Foto: Mario Todoric / CROPIX

Napad na Hrvata u Beogradu je pljuska: Srbi bi već ‘digli barikade’ da je njihov pao u Zagrebu

Autor: Andrija Kačić Karlin

Hrvatsko-srpski, ili srpsko-hrvatski antagonistički odnosi, pa čak i u sportu nikako da sustanu. Iako je od ratnih zbivanjima na ovim teritorijama prošlo skoro 30 godina svako malo svjedočimo incidentu. Poput ovoga svježeg, napada na hrvatskog sportaša, kick-boksača Nikicu Radonića ispred hotela u Beogradu gdje je obitavao čekaju dvoboj za naslov europskog prvaka.

Napad nije bio bez posljedica, iako se spretni Nikica izvukao iz grotla tri napadača, iskrenuo je nogu i na kraju je i odustao od daljnjeg sudjelovanja. Vratio se doma svojoj trudnoj supruzi. A pojedini srpski mediji idu toliko daleko da sve to nazivaju “prenapuhanim” slučajem, možemo samo zamisliti što bi se dogodilo da je jedan njihov “pao” u Zagrebu. Vjerojatno bi povukli ambasadora.

Budimo objektivni, optužujući i zgražajući se nad ovim incidentom, jer izgleda da je jedan od napadača imao i nož, usput osuđujemo kada se i kod nas dogodi sličan izgred. Poput onog napada na srpske vaterpoliste na rivi u Splitu koji su spas potražili bijegom u more.

Foto: Mario Todoric / CROPIX

Nepotrebno zaoštravanje odnosa

Jest, riječ je o nacionalističkim, ali i huliganskim ispadima. Koji mogu biti potpirivani od strane službene politike, ali i ne moraju. U konkretnom slučaju srpski predsjednik gotovo u svakom istupu spominje Hrvatsku i Hrvate u negativnom kontekstu. Pa se i ovaj napad na Radonića može promatrati kroz tu prizmu.

Ipak, u cijeloj priči jest sumanuto da je prošlo toliko godina i da se takve stvari uopće i događaju. Ma, s bilo koje strane. Pa nam sjećanje bježi na događaj iz 1999. godine. Bio je ovo prvi susret Hrvatske i Jugoslavije nakon rata devedesetih godina. Ovaj dvomeč je odlučivao omplasmanu na Evropsko prvenstvo, a u jednom trenutku je na „Marakani“ nestala struja.

Uslijedila je prava panika na tribinama i terenu, zavladao je potpuni mrak. Izmišljena situacija a incidente. A srpski nogometaši su tada zagrlili hrvatske kako bi spriječili bilo kakav napad na njih.

Dalić će morati prekrižiti Modrića: Izbornik zna da Luka ovdje više nije tako jak adut




‘Sportaši, a ne budalaši’

Da, sjećamo se i riječi pokojnog izbornika hrvatske nogometne reprezentacije Ćire Blaževića: “Uvijek evociram jednu uspomenu i nikad je neću zaboraviti. Sjetite se kada je u Beogradu nestalo struje na Srbija – Hrvatska i kada svaki srpski igrač uzima u zagrljaj mog igrača i štiti ga. Nekad se i rasplačem kada mi te slike prolaze ispred očiju. Eh, to je nogomet, sport, prijateljstvo i džentlmenstvo. Tako se sportaši ponašaju, a ne budalaši“.

Jest, Ćiro je bio u pravu. Opet, jedno su sportaši, a drugo su huligani i nasilnici. S njima borba izgleda nikad neće prestati. Jer, činjenica je jasna, tuku se i međusobno, gdje neće Srbi na Hrvate i obratno.




Još jedan detalj za kraj. Finale svjetske smotre u Engleskoj 1966. godine u Londonu, domaćin je igrao protiv Njemačke. Od završetka Drugog svjetskog rata prošla je samo 21 godina. Nijemci su bombardirali London i ostale engleske gradove, kao što su Englezi izbombardirali njemačku uzduž i poprijeko. Da o kopnenim, zračnim i morskim bitkama i ne govorimo. Na Wembleyu je bilo i petnaestak tisuća njemačkih navijača. Niti jednom nije pala ni dlaka s glave. Dakle, ipak, može se.

 

Autor:
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.