NA DANAŠNJI DAN ROĐEN JE NAJVEĆI BOKSAČ SVIH VREMENA: ‘Lebdim kao leptir i ubadam kao pčela’

Autor: Josip Valjan - Harambašić

Prije točno 78 godina u Louisvilleu je rođen Cassius Marcellus Clay Jr. odnosno Muhammad Ali, poznat i kao “The Greatest”.

Njegov otac Cassius Marcellus Clay Sr. bavio se slikanjem i glazbom pa otuda Aliju umjetnička crta kojom je izluđivao svoje protivnike. Majka Odessa Grady Clay uzdržavala je obitelj kao kućanica.

Ali je kao Cassius Claysa sa samo 18 godina postao olimpijski pobjednik u poluteškoj kategoriji, da bi četiri godine kasnije postao i svjetski profesionalni prvak u teškoj kategoriji. Ubrzo se pridružio Naciji islama i od onda nosi ime koje ga je učinilo prepoznatljivim u svijetu.

BICKLOM U BESMRTNOST

Boksati je počeo sasvim slučajno. Njegov biograf  Thomas Hauser naveo je kao je 12-godišnji Cassius Clay ostavio bicikl ispred Auditoriuma Columbia u rodnom Louisvilleu da bi se neometano zabavljao sa svojim prijateljima, međutim nakon dokoličarenja s društvom, bicikl nije bio na mjestu na kojem ga je ostavio.

Ljut i bijesan plačući je uletio u podrum zgrade vikajući da mu je netko ukrao bicikl. Netko ga je uputio na policajca Joe Martina, kojem je Cassius htio prijaviti krađu.

“Upao je unutra i govorio da će prebiti onog tko mu je ukrao bicikl. Ja sam mu na to odgovorio: “Onda je bolje da se naučiš boriti prije nego počneš izazivati ljude koje želiš namlatiti.”

U podrum u koji je uletio mladu Cassius, Joe Martin je trenirao mlade boksače. Sve nakon toga je povijest, a amaerički novelist i esejist britanskog podrijetla Wilfreed Sheed napisao je da je to bio trenutak kad se mali Cassius zapravo rodio.

Martin tvrdi da je Cassius bio sasvim običan dječak kao i svi drugi, no to se kroz godinu dana treniranja počelo mijenjati.

“Oduvijek je bio jezičav, imao je puno potencijala. Ono što ga je izdvajalo od ostatka dječaka bila je njegova odlučnost i brzina. Bio je spreman na žrtve kako bi postigao nešto vrijedno pamćenja te sam shvatio da ga je praktički nemoguće obeshrabriti”.

Transformaciju je Hauseru potvrdio i sam Ali godinama nakon toga.

“Kad sam počeo boksati samo sam želio kupiti mami i tati veliku kuću i lijepi auto za sebe. Onda su moji snovi počeli rasti. Počeo sam se pretvarati da me razglas u školi najavljuje kao “Cassiusa Claya, svjetskog prvaka u teškoj kategoriji”.

Snovi tog dječaka nakon nekoliko godina teških treninga polako su se počeli pretvarati u realnost. Kao amater Cassius je šest puta bio državni prvak Kentuckyja, dvaput prvak SAD-a i naposljetku olimpijski prvak u poluteškoj kategoriji u Rimu 1960. godine. Priča da je zlatnu medalju bacio u jarak nakon što su mu odbili poslužiti večeru u restoranu samo za bijelce, koju je 1975. proširio sam Ali, kasnije je osporena u službenoj biografiji. Svoje zlato naprosto je izgubio godinu dana nakon Igara pa ga ponovno dobio 1996. tijekom Igara u Atlanti.

Kao amater Cassius je šest puta bio državni prvak Kentuckyja, dvaput prvak SAD-a i u konačnici  olimpijski prvak u poluteškoj kategoriji u Rimu 1960. godine. Osvojeno zlato je izgubio godinu dana nakon Igara ali ga je ponovno dobio 1996. tijekom Igara u Atlanti.

ANGELO DUNDEE

Ali je  poslije osvajanja Igara prešao u profesionalce a suradnja s boksačkom legendom Archiejem Mooreom neslavno je propala. Njegov temperament bio je neukrotiv, no Talijan Angelo Dundee znao je kako treba s Alijem. Razvili su odnos pun međusobnog uvažavanja, što će ostati zakonitost njihova odnosa sve do konca Alijeve karijere.

Dundee je naglašavao njegove pozitivne strane gotovo uopće se ne osvrćući na greške, pa je u Aliju samopouzdanje dodatno očvrsnulo. Nakon tri godine provedene u profesionalcima Ali, tada još uvijek Cassius, postaje prvi izazivač bivšeg zatvorenika čijom karijerom je navodno upravljala mafija, Sonnyja Listiona.

Upravo oko prvog meča s Listonom počela se stvarati legenda o zgodnom i mladom crnom boksaču od čijih je udaraca brži bio jedino njegov jezik. Cassius je zabavljao medije i izluđivao Listona svojim pjesmicama i uvjeravao cijeli svijet da će srušiti šampiona, makar nitko drugi nije mislio da ima i najmanje šanse za to.

“Lebdim kao leptir i ubadam kao pčela. Ruke ne mogu udariti ono što oko ne vidi” , slavna je rečenica kojom je Cassius slikovito opisao svoj boksački stil. Brzim jezikom do ludila je dovodio medije i Listona, što će se pokazati dobitnom kombinacijom i u budućim mečevima.

Osim brzinom Ali je odskako strategijom, snagom, lakoćp, koraka i općenito sinkronizacijom pokreta pa se ponekad činilo kao da pleše dok boksa, dok je u isto vrijeme ostavljao razorne posljedice na protivnike svojim udarcima.

Cassius je nokautirao Listona u sedmoj rundi u meču za naslov svjetskog prvaka u teškoj kategoriji kada je imao samo 22 godine. Poslije pobjede je povikao prema skeptičnim novinarima

“Pojedite svoje riječi! Ja sam najveći! Ja sam najveći!”

PRAVI STRATEG 

Prvim neslužbenim korištenjem pomno smišljene strategije u boksu može se smatrati meč između Georga Foremana i Muhammada Alija u Kinšasi u Zairu.

“The rumble in the Jungle” dogodio se 1974. između dva sina Afrike, no Afrikanci su kao svoga prihvatili samo Muhammada Alija. Genijalnog boksaša su  za vrijeme priprema cijelo vrijeme pratila radosna djeca. Trčali su s njim, pjevali, simulirali boksačke tehnike, a gotovo cijelo vrijeme bio je praćen i kamerom koja je pomno bilježila svaki njegov pokret.

Ali je neumorno ponavljao famoznu “Float like a butterfly, sting like a bee” i čitav svijet je očekivao da će ga u meču vidjeti u standardnom izdanju protiv moćnog Foremana, no Ali je na umu imao nešto drugo.

George je od prvog trenutka preuzeo inicijativu u meču, a svijet je s nevjericom promatrao kako Ali prime snažne udarce, trpi ali ne pada.

Pred 60 000 ljudi Ali je pred kraj osme runde zabljesnuo i preciznim udarcima nokautirao Foremana koji je do tada bio neporažen u nevjerojatnih 40 boksačkih mečeva. Svi su očekivali brzog i agresivnog Alija, no on je cijelo vrijeme “lagao” pred kamerama o svojoj strategiji. Umjesto da krene tipično protiv velikog favorita, on je čuvao snagu dok se Foremen nije iscrpio – i tada je završio posao.

BORBA ZA PRAVA AFROAMERIKANACA

Prihvaćen od javnosti koja je žudjela za figurom s kojom se može poistovijetiti, Cassius je tražio svoj prostor za integraciju.

Unutar Nacije islama Ali se zauzimao za prava Afroamerikanaca. Nacija islama je na žalost pribjegavala propovijedanjima segregacije bijele i crne rase što je bilo u suprotnosti s pokretom za ljudska prava Martina Luthera Kinga, pa se i percepcija Alija u javnosti promijenila.

Tijekom tog razdoblja Ali se sprijateljio i s Malcolmom X koji je bio prvi čovjek organizacije sve do sukoba s Nacijom islama. Malcolm X je izaša iz sekte  što je narušilo njegov i Alijev odnos. Nekada obožavan Malcolm ubijen je 1965. a Ali je do kraja života žalio što je prijatelja odgurnuo od sebe.

Ali je tijekom prijateljevanja s Malcolmom prešao s kršćanstva na islam pa je “odbacio ropsko ime” Cassius Clay i postao Muhammad Ali. U početku je uzeo ime Cassius X, a potom mu je poznati član sekte Malcolm dao ime po kojem će ga pamtiti naraštaji.

Na svom sportskom vrhuncu Ali je kao 25 – godišnjak dobio poziv za novačenje u vojsku, no vođen vjerskim principima koje je usvojio u organizaciji, Ali ga je odbio.

“Ja nisam ni u kakvoj svađi s Vietkongom. Nitko od njih nije me nazvao crnčugom!”

Aliju je prijetio zatvor zbog dezertiranja. To se nije dogodilo no izvan ringa je proveo duge tri i pol godine. Sudskom odluku vraćena mu je boksačka licenca 1970. godine. U dva je povratnička meča svladao Jerryja Querryja i Argentinca Oscara Bonavenu i tako se najavio za najveći meč koji će svijet ikada vidjeti. U vrijeme njegova “dezertiranja”  do titule je došao drugi američki olimpijski pobjednik (Tokio 1964.), Joe Frazier.

VELIKI POVRATAK 

Fraizer i Ali bili su polariteti u svemu, osim u neporaženosti u ringu. Ali je bio rođen u obitelji srednjeg sloja, dok je Joe odrastao u siromašnoj obitelji iz Južne Karoline. Ali je bio visok, lijep i pričljiv, Joe je bio nizak (za teškaša), običan i sramežljiv.

U prvom meču pobijedio je Frazier u krcatom Madison Square Gardenu. Frazier je slavio sudačkom odlukom nakon 15. runde bespoštedne borbe tijekom koje je snažnim udarcima iscrpljivao Alija koji nije uspijevao nači odgovor na Fraiserovu snagu.

Uzvrat je dogovoren mnogo godina nakon toga kao, a u povijesti će ostati upamčen kao “Triler u Manili”. Između Fraizera i Alija vladala je istinska mržnja i nepoštovanje. Ali se zabavljao s ljubavnicom Veronicom Porsche koja će mu kasnije postati žena, dok je tadašnja supruga Belinda doletjela u Manilu kako bi ga izribala pred medijima.

Fraizer je i u uzvratu terorizirao Alija udarcima u tijelo, čuvena je Alijeva rečenica upućena Fraizeru tijekom meča:”Joe, rekli su mi da si gotov!” “Lagali su!” uzvratio je Frazier.

Ali je ipak pobijedio prekidom u 14. rundi i to ne predajom ili nokautom, već bijelim ručnikom koji je došao iz Fraizerovog kuta. Oko mu je bilo skroz zatvoreno i radilo se o spašavanju života.

“Nikad u životu nisam bio bliže smrti “, rekao je prvak te se pokušao ispričati Frazieru za sve uvrede kojima ga je vrijeđao:

“Joe Frazier je vraški dobar čovjek. Neka nitko u mojoj blizini ne govori ništa protiv Joea”.

Nakon Manile Ali je na svoju žalost nastavio boksati. Gubio je od Leona Spinksa te od bivšeg sparing partnera Larryja Holmesa u zadnjem pohodu na titulu, kada su počeli nazirati prvi simptomi Parkinsonove bolesti. Karijeru je završio porazom od Trevora Berbicka 1981.

Tri godine nakon toga dijagnosticirana mu je Parkinsonova bolest s kojom se borio do smrti. Umro je u Scottsdaleu u Arizoni, 3. 6. 2016. godine.

Godine 1975. proglašen najboljim sportašem svijeta.

Manje je poznata anegdota po kojoj je Muhammad Ali izrekao najkraću poemu na engleskome jeziku. Sportski novinar George Plimpton ispričao je kako je Ali pred 2000 uzvanika na ceremoniji na Harvardu iste godine (1975.) iz glave izbacio “Me. We” (Ja. Vi.), što je kraće od do tada najkraće složenice Strickland Gillilana koja je glasila “Adam Had’em” (Adam ih je imao).

Autor:Josip Valjan - Harambašić
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.