Mamićeva oporba na teškim je mukama: Ne žele biti predmet sprdnje, ali jedna stvar jako je čudna

Nazovimo ga tako, novi Dinamo, neki vele i postmamićevski, čeka nastupajuću sezonu u tišini. S mnogim pitanjima, aluzijama, ali i nejasnoćama. A navijači čekaju, prvo što će gledati zagriženi drukeri biti će (ne)obavljen posao u prijelaznom roku. Koji traje do 31. kolovoza, dakle, do datuma kada će se odigrati i Super kup i europske kvalifikacije, ali i nekoliko kola domaćeg prvenstva…

Dinamo kao da je obavijen plaštom tajne. Kako je i navijači puk očigledno podijeljen, tako svaka strana ima svoja objašnjenja. Neka dotiču sfere ii fantazije, a neka su i posve suvisla, realna.

Primjerice, Dinamo još nije u prijelaznom roku napravio pravi posao. Mislimo tu na dovođenje neke sjajne akvizicije. Sjajnom akvizicijom ne možemo nazvati ni Satrianija, Urugvajca, koji u Dinamo dolazi iz Intera na posudbu. Očito je to sa svojim dobrim vezama potencirao novi član uprave Dario Šimić. Ipak je riječ o relativno mladom, ne toliko dokazanom igraču. No, što taj igrač ne bi bljesnuo u Dinamu i pritom postao sjajan posao.

Namjerno ruše Dinamo?

Oni koji su još uvijek skloni izbjeglom Zdravku Mamiću na sve što se događa u novome Dinamu gledaju kao ne neku vrstu urote Tvrde da je cilj nove uprave obezvrijediti vrijednost Dinama, pa kada dođe danas-sutra neminovna privatizacija i cijena će biti manja. I biti će samo za povlaštene.

Neki idu toliko daleko pa objašnjavaju da Dinamu u sljedećoj sezoni uopće nije biti cilj biti prvakom.

“To ne mogu nikako shvatiti. Pa, nema sportskih djelatnika na svijetu koji upravljaju takvim klubom kao što je Dinamo da se unaprijed zbog nekih razloga odriču sportskih ambicija. Ja to jednostavno ne mogu ni shvatiti ni prihvatiti. Pogotovo, što ova uprava doslovce ima imperativ pokazati se uspješnom, nakon što se toliko jako borila da dobije vlast”, veli nam Ilija Lončarević.

Ako ćemo ulaziti u srž problema onda moramo vidjeti i koje će igrače Dinamo prodati. Jer, o tome će ovisiti i snaga momčadi. Bez obzira koga se prije ili kasnije dovede. A u klub slijeću neke zaista unosne ponude. Josip Šutalo je na meti velikana Napolija, talijanskog prvaka. Klub ispod Vezuva spreman je navodno dati i 18 milijuna eura za njega. Pa, kako tu ponudu odbiti. Opet, Šutalo je jedan od kamen temeljaca današnjeg Dinama. Njegov odlazak bio bi veliki hendikep. I što napraviti?

Još je zanimljivija priča s Lukom Ivanušecom. Nakon što je lani otišao Mislav Oršić uspio se izdignuti pa je dobio i poziv za reprezentaciju. I lijepo odigrao završni turnir ige nacija. On je praktički sada najveći adut Dinama. A želi ga nizozemski Feyenoord, daje sličnu svotu kao i Napoli. Nema našeg kluba koji može odbiti toliko novac, pa makar se radilo i o najboljem igraču.

Primjerice, Dinamo bi bez Šutala i Ivanušeca, bez obzira koga dovede, bio evidentno oslabljen. Čak bi se kvalitetom pridružio Hajduku. Koji mašta o dovođenju Perića. Stoga se lako da zaključiti, ostane li Dinamo bez Šutala i Ivanušeca a Hajduk dobije Perišića odnosi na vagi, na jednoj strani Dinamo a na drugoj Hajduk, ozbiljno bi se poremetili.

Samo navođenjem ovih osnovnih primjera vidi se koliko je teško novoj Dinamovoj upravi, ali i treneru Bišćanu koji još nema pojma s kakvom će momčadi raspolagati.

I dok je Dinamov navijački puk još uvijek ozbiljno podijeljen, kao i ona ne tako davna Skupština, svi kao da čekaju grešku drugih. Nije lako raditi u tim uvjetima. A nova uprava sigurno ne želi biti sklona destrukciji i biti predmet sprdnje i ismijavanja onih koji su zagovarali daljnje egzistiranje Mamićevog utjecaja u Dinamu.

Poteškoća je samo što nema pravo na grešku ta nova uprava. Ne biti prvak nakon gotovo dvije dekade dominacije shvatilo bi se baš kao urušavanje velikog Dinama.