fbpx
Damir Krajac / CROPIX

NA SPOMEN NJEGOVOG IMENA DINAMOV NAVIJAČ STOJI MIRNO: „Faćo„ je branio i nekoliko penala zaredom

Autor: Andrija Kačić Karlin

On je legedna Dinama, jedan od najboljih vratara u dugoj povijesti. Dahrija Dautbegović. Taj ludesni čuvar mreže koji je suprniče napadače „slao u ludnicu„, kako su to pisali zagrebački novinari, Jer, to pto je znao obraniti, a bio je majstor u obranama jedanaesteraca suornike je dodvodilo do gubitka razuma… K tome, bio je pritom vratar odličan u istrčavanju, još bolji u skoku.

Došao je u Dinamu u ljeto 1967. godine i navukao „Škorićeve rukavice“. Doduše, tek nakon finala Kupa velesajamskih gradova protiv Leeds Uniteda. Fahrija Dautbegović za plave je potpisao nedugo prije finalnih okršaja Kupa velesajamskih gradova. Obje su finalne utakmice, zapravo, odigrane nakon ljetne pauze, dakle kad je već krenula nova sezona u domaćem prvenstvu. Dautbegović je, tako, bio u zapisniku s finalnih utakmica. Sukladno tadašnjim pravilima u tom natjecanju, momčadi su mogle mijenjati samo vratara pa je tako Dautbegović ipak bio u zapisniku.

Rođen je u Donjem Vakufu 15. studenog 1943. godine. Kao i sva znatiželjna djeca često je dolazio na treninge i utakmice Radnika. Na kraju, skupio je hrabrost i s nekoliko prijatelja prijavio se u juniore Radnika, Pošto ga je interesiralo mjesto vratara, odlučio je stati na gol. Prvi treneri u Radniku bili su mu Cerić i Stipe Pejak. Oni su mu mnogo pomogli u prvim danima, Osobito se to može reći za Pejaka koji ga je kao bivši vratar znao usmjeriti i pomoći mu kad je bilo najpotrebnije. U početku je Faćo, kako ga zovu prijatelji, slušao savjete i strpljivo izvršavao zadatke. Brzo je napredovao i stjecao samopouzdanje. Njegov talent i uspješne obrane na golu Radnika nisu mogle ostati nezapažene. Mnogi klubovi su se zainteresirali. Na kraju je prihvatio ponudu i iz Radnika, preselio se iz Donjeg Vakufa u kakanjski Rudar, koji se natjecao u drugoligaškoj konkurenciji,


U Radniku je proveo tri godine, stekao afirmaciju i želio je u veći klub, što je sasvim normalno, Sa završenom srednjom školom i diplomom mogao se više posvetiti nogometu. Odabrao je Kakanj jer je smatrao da ondje može napredovati. Trenirao je mnogo i uporno, po tri-četiri puta dnevno, pa ni priznanja nisu izostala. Za tri godine provedene u Rudaru iz Kaknja dva puta je proglašen za najboljeg drugoligaškog vratara. Njegove utakmice i formu pratili su mnogi treneri. Posebno su se za njega zainteresirali stručnjaci Sarajeva. Činilo se da je sve dogovoreno oko prelaska u klub s Koševa, ali je u posljednji trenutak zagrebački Dinamo ponudio bolje uvjete. Pristupio je 1967. godine zagrebačkom Dinamu. Došao je iz drugoligaške sredine u veliki klub. U početku je branio u promjenjivoj formi, što je razumljivo. Bio je marljiv i uporan na treninzima, tako da sve razvijalo kako treba.

Poslije dvije godine po dolasku u Dinamo brani u dobroj formi. S Dinamom u sezoni 1968./69. osvaja kup Jugoslavije.

