CROPIX/Guliver Image

Mamić nikad nije odustajao: Tuđman postavio svog čovjeka, ali Zdravko je uporno čekao

Autor: Andrija Kačić Karlin

Apsolutizam u Dinamu. Ima li ga? Je li ga bilo? Dočim na prvo pitanje ne možemo odgovoriti, jer za odgovor treba proći određeni vremenski odmak, na drugo pitanje odgovora ima. Da, u Dinamu je bilo pravog apsolutizma. I to godinama, dekadama…

Apsolutizam predstavlja doktrinu i praksu neograničene, centralizirane vlasti koncentrirane u rukama moćnika, monarha ili diktatora. U nekim situacijama bez apsolutizma, vele pragmatičari, nema napretka. Jer, kao, „gazda„ se mora znati„. No, apsolutizam ipak predstavlja svojevrsnu tiraniju, pa shvatite naš opis pomalo i kao ilustrativan.

Dakle, apsolutistični vladari sve aspekte života podvrgavaju rigidnoj kontroli osobnog i prilagođenog administrativnog aparata. Zapravo, uspostavljaju osobna pravila.

Foto: Ronald Gorsic/CROPIX

Dva vladara u Dinamu koji se pamte

Dva apsolutna vladara u Dinamu nakon stjecanja hrvatske neovisnosti su nesumnjivo bili Zlatko Canjuga i Zdravko Mamić. Dok je prvi svoju vlast temeljio na utjecaju i uplitanju prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana i vodio je Dinamo kao državni projekt, pojava Zdravka Mamića, ne samo pojava nego i vladavina, prije je bila ustoličena na isključivo privatnim interesima.

No, klub je nakon početnih godina posrtanja pod Mamