mišljenja smo da bi ulazak nekih hrvatskih klubova u nogometnu regionalnu ligu zadao konačan udarac našem klupskom nogometu koji je i ovako na niskim granama. Današnja vremena nisu nimalo nalik na sedamdesete i osamdesete godine prošlog stoljeća kada je jugoslavenska nogometna liga, s košarkaškom, bila zapravo jedini način zabave dvadesetak milijuna ljudi na tom prostoru.

U doba posvemašnje globalizacije, interneta, televizijskih prijenosa svih bitnih utakmica po Europi, slab nogomet koji se igra u Hrvatskoj, Srbiji, Makedoniji…, malo koga više može motivirati da dođe na stadion.

Nije im se isplatilo

Svojevremeno je izvrsnu analizu ove ideje dao proslavljeni slovenski nogometaš Zlatko Zahovič, izvrsno upućen u zbivanjima na ovim prostorima, uostalom igrao je sjajno još u beogradskom Partizanu u bivšoj jugoslavenskoj ligi.

“Čak i da se ne držimo politike, financije su veliki problem, ta bi liga donijela još veće troškove. Pa čak i da se nađe sponzor koji bi pokrio isključivo troškove, kakvu bismo korist mi u klubovima imali od toga? Praktički bi sponzor kupio to natjecanje i mi bismo igrali za njega, pa to je cirkus! Primjer vam je košarkaška ABA liga – sponzor plaća samo troškove, a oni nešto igraju. Za koga? I svi klubovi propadaju, pa to je smiješno… E sad, bila bi to druga priča kad bi bilo uloženo više novca, ne samo za pokrivanje troškove. Kad bi na ovim prostorima došlo do ekonomskog boljitka, onda bi svi bili zadovoljni i ne bi bilo problema ni u klubovima, ni na terenima, a ni na tribinama, to je tako”

Pogledajmo mi ovu priču još jednom s naše strane. Moramo se zapitati – zar baciti u vjetar 25 godina truda na formiranju svoje lige koja je unatoč svim teškoćama, zaživjela i dala nam neke nove vrijednosti!? Čemu toliki trud ako ćemo ga uništiti regionalnom ligom.

Prije je stvar u tome, ako već nismo zadovoljni načinom financiranja klubova, malim posjetom, slabom kvalitetom, da nismo dobro radili u mlađim dobnim kategorijama. Tu dolazimo do poante. Ako se ne radi ne može vas spasiti ni Liga prvaka. Za kraj, sjećamo li se kako smo se rukama i nogama, krvlju i mrtvima borili da iz takvih stvari i pojava izađemo. Što pristanak na regionalnu ligu ne bi bila pljuvačka u vlastiti obraz?

Srpska agresija kao da mu je uništila karijeru, a bio je veći talent od Bokšića

Da, o sigurnosti nismo prozborili ni riječi. To je posebna tema. Pa, niti jedna zemlja na jugu Europe nije riješila problem navijačkog huliganizma. Ni mi. Kako bi to tek izgledalo u regionalnoj ligi?