Njegove odlične obrane na vratima Dinama nisu mogle ostati nezapažene. Za reprezentaciju Jugoslavije nastupio je od 1969. do 1970. godine kao nogometaš Dinama 2 puta. Prvi put u Beogradu 24. rujna 1969. godine u prijateljskoj utakmici protiv reprezentacije SSSR-a, zamijenivši Ivana Ćurkovića u 46. minuti. Gosti su slavili 3:1. Drugi i posljednji put je čuvao gol reprezentacije u Zagrebu 18. studenoga 1970. godine u prijateljskoj utakmici protiv reprezentacije SR Njemačke. Jugoslavija je slavila 2:0. Potrebno je spomenuti da je Dautbegović čak 15 puta bio rezervni vratar reprezentacije Jugoslavije.

U Dinamu je Faćo doživio nezaboravne trenutke, ostvario velik učinak i stekao punu afirmaciju. Imao je bogatu i uspješnu karijeru. Za Dinamo ima 341 nastup.

Spomenuti ćemo samo neke događaje…

Dinamo je u prvom kolu u Kupu, u listopadu 1967. godine, naišao na čvrst otpor varaždinskog Varteksa kojeg je, nakon 0:0 u 120 minuta igre, eliminirao tek boljim izvođenjem jedanaesteraca, Tu se, dakako, istaknuo Dautbegović. Ipak, pravu je „eksploziju“ doživio godinu kasnije kad je bio jedan od Dinamovih junaka na putu prema osvajanju jugoslavenskoga kupa 1969. Plavi su u polufinalu na Partizanovu stadionu također nakon 0:0 u 120 minuta igre, prolaz tražili udarcima s bijele točke. Dautbegović je zaustavio udarce Katića i Hošića i lansirao Dinamo u finale gdje su plavi svladali Hajduk.




Štoviše, na tom je istom stadionu zaustavio crno-bijele i u prvenstvenoj utakmici. Na proljeće 1970. plavi su gostovali u Beogradu i protiv Partizana osvojili bod odigravši 0:0. No, u 73. je minuti Dautbegović sačuvao bod obranivši udarac s bijele točke. A, udarac je izveo – njegov kolega Ivan Ćurković, tada popularni Partizanov čuvar mreže. Ćurković je gađao same rašlje, udarac je bio snažan, ali Dautbegović je pogodio stranu i „iščupao“ loptu iz rašlji.

Poslije sedam godina na vratima Dinama 1973. godine s napunjenih trideset godina pristupio je njemačkoj momčadi Miinchen 1860 gdje se zadržao godinu dana. Početak u tadašnjem njemačkom drugoligašu koji se htio vratiti u Bundesligu, bio je više nego uspješan. Počeli su se za Faću zanimati i mnogo jači klubovi poput minhenskog Bayerna i Kolna, koji do dolaska austrijskog trenera Maksa Merkela nije volio nogometaše iz Jugoslavije. Htio se riješiti Dautbegovića, ali je Fahrija imao ugovor za čiji je raskid rukovodstvo Miinchena 1860 tražilo visoku odštetu.

Intervencijom rukovodstva Dinama taj je problem riješen i Fahrija je u ljeto 1974. godine postao vratar Olimpije iz Ljubljane. Zadržao se do ožujka 1976. godine, Postaje vratar prvoligaša NK-a Sarajevo, Vrlo brzo postao je ljubimac navijača i u tom klubu je planirao završiti karijeru, Stigao je tad poziv Iskre iz Bugojna kojoj je pristupio 1978. godine. Trener Iskre bio je Stipe Pejak, onaj isti s kojim je Dautbegović započinjao svoju karijeru u Radniku iz Donjeg Vakufa, Zbog Pejaka nije mogao odbiti poziv iz Bugojna, Prisjetio se koliko mu je ovaj stručnjak pomogao na početku karijere i želio mu se odužiti, Na vratima Iskre iz Bugojna ostao je do 1979. godine kada prestaje s aktivnim igranjem,




Završetkom igračke karijere Fahrija Dautbegović je završio višu trenersku školu. Dugi niz godina bio je trener vratara Dinama, Radio je kao trener vratara i u hrvatskim reprezentacijama. Neko vrijeme radio je i kao trener u Iranu,

Bio je vratar sigurne i stabilne forme, specijalist za obranu jedanaesteraca, zasigurno jedan od naših najboljih vratara svoga vremena,

 

Autor:
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.