fbpx
Nordphoto/GmbH/Bratic nph/Guliver Image

NE PREDAJE SE I TO JE SNAGA OVOG VATRENOG! Teško dobivamo, ali i teško gubimo, no postoji jedna opasnost koju moramo spriječiti…

Autor: Andrija Kačić Karlin

Imamo li pravo zaključiti kako postoji raskorak u rezultatu hrvatske nogometne reprezentacije na ovoj svjetskoj smotri uspoređujući ga s izvedbama naše momčadi na terenu? Zacijelo imamo! No,, nakon plasmana u četvrtfinale i u iščekivanju sraza protiv peterostrukog svjetskog prvaka Brazila ne smijemo biti isuviše kritični.

Zar se zaista moramo rugati sami sebi nakon što su s prvenstva otpale sile poput Njemačke i Belgije. Kao što se više, primjerice, nakon svega, više ne moramo opravdavati zbog osrednje partije protiv Maroka koji je dosad najveća senzacija turnira. Najugodnije iznenađenje. Protiv kojeg mi nismo izgubili, Belgijanci jesu, evo i Španjolci. Istina na jedanaesterce, a mi smo na jedanaesterce, eto, prošli.

Čitamo, neki novinari, inozemni, vele da današnja Hrvatska nije toliko šarmantna kao ona prije četiri godine koja je došla do finala na turniru u Rusiji. Lakonski je to, baš površan zaključak. Napadača poput Mandžukića jedna zemlja kao Hrvatska ima jednom u dvadesetak godina, baš kao i vezistu Rakitića koji je i danas svjetska klasa.


Teško dobivamo, ali i teško gubimo

Znamo da je od tada i Modrić četiri i pol godina stariji, ali isto tako smo svjesni da danas na Hrvate svi idu džonom. Hrvatska je meta i plijen, klepnuti svjetskog doprvaka, pa to je san mnogih. Svi bi na nama dizali samopouzdanje i rejting. A mi se baš i ne damo.

Na ovome prvenstvu se potvrdilo ono o čemu dugo pišemo. Hrvatska je takva momčad da teško dobiva utakmice, ali ih još i teže gubi. Od četiri dvoboja u Kataru niti jedan nije izgubila. Nekad je plesala po žici poraza, nekad bila nadomak pobjede, ali nitko nas nije bacio na koljena. A protiv nas su se svi bacali na glavu.

NordPhotoGmbHBratic nph/Guliver Image

Doseg do četvrtfinala je uspjeh, baš veliki uspjeh. Htjeli mi to priznati ili ne. Dakako, da će konačnu ocjenu nastupa „vatrenih” donijeti utakmica s Brazilom. Kako će Hrvatska izgledati u tom dvoboju takva će biti i konačna, a možda i ne konačna (barem se tako nadamo) ocjena.

Pitanje svih pitanja za nas jest – možemo li se nositi s gorostasnim Brazilom. Ako pokažemo da možemo i dalje ćemo si s pravom tepati da pripadamo i dalje svjetskom vrhu. Na to ćemo imati potpuno pravo. Možda je presmiono reći da je sraz s Brazilcima utakmica istine, ili neka povijesna utakmica. Jer, nama je svaka utakmica povijesna, tako doživljavamo nogomet.

Ali, da će se protiv Brazila vidjeti koliko možemo ili ne možemo – jasno je kao dan.

Zato, možda smo nedorečeni u ocjeni našeg cjelokupnog nastupa. Ipak, imamo pravo ocijeniti pojedinačne dosege naših nogometaša, s afirmativnim pogledom na stvari. Jer, ipak su ostvarili dva cilja, prošli skupinu i osminu finala.




Livaković bravurozan u „japanskim jedanaestercima”unatoč kritika osjetljivijih koji su mu zamjerali na neistrčavanja na pokoju loptu u prethodnim utakmicama. Sosa i Juranović bili su borbeni i požrtvovani do granica ljudske izdržljivosti. Oni moraju najviše istrčati, protiv Maroka su bili zauzdani. Možda odlukom trenera, ali danas vidimo s pravom. Nemamo im što zamjeriti, možda samo da upute koji bolji centaršut. Evo, može protiv Brazila.

Sjajili su naši stoperi Lovren i Gvardiol. Sumnja u Lovrena kojem je Ladić prvome dao povjerenje bila je neopravdana. Čovjek nije napravi pogrešku, još je asistirao za bitan gol Perišića protiv Japana. A Gvardiol je sve očarao i očaravati će još godinama.

Foto: Tom Dubravec/CROPIX

Marcelo Brozović valjda trči i dok spava. On je na svojoj razini, iako mu se događaju krivi pasovi. Ne zbog iznurenosti već zbog duže pauze. Jer, on je u Katar došao nakon tek zaliječene ozljede.




Modrić dobar, ali osjeti se umor, on se ne zna štedjeti, uvijek daje sve od sebe i jednostavno mora izgoriti u napornoj utakmici, poput one protiv Japana. Od Kovačića uvijek očekujemo više. Ali, baš uvijek. Zar mu toliko nedostaje samopouzdanja da ne vidimo njegove prodore, asiste, trikove. Jedna dobra od četiri utakmice, ocijenite sami!

Perišić kapitalan, Kramarić opasan, dobri su bili. Eh sad, naši napadači. Livaja odličan protiv Kanade, kasnije neprimjetan. Petković kao čovjek za duele i skokove na trenutke fin, pa nevidljiv. A Budimir koji je odigrao nekih pola sata protiv Japana? Ne znamo ni sami što da kažemo za tih 30 minuta.

Uglavnom, svi će oni biti bolje ili lošije ocijenjeni nakon utakmice protiv Brazila. Možda zasad nismo presretni s izvedbama, ali da moramo biti presretni do kuda smo došli to nam mora biti kristalno jasno. Među osam najboljih na svijetu. I još nismo izgubili nadu. Jer, još nismo odigrali pravu utakmicu, onakvu kakvu znamo!

Foto: Bozidar Vukicevic/CROPIX

 

Autor:
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.