fbpx
Reuters/Lee Smith/Guliver Image

‘MI SMO SAMO KOLONIZIRANI ‘DRKAROŠI’!’: Veliko razočarenje takve nacije: ‘Preko ovoga nikad nećemo moći prijeći’

Autor: Andrija Kačić Karlin

Sjećate li se čuvenog škotskog filma Trainspotting. I glavnog junaka Marca Rentona. Oh da, u tom filmu ima i te kako nogometnih detalja, napose je riječ o jednom, sa Svjetskog prvenstva 1978. godine u Škotskoj. I to je tema našeg feljtona kojim odbrojavamo do početka Svjetskog prvenstva…

Škotska je imala tada fenomenalnu momčad, s nekim igračima koji su na svojim pozicijama bili ponajbolji na svijetu. Tu je bio Dalglish, Sounnes, Wark, Robertson, Hansen, igrači z Liverpoola, Ipswicha, sve redom klupskih veličina iz europskog nogometa. Izbornik Ally McLeod je čak najavljivao i pohod na na naslov svjetskog prvaka. Momčad je ispratilo 150 tisuća ljudi s Hampden parka u Glasgowu, a za oproštaj svirali su im Australci škotskog porijeka AC/DC.

No, Škotska je razočarala, kao i četiri godine prije kada su iz iz skupine eliminirali Brazil (0–3) i Jugoslavija (1-1). U skupini prvenstva u Argentini 1978. godine sve se svelo na posljednju utakmicu u skupini protiv kasnije poraženih finalista Nizozemske. Prije toga Škotska nije pobijedila ni Iran, a izgubila je od Perua. A pobjedom s dva gola protiv Nizozemske bi prošla dalje.


Nikad nisu prošli skupinu

I bila je to dramatična utakmica. Nizozemska je prva zabila, ali je potom Škotska izjednačila.

U prvoj minuti drugog poluvremena mali Archie Gemmill zauvijek se urezao u svijest škotskih navijača veličanstvenim solo golom. Prošao je nekoliko igrača i prevario vratara. Škotima je trebao još samo jedan gol i prošli bi dalje. Napadali su, imali šanse, ali kad promašiš onda dobiješ. Nizozemska je izjednačila u 71. minuti, snovi su otišli u propast.

O Škotskoj kao naciji koja obožava nogomet stoji i ovo. Osam su se puta pojavili u finalima Svjetskog prvenstva i nikad nisu uspjeli izaći iz prve runde grupne faze. Nijedna druga momčad nije se ni približila ovoj razini uzaludnosti. Imena velikih škotskih nogometaša su legendarna, među njima Dennis Law, Kenny Dalgleish , Billy Bremner i Graeme Souness . Njihova postignuća u međunarodnom nogometu puno su manja.

I vraćamo se na film Trainspotting, svjetski filmski globalni hit u svoje vrijeme, kada glavni junak, a nešto se pričalo o nogometu održi monolog pred svojim prijateljima…

 




“Mrzim što sam Škot. Mi smo najniži od najnižih, ološ na zemlji, najjadnije, servilno, jadno, jadno smeće koje je ikada usrano u civilizaciju. Neki ljudi mrze Engleze, ali ja ne. Oni su samo drkaroši. Mi smo, s druge strane, kolonizirani drkaroši. Ne možemo čak ni odabrati pristojnu kulturu koju bismo kolonizirali.”

No, glavni junak filma Marc Renton u filmu je u jednom trenutku pokazao i oduševljenje škotskim nogometom.

Zaokružimo priču. U utrobi jednog od najljepših stadiona na svijetu, Hampden parka u Glasgowu, nalazi se nogometni muzej u koji dolaze posjetitelji iz cijelog svijeta. Pomno uređen, s eksponatima od početaka nogometne igre do danas, uza sve to urešen i brojnim multimedijalnim pristupima, muzej na Hampden parku postao je turistička atrakcija Glasgowa, pa i cijele Škotske.




Primjerice, u svojevrsnoj “zvučnoj bombi” posjetitelj može čuti kako je nekad izgledala “hampdenska grmljavina”. Naime, Hampden park je nekad znao primiti i više od 150 tisuća gledatelja, kao 1939. godine na dvoboju Škotske i Engleske. Kada bi Škoti postigli zgoditak nastao bi takav zvučni zid da bi se grmljavina glasova i erupcija oduševljenja čula i pedesetak kilometara daleko. Tadašnji su novinari snagu tog zvuka uspoređivali sa zvukom teških deset topničkih baterija.

U muzeju se može vidjeti Zid slavnih škotskog nogometa, kompleti dresova svih škotskih momčadi i reprezentacije kroz povijest. Za ljubitelje retro nogometa tu je i svlačionica kako je izgledala prije sedamdesetak godina, kao i pomno uređena novinarska loža s pisaćim mašinama i telefonskim kabinama.

No, sigurno je najveća atrakcija izmodeliran s voštanim figurama “najsvijetli trenutak škotskog nogometa”, onoga kojeg smo vam već opisali, pogodak Gemmila protiv Nizozemske na svjetskoj smotri u Argentini 1978. godine.

Četiri voštane figure, Škot Gemmil, nizozemski vratar Jongobloed i dva nizozemska braniča vjerno su napravljena i postavljena baš kako su akteri tog događaja stajali na terenu u Argentini prije 44 godine. Kada je postignut taj gol Škoti su bili blizu četvrtfinalu svjetske smotre sve do trenutka kad su primili gol od Nizozemaca koji je značio i oproštaj od tog sna.

Bilo je to po Škote traumatično iskustvo kao Hrvatima s golom Šukera u polufinalu SP u Francuskoj 1998. Kad je minutu kasnije primljen pogodak u vlastitu mrežu.

I danas u škotskom društvenom životu upotrebljava se spomen tog gola u svim trenucima kada se netko osjeća dobro.
Pa i Škoti znaju reći:

“Ovako se nisam osjećao otkad je Gemmil 78′ zabio Nizozemcima.

Što smo svi mogli vidjeti i u čuvenom škotskom filmu “Trainspotting”. Izrekao je to glavni junak filma Marc Renton nakon nenadanog i sjajnog seksa htijući tom rečenicom dočarati svoju sreću.

A strijelac tog gola Gemmil išao je tih devedesetih godina pogledati taj film u jedan pariški kino, jer je živio u francuskoj prijestolnici. Bio je u većem društvu, nije znao da ga se spominje u filmu. Kada je ta scena seksa završena i izgovorena rečenica: „Ovako se nisam dobro osjećao otkako je Gemmil zabio Nizozemcima” svi njegovi prijatelji, mahom Francuzi su ustali i priredili mi ovacije.

„Nekoliko dna su me tretirali kao nešto sveto”, priča Gemmil.

A što mi možemo reći. Oh, mi imamo i te kako bolju rečenicu od Škota. Nakon seksa ili bilo koje sreće:

„Ovako se nisam dobro osjećao otkako je 18′ u Rusiji Mandžukić zabio Englezima”!

Autor:
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.