Izvor: Vjeran Zganec Rogulja/PIXSELL

MNOGI PODCJENJUJU DOMOLJUBNE OSJEĆAJE HRVATA U INOZEMSTVU! Novi Rakitići koje nam šalju dokaz su koliko vole Hrvatsku!

Autor: Andrija Kačić Karlin

Mnogi podcjenjuju domoljubne osjećaje naših ljudi u inozemstvu. Bilo da se radi o njihovom privremenom boravku ili stalnom. Europska unija, tvorevina bez granica dala je svima mogućnost promjene boravka, rada i života. Nove generacije Hrvata krenule su u potrazi za boljim životom, neki i s grčem u duši… No, stari kraj i osjećaji se ne zaboravljaju, kolikogod tim iseljenim ljudima bilo teško.

Što želimo reći? Poplava naših mladih igrača koji su u razgovoru s roditeljima odlučili nastupati za Hrvatsku iako žive i nastupaju u Njemačkoj poprimila je velike razmjere. Teško se zaboravlja osjećaj pripadnosti, a ta spoznaja krijepi dušu i našoj javnosti, a napose i nogometnim djelatnicima u Hrvatskom nogometnom savezu.

Uskoro bi, kao i prije petnaestak-dvadesetak godina naša reprezentacija mogla biti „izabrana vrsta djece naših iseljenika„. Samo se prisjećamo tom rečenicom braće Kovača, Nike i Roberta, Josipa Šimunića, Ivana Rakitića, Mladena Petrića, Ante Šerića i ostalih…
Uostalom, naša A reprezentacija već je osokoljena s Josipom Stanišićem iz Bayerna i Lukom Sučićem iz salzburškog Red Bulla. I gle čuda, dijete naših iseljenika koji se proslavio u hrvatskom dresu danas je izbornik naše U-19 reprezentacije. I Šimunić je za kvalifikacijske utakmice reprezentacije koje vodi pozvao četiri naša igrača iz Njemačke.

Sjajni dani za Hrvatsku

Bolje kombinacije ne može biti. Josip Šimunić koji je sam prošao sve spone odrastanja u hrvatskom dresu prava je osoba koja še razgovorima i pristupom osnažiti te mladiće koji su se odlučili za Hrvatsku iako su pravno, moralno i realno imali mogućnost za drugi, njemački, izbor. Mladim momcima valja čestitati na hrabrosti i poželjeti im sretan put do A reprezentacije.

Pa će tako prvi puta hrvatski dres obući Jakov Šuver, stoper druge momčadi Stuttgarta koji s njome igra u Regionalnoj ligi. Otprije su tu poznata imena Franjo Ivanović iz Augsburga i Gabrijel Vidović iz Bayerna, a posebna priča je Noah Phil Pesch iz Bayera iz Leverkusena.

Foto: Igor Kralj/PIXSELL

I taj Noah Phil posebno je interesantna priča. Tko je on? Nema ni ime ni prezime koje bi sugeriralo dodirne točke s Hrvatskom. No, kako život priča čudne priče takva je i njegova. Njegova majka iz okolica Zadra udala se za Nijemca, a njen suprug se jako zbližio s njenim djedom. I njemački zet nije radio nikakav problem, svjedoci vele da je bio presretan kada mu se sin odlučio nastupati za Hrvatsku. Problema nije ni moglo biti, jer Noah ima i starijeg brata Leona koji se isto odlučio za mlade vrste Hrvatske, već je za njih i nastupao.

Noah Phil zaista nije bilo tko. On je prošlog ljeta sa samo 16 godina prošao pripreme s prvom momčadi Bayera i dobio priliku u nekoliko prijateljskih utakmica. Trenutačno nastupa za juniore, a mogao bi uskoro ući i u prvu momčad.




Eh, sve to ne bi bilo baš tako da u Hrvatskom nogometnom savezu, a na tome im valja odati priznanje, nemaju sjajnog čovjeka na terenu, u Njemačkoj. On se zove Danijel Lučić, bio je nekad i predsjednik Hrvatskog svjetskog kongresa, a i sam je opčinjen nogometom i sam se ponudio pomoći našem nogometnom savezu. Najprije skautirajući naše mlade momke od roditelja koji žive i rade u Njemačkoj, a kasnije je i sam organizirao kampove za djecu naših iseljenika. I gledao tko bi mogao biti veliki igrač.

I očito radi sjajan posao. U tu svrhu Lučić svake godine okuplja selekciju naših dječaka na Schwarzwald kupu, na kojemu se nadmeću s njemačkim klubovima, te istu momčad dovodi i na turnir u Vukovar.

„Mi naše dječake u Njemačkoj okupljamo već u dobi od 13 godina na prvim selektivnim turnirima i od tada pratimo njihov razvoj. Tvrdim vam da će “devet i pol od desetorice” tih mladića između Njemačke i Hrvatske radije izabrati Hrvatsku. Trebate ih vidjeti s kakvom žarom oni nose hrvatski dres i zajedno s roditeljima pjevaju Lijepu našu„, veli Danijel Lučić.




Ova lijepa i nadahnuta priča imati će i svoj nastavak. Kako nam kaže Lučić u bundesligačkim natjecanjima, prve tri lige, igra tridesetak nogometaša hrvatskih korijena. On ih sve pomno prati, redovito kontaktira, savjetuje. Za očekivati je da bi uskoro Lučića, našalimo se, iz Njemačke mogli deportirati na inicijativu Njemčkog nogometnog saveza.

Zapravo, moramo se priviknuti, Europska unija je velika zajednica u kojoj su se granice pobrisale, naši ljudi imaju slobodu kretanja, boravka i rada. A Hrvatska im je ostala u srcu, ma kolikogod osjećali gnjev zašto su je morali napustiti zbog teškog i neperspektivnog života. Odgojiti djecu u hrvatskom duhu u tuđini nije lako. Kapa do poda takvim roditeljima!

Autor:
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.