fbpx
Foto: Tom Dubravec / CROPIX

NEKI OVOG HRVATA RUŠE KONSTANTNO, ALI ON IM ČUDESNO UZVRAĆA! Voljeli bi ga vidjeti na ‘vratima’, ali na to će još dugo morati čekati

Autor: Andrija Kačić Karlin

Hrvatska je u četvrtfinalu svjetske smotre! A njen trener je pod paljbom kritika i omalovažavanja. Ništa novo. Samoživi kakvi jesmo, pritom (ne)stručni sve znamo bolje i od atomskog fizičara, molekularnog biologa a i s nuklearnom medicinom stojimo odlično. Što ne bi bili najbolji stručnjaci i za nogomet. Makar, u životu nismo vidjeli niti jedan jedini nogometni trening…

Zlatko Dalić, srećom, ima jednu vrlinu. Sjajno podnosi kritike, čak i zlonamjerne. Kao da je sazdan od gume, pa se svaki udarac prema njemu amortizira. Jako je teško čitati misli naših nogometnih lumena koji govore ”što bi tek bilo kada bi reprezentacija ima pravog trenera„. Nevjerojatno, zapanjujuće i bezobrazno!

Hrvatska kao zemlja s bazom manjom od četiri milijuna stanovnika, bez stadiona, nogometne infratrukture pod Dalićem se plasira na svako veliko natjecanje, dolazi do finala svjetske smotre, sada je u četvrtfinalu s Brazilom, jedna je od samo četiri reprezentacije koja nije poražena na turniru u Kataru. Zar se sve to moglo s nevaljalim, lošim, nestručnim i neupućenim trenerom?


Dalić sve to sjajno podnosi

Nažalost, i ovo svjetsko prvenstvo je pokazalo u kakvim okolnostima i uvjetima izbornik radi izbornik Zlatko Dalić.. I kako to vješto i dobro radi. On je ostvario tako dobre rezultate koje mi ne možemo negirati bilo kakvim kritikama i primjedbama. A stalno je suočen s njima.

Ipak, činjenica jest kako to Dalić nevjerojatno sve skupa dobro podnosi. Sjećamo se, pa i sigurni smo da niti jedan izbornik u našoj povijesti kritike nije tako dobro podnosio. Makar je činjenica da mu je i najlakše od svih izbornika, što se tiče podnošenja kritika, jer ima najbolje rezultate.

A zašto ima tako dobre rezultate? Jest, dobar je trener, posvećen svom poslu, ima viziju, pa i sreću. Zato jer ga ne dira ništa drugo nego ono što će biti na terenu. I to je začarani pozitivni krug, ostvaruje uspjehe, tada sve kritike postaju bezvrijedne. Pa, možda mislimo da ih uopće i ne doživljava. No, on je iznad svih nas po nečemu drugome…

Foto: Tom Dubravec / CROPIX

On zaista niže rezultate.

A rezultat je mjerilo svega, a ovdje je riječ o kontinuiranom rezultatu. Dugogodišnjem. Nakon osvajanja srebrne medalje u Rusiji prije četiri godine smjenu generacija, pa to je posao koji traži predviđanje budućnosti, usto morate i onim starijim pokazati da više nisu nedodirljivi, On je izveo maestralno.

Zbog smjene generacija raširio je reprezentaciju na 25 ljudi. I od svakog zna što može dobiti. Jednu stvar pritom svi zaboravljaju. Ovaj naporan ritam utakmica ne ostavlja vremena za treninge i pripreme. Nekad su pripreme za smo jednu utakmicu trajale sedam, pa i deset dana. A za turnir poput europske i svjetske smotre i više od mjesec dana. Tjedne su igrači bili s trenerom, s dva treninga dnevno. Raspored je bio gust; treninzi, uigravanje, prekidi, strategija. Sada toga nema.




Sastanak i razgovor je postao bitniji od treninga i danas mi na utakmicama gledamo ono što ste nekad gledali na treninzima. Dalić tu ima odličnu percepciju. Bio je hrabar, nudio je povjerenje i tražio doprinos od svojih igrača. I sada mu se to vraća.

Nešto s nama nije u redu. Izgleda da smo preopterećeni s njegovim poslom. Mi sve znamo bolje, mi znamo tko ne smije igrati, a tko mora igrati. A pojednostavljeno rečeno, riječ je o klubaškim glupostima. Secira se svaki igrač do detalja, malo je objektivnih kritičara, svi se pitaju zašto igra ovaj koji je iz Hajduka, ili je bio u Hajduku, a drugi viču što će nam toliko dinamovaca. Pa to je nonsens, to je užasno za spoznati, pročitati. Kako to uopće Dalić podnosi? Pa se jedni vesele kako je jedan igrač nestao i što mu Dalić ide pomagati, a Dalić pomaže svima.

Svjedočimo, a Dalić to nijemo promatra, prepirkama tko je bolji; Petković ili Livaja? Pa, slušali smo i takve objede na račun vratara Livakovića koji nije izletio pravovremeno na jednu loptu protiv Belgije, ultimativno se tražio njegov odstup. Svi znaju koji bek smije igrati, koji ne smije.




Foto: Tom Dubravec / CROPIX

Kada je postavio Lovrena za prvi stoperski izbor doživio je paljbu poput artiljerijske pripreme prije navale pješadije. A Lovren među našim najboljim ljudima. Ne brani samo naš gol, već asistira za naše golove. Već je otrcana fraza o „zemlji s četiri milijuna izbornika„. Prije je riječ o istom broju dokoličara.

I što sad, Hrvatska dođe među osam najboljih na svijetu i to je normalno i prirodno, a Dalić je i dalje loš trener. U zemlji imamo jedan naročit klub i samo jedan pristojan stadion, o tome nitko ne priča. Srbi nikad nisu sagradili kult reprezentacije zbog klupskog animoziteta, mi smo to uspjeli. A mnogi taj naš teško građeni kult žele uništiti računajući koliko je čijih igrača u postavi.

A nitko, primjerice, ne spominje da su naši nogometaši u osmini finala protiv Japana tijekom beskrajnih 120 minuta pretrčali uporne Azijate za četiri kilometra. A za nogometne Japance govore da trče najviše na svijetu. Skoro smo se odrekli nacionalne nogometne vrste nakon početnih 0-0 protiv Maroka. A gle taj Maroko, nanizao i Belgiju i Kanadu i Španjolsku. Eh, a da se netko ispriča Daliću? Ne, to nećete vidjeti.

Eh, da je nama izbornik Luis Enrique, pa da nam je priuštio ovakav debakl kao s njegovom Španjolskom protiv Maroka, zacijelo bi mu kod nas u siječnju počelo suđenje za veleizdaju.

 

 

Autor:
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.