fbpx
imago/AFLOSPORT/Guliver Image

MILOŠEVIĆ TEMPIRAO BOMBU ZA HRVATE, A JUGOSLAVIJA U ELITI: Čudne su se stvari događale, a potom veliki šok za sve

Autor: Andrija Kačić Karlin

Kakva je to simbolika bila. Jugoslavija, reprezentacija te bivše države, plasirala se na svjetsku smotru 1990. godine u Italiji doslovce na dan kada je eksplodirala tempirana bomba postavljana u režiji Slobodana Miloševića. Već tada klimava država dala je naslutiti da joj je neminovan raspad.

Niti nogomet koji je trebao biti po državnim medijima nekakav kohezijski čimbenik nije mogao tu puno pomoći. Naime, bilo je i onih koji su smatrali da bi eventualni i neočekivani uspjeh Jugoslavije na Svjetskom prvenstvu 1990. godine mogao utjecati na sudbinu zemlje koja je nestajala, potom bila uništena, kroz pakao i na desetke tisuće mrtvih.

Zapravo, nastup bivše države na svjetskoj smotri u Italiji bio je samo uvod odlaska u pakao.


Mitinzi i utakmice Jugoslavije u isto vrijeme

Dakle, širom su se tadašnjoj Jugoslaviji otvorila vrata Mundijala pobjedom protiv Francuske (3:2) te teške i kišne beogradske večeri, 19. studenog 1988. godine. Iste večeri kada je u Beogradu održan “miting na Ušću”, bio je to „događaj naroda” koji je zazivao velikosrpsku hegemoniju u zemlji koja se nekoliko mjeseci kasnije krvavo počela raspadati na komadiće, u dotad neviđenom masakru u Europi, najvećem nakon Drugog svjetskog rata.

Usporedu s „mitingom na ušću” na stadionu JNA u Beogradu odigrana je odlučujuća utakmica Jugoslavije i Francuske. Stadion Jugoslavenske narodne armije, i u tome je bilo simbolike, upravo je ta „armija” bila ključni faktor nametanja volje iz Beograda cijeloj zemlji koja se gušila zbo skorašnjeg krvoprolića.

Utakmicu je pratilo samo oko sedam tisuća ljudi, a na „mitingu” ih je bilo barem stotinu tisuća, ako ne i više.

Pod vodstvom izbornika Ivice Osima reprezentativci države na izdisaju pobijedili su jake Francuze s 3-2. Dok je trajala utakmica samo nekoliko sati prije i samo nekoliko kilometara dalje, okupilo se dvadesetak puta više ljudi koji su tražili rat. Da, „Narodni zbor na Ušću“, 19. studenog 19. 1988. bio je uvod u kvalifikacijsku utakmicu Jugoslavije i Francuske. Za nogometnu reprezentaciju Jugoslavije to je bio korak naprijed prema Svjetskom prvenstvu u Italiji, pritom i simbolički njen skorašnji nestanak.




Uistinu, na zadnjem velikom natjecanju prije rata i raspada države reprezentacija Jugoslavije ostvarila je u Italiji najbolji rezultat od Svjetskog prvenstva u Čileu 1962. godine kada je bila četvrta.

U to vrijeme momčad Jugoslavije je činila sjajna generacija Crvene zvezde, ali i Partizan i Dinamo su imali jake momčadi, nekoliko provjerenih veterana igralo je u solidnim europskim klubovima, a svakako je puno pridonio i naslov svjetskog prvaka u omladinskoj konkurenciji koji su 1987. u Čileu osvojili Prosinečki, Boban, Šuker, Mijatović, Jarni. Neki od njih bili su na Osimovom konačnom popisu za SP u Italiji.

Na početku Svjetskog prvenstva Jugoslavija je doživjela težak poraz, kasniji svjetski prvaci, Nijemci razmontirali su Osimovu momčad čak s 4-1.




U drugoj utakmici Jugoslavija je golom Davora Jozića pobijedila Kolumbiju s 1-0, strijelac je bio Davor Jozić. Naposljetku, protiv debitanata na Svjetskom prvenstvu, Ujedinjenih Arapskih Emirata upisana je 4-1 pobjeda, Pančev je dao dva gola, a Prosinečki i Sušić po jedan.

U osmini finala Jugoslavija je igrala sa Španjolskom. Utakmica se polako bližila kraju, igrala se 78. minuta kada je sjajan centaršut Zlatka Vujovića s lijeve strane Katanec proslijedio Stojkoviću. Na drugoj stativi Stojković je sjajnom varkom izbacio kompletnu španjolsku obranu iz cipela, te potom dao gol. Ipak, samo pet minuta kasnije iskusni Salinas iskoristio je trenutak dekoncentracije u posljednjoj liniji Modrih i izjednačio…

 

U produžecima još jedna majstorija današnjeg srpskog izbornika Dragana Stojkovića, Dao je lijep gol iz slobodnog udarca.

U četvrtfinalu Jugoslaviju je čekala Argentina. Tvrdu utakmicu zakomplicirao je Šabanadžović dobio crveni karton, zbog pregrube igre kontra Maradone. I s igračem manje Jugoslavija je odigrala ravnopravnu utakmicu u kojoj nije bilo puno prilika za gol. Isto je bilo i u produžecima, pa se krenulo u jedanaesterca. I uzalud je Ivković obranio jedanaesterac Maradoni, kada su promašili Stojković, Brnović i Hadžibegić.

Kasnije je u u polufinalu Argentina svladala Italiju nakon jedanaesteraca, a potom je u finalu poražena od Njemačke s 0-1.

A Jugoslavija je uskoro nestala u krvoproliću…

Autor:
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.