fbpx
Foto:Guliverimage

NAJNESRETNIJI NOGOMETAŠ, HTIO JE OD MUKE UMRIJETI: ‘Pa zar nisam ja tragičar svih tragičara!?’

Autor: Andrija Kačić Karlin

Svjetsko prvenstvo u Kataru sve je bliže, preostalo je manje od mjesec dana. Nogometni svijet treperi u očekivanju, a oni  zaluđeni nogometom znaju da svjetska prvenstva donose najzanimljivije priče. Koje ćemo mi, dok ne dočekamo svjetsku smotru u Kataru, pokušati otrgnuti od zaborava.

A priča ima samo takvih, čak i onih u koje je teško vjerovati. Nogomet je kao igra zaista nevjerojatno nalik stvarnom životu, od tuda mu i tolika popularnost

Evo, sada ćemo vam ispričati štoriju o čovjeku koji je sam sebe smatrao „najnesretnijim nogometašem u povijesti nogometa”. Kako? Zašto?


Nije imao sreće

Odgovor je lak, samo mi stariji moramo protresti memoriju. Počnimo…

Akter ove priče, taj „nesretnik” je Robbie Rensenbrink. Nažalost, umro je prije dvije i pol godine, 73 mu je bilo. U belgijskom Anderlechtu je igrao devet godina, a sedamdesetih godina prošlog stoljeća bio je jedan od najvažnijih igrača reprezentacije Nizozemske, za koju je nastupio 46 puta.

Igrao je u dva finala Svjetskog prvenstva, 1974. i 1978. Oba puta je Nizozemska, čak i nezasluženo, poražena. Niti jedan igrač reprezentacije Nizozemske nije sudjelovao u više golova na Mundijalima od njega – postigao je šest golova i zabilježio asistencije. I pogodio dvije vratnice, u svakom finalu u kojem je igrao; 1974. u Muenchenu protiv Njemačke u porazu 1-2 i 1978. godine u Buenos Airesu protiv Argentine u porazu nakon produžetaka 1-3.

I zamislite, treba to preživjeti. Protiv Njemačke 1974. godine njegov udarac liznuo je vratnicu s vanjske strane i lopte se odbila u gol-aut. A protiv Argentine četiri godine kasnije u zadnjoj minuti, kod 1-1, bio je sam pred vratarom Fillolom, dobro tukao, lopta je sada udarila unutarnju starnicu vratnice, no nije se otkotrljala u gol nego krenula prema van, prema rukama vratara Argentine. Golemi stadion Monumental s 80 tisuća ljudi zanijemio je od straha. U produžecima su Nizozemci dobili dva gola, ali zapamćeno je i sramno suđenje talijanskog suca Gonelle koji se otvoreno stavio na stranu domaćina. Eh, da je Rensenbrink imao više sreće ni sudac Argentini ne bi bio od pomoći.

Tako je Robbie Rensenbrink ostao upamćen kao najnesretniji nogometaš najnesretnije nacije koja je ikad nastupila na svjetskim smotrama, izgubili su tri finala. Ovo treće bilo je 2010. godine u Južnoj Africi.




Samo zbog nemogućih pehova, poput onoga u finalu SP-a 1978. u Argentini, “oranje” nikad nije postalo svjetski prvak. Ispadali su na zaista nevjerojatne načine: golovima u 118. minuti, na penale, gubili finala u kojima su imali sve na dlanu… Te 1978. bili su bez Cruyffa, ali i toliko jaki da su prošli do finala protiv domaćina u Buenos Airesu. Strašna momčad: Johnny Rep, Arie Haan, Johan Neeskens, Ruud Krol, braća Van der Kerkhof i on, lijevo krilo Rensenbrink.

Teško se Rensenbrink nakon svega otvarao novinarima, a kada bi pričao rekao bi:




„Njemačku sam nekako lakše preživio, bilo je to kao prvi put da tučem u vranicu u finalu. No, ova druga, protiv argentine na izdisaju utakmice, to ne mogu nikad zaboraiti”, riječi su Rensenbrinka.

„Tada u Argentini 1978, godine u produžecima finala sam bio potpuno odsutan, pod dojmom tih dvaju promašaja, igrao sam kao u transu. Samo sam razmišljao o promašaju, sjetio s ei Njemačke četiri godine prije. Da sam barem promašio gol, da nisam pogodio stativu, možda me to ne bi toliko pogodilo i produžetke bih odigrao bolje. Osjećam li se kao tragičar tog finala? A zar nisam”? Pitao se je Rensenbrink.

Da je zabio Argentini u zadnjoj minuti, bio bi i svjetski prvak i najbolji strijelac, ispred Argentinca Kempesa. Ovako, Kempes je zabio u produžecima i uzeo sve.

Inače, kad navodimo priču o nizozemskoj nogometnoj reprezentaciji iz sedamdesetih godina moramo navesti i sljedeće. Riječ je o momčadi koja je svojim nastupima, rezultatima i ostavštinom praktički izmislila termin – totalni nogomet.

Rekosmo, kroz tužnu priču Rensenbrinka, Nizozemska nogometna vrsta koja je u najvećem dijelu sedamdesetih godina bila predvođena Johanom Cruyffom nije imala tu sreću postati svjetski prvak, dvaput se zaredom našla u finalu svjetske smotre i oba puta bila poražena od domaćina prvenstava, 1974. 1-2 protiv Zapadne Njemačke i 1978. nakon produžetaka 1-3 protiv Argentine.

No, atraktivnost i svrsishodnost nogometa kojeg su prikazivali igrači nizozemske momčadi svrstali su tu nizozemsku reprezentaciju u povijesne momčad u svjetskom nogometu.

Sklop riječi – totalni nogomet – označava nogometnu teoriju po kojoj svi igrači mogu igrati na svim pozicijama. Pritom, svaki pojedinac mora biti fizički besprijekorno spreman i tehnički i taktički obučen da treneru bude na raspolaganju na svakom mjestu u momčadi. Ta vječna želja svih nogometnih trenera uspjela je u ondašnjoj nizozemskoj reprezentaciji. U toj generaciji bilo je uistinu igrača koji su svojom polivalentnošću zapanjivali i stručnjake i navijače.

No, za najzaslužnijeg u inovaciji totalnog nogometa smatra se trener Rinus Michels koji je takav način igre počeo prakticirati u amsterdamskom Ajaxu koji je ranih sedamdesetih u tri navrata zaredom bio europski prvak. Kako je Michels jedno vrijeme bio i trener Ajaxa i izbornik nizozemske reprezentacije tako se totalni nogomet poput poplave iz Ajaxa pretočio i u nacionalnu momčad.

Ajax je u jednom trenutku dosegao i 46 utakmica bez poraza, a nizozemska reprezentacija otišla je na svjetsku smotru 1974. godine sa znatnim očekivanjima, upravo zbog uspjeha amsterdamskog kluba. Nizozemci su ta očekivanja i ispunili, doslovce su se poigravali sa suparnicima, bez većih problema plasirali su se u finale, a u svom uspješnom nizu “masakrirali” su i aktualne svjetske prvake, Brazilce, s 2-0. S Argentinci su se poigrali, kao i s Urugvajcima… Svijet je u punom izdanju upoznao igračke veličine poput Cruyffa, Repa, Haana, Rensenbrinka, Van Hanegena, Keizera, braću Renea i Willyja van der Kerkhofa, Krola, Suurbiera, Rijsbergena, Neeskensa…

I doista, svaki od tih igrača bio je spreman i fizički i taktički i umno zaigrati na bilo kojoj poziciji u momčad. Što je suparnike, zbog čestih promjena mjesta, izbezumljivalo.

Najveća zvijezda ove momčadi Johan Cruyff bio je igrač koji se najviše isticao po promjeni pozicija. Iako je bio klasični napadač moglo ga se vidjeti na brojnim ostalim pozicijama gdje je svojim izvrsnim driblinzima stvarao igrača viška, što je pak dovodilo do munjevitih napada i prekrasnih kombinacija.

Sam Cruyff u svojim sjećanjima rado ističe:

– Mi smo na treninzima više govorili o prostoru nego o lopti. Shvatili smo da je prostor najbitniji!

Ipak, totalni nogomet je nizozemska momčad prakticirala još nekoliko godina, sve dok je imala na raspolaganju takvu generaciju izvrsnih pojedinaca. No, i dalje ju je pratila nesreća, četiri godine nakon izgubljenog finala protiv Zapadne Njemačke navlas isto se Nizozemcima dogodilo u finalu svjetske smotre u Argentini, dakle iznova protiv domaćina.

Na tom prvenstvu Nizozemci su nastupali bez Cruyffa koji se uplašio vojnog režima generala Videle u Argentini, makar su pravi razlozi njegovog neodlaska na prvenstvo bile bračne razmirice. Kako bilo, Nizozemci su i dalje totalnim nogometom kršili suparnike. Antologijske su nizozemske pobjede protiv Talijana i Nijemaca. Koliko su svestrani bili nizozemski igrači svjedoče i dva pogotka u tim utakmicama obrambenog igrača Arie Haana s udarcima s tridesetak metara. Haan je svojim dalekometnim projektilima probio tada dva najbolja vratara svijeta, Nijemca Seppa Maiera i Talijana Dina Hoffa. Umjesto Cruyffa zabijao je Rensenbrink. Nizozemci su igrali najbolji nogomet na tom turniru Svjetskog prvenstva.

U finalu Nizozemce je uništio Mario Kempes, baš poput Gerda Mullera četiri godine ranije. Totalni nogomet svoju impresivnu pojavu nije okrunio naslovom svjetskog prvaka. Nizozemci su kod kuće dočekani kao moralni pobjednici, a bilo je ljutnje i na suca koji je u nekoliko slučajeva baš gadno oštećivao Nizozemce u finalu. K tome, nedostajalo je i gram sreće, pri rezultati 1-1 u zadnjoj minuti, kad su svi već razmišljali o produžecima, Rensenbrink je nakon solo prodora pogodio vratnicu.

Za kraj priče o totalnom nogometu navedimo nekoliko zanimljivih izjava inovatora totalnog nogometa, Rinusa Michelsa;

„Totalni nogomet je bio posljedica mog traženja puta kako da probijem ojačanu odbranu. Zahtjev je bio na akcijama za vrijeme pripreme napada kao i završnice koje bi iznenadile protivnika. To je razlog zašto sam izabrao da imam česte promjene pozicija u okviru jedne, kao i između tri linije momčadi. Svim igračima je bilo dozvoljeno da sudjeluju u pripremi napada, čak i u završnici, sve dok su posjedovali osjećaj odgovornosti za vlastiti defanzivni zadatak. Individualno i u okviru momčadske taktike to je postavljalo velike zahtjeve svim igračima”, govorio je Michels.

I zaključio:

“Osnovni zadatak totalnog nogometa, dakle napadačkog pritiska , svojevrsnog lova – bio je povratiti posjed lopte što je prije moguće, odmah po gubljenju lopte, za vreme napada na suparničkoj polovici. Uhvatiti suparnika u zamku na njegovoj polovici terena moguće je samo onda kad su linije pomaknute posve gore prema suparniku i igraju blizu jedna drugoj. Istovremeno, to znači da si napustio velik prostor na vlastitoj polovici terena i i ranjiv si na protunapade”.

Rezimirajmo i mi! Totalni nogomet bio je prava nogometna revolucija i današnji nogomet samo je epilog ovog sustava koji je s Nizozemcima svojevremeno šokirao nogometni svijet.

Autor:
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.