Neki baš jedva čekaju da maknu Dalića, ali na ključnu stvar zaboravljaju

Kakav Brazil, Argentina, Francuska, Danska? Sve te utakmice reprezentacije Zlatko Dalić je odradio uspješno. No, kako će sada protiv Armenije i Latvije? Čini vam se smiješno? Ne, nije nimalo smiješno…

Hrvatska se svojim olinjalim rezultatima protiv Turske u Osijeku i Walesa u Cardiffu dovela u dosad najgoru situaciju unazad nekoliko godina, zapravo otkako je vodi dosad nevjerojatno uspješan izbornik Zlatko Dalić. Prvi puta njen uspjeh, što bi bio na plasman na Euro dogodine u Njemačkoj, ne ovisi sama o sebi.

Jer, ako Wales dobije Armeniju u gostima i Tursku kod kuće, uzalud Hrvatskoj dvije ma kako uvjerljive pobjede protiv Armenije i Latvije. Kao treća u supinu Hrvatska bi išla na dodatni kvalifikacijski turnir, a suparnici bi bili kud i kamo teže razine nego Latvijci i Armenci.

Izostanak Perišića i ekipe problem

Zlatko Dalić odrekao se nekih igrača, pritom pozvao neke nove. Izborniku nije preostalo ništa drugo nego riskirati. Otkako je našu nacionalnu vrstu zadesila kao neke kletva prema napadačima, jer redom su otpadali Kramarić, Perišić, Petković, otprije Oršić, Dalićevi eksperimenti nisu urodili plodom.

U prethodne dvije utakmice jedva da se stvorila koja šansa, a obrana nam je pokazala propusnost na koju nismo navikli. Što ne najgore, iz ove dvije prethodne utakmice od mogućih šest bodova dovoljan bi nam bio i bod, a već bi bili na Euru ili bi ovisili barem sami o sebi.

Šokiran nakon te dvije utakmice protiv Turske i Walesa nekad nogometni trener, danas komentator rekao je čak i oštro:

“Ovako ako mi sada igramo ne pruža nimalo jamstva da možemo pobijediti čak i autsajdere poput Latvije i Armenije”.

Ne moramo posebno govoriti što bi po hrvatski nogomet, Savez i reprezentaciju značio izostanak s europske smotre dogodine u nama blizu Njemačkoj. Bio bi to dosad naš najveći debakl u kvalifikacijama, i to u trenutku kada sa zadnje dvije svjetske smotre imamo srebrnu i brončanu medalju.

Bez napadača na koje smo navikli, s Modrić kojim je zaista u poodmaklim godinama, iako zna još odigrati sjajnu partiju, s krilnim pozicijama koje se muče, te mahom neraspoloženim Kovačićem naša reprezentativna momčad izgubila je svoju prepoznatljivost. Posjed lopte više joj ne donosi komparativne prednosti, šanse se teško stvaraju. Lončarević ide i dalje u opisu stanja u reprezentaciji, pa nam je rekao:

“Od Matea Kovačića uvijek očekujemo puno, a najčešće dobivamo malo. U te dvije utakmice jedva ga se primijetilo”, rekao je “Lonac” i dodao: “Ma, ako mu se ne igra za reprezentaciju neka onda to kaže”.

Pritom jasno je da zbog neočekivanih rezultata psihološka struktura momčadi narušena. I zbog bijednih partija i zbog spoznaje što joj nedostaju dva igrača koji su znala sama determinirati utakmicu.

Ne morate pogađati koji su to igrači, to i mala djeca znaju. Ivan Perišić je za naše Vatrene posljednjih godina bio poput Maradone, a Andrej Kramarić bio je naš „Caniggia„. Pokušali smo se malo slikovito izraziti. Samo zamislite nekdašnju Argentinu bez ge dvije igračke veličine. Baš je to nas navlas zadesilo.

Mamić ga je doveo, a sad ga se odrekao: Beograd ga je itekako zapamtio

Kako će Zlatko Dalić izvući ovu nikad ozbiljniju situaciju ostaje nam za vidjeti. Ovisnost momčadi o ova dva prethodno spomenuta igrača je velika. A imperativ je strašan. Ne smijemo ni pomisliti da nam Armenija i Turska slučajno pomognu i otkinu neki plijen Walesu a mi ne dobijemo ove dvije, trebale su biti lake, utakmice.

No, nakon Osijeka i 0:3 s Austrijom, također smo se plašili idućih utakmica, pa je Zlatko oduševio protiv Danske, kasnije protiv Francuske. To su njegovi aduti, kada ga mnogi žele smijeniti, on čudesno sve iznenenadi.

Samo u jedno smo sigurni. Drhtati ćemo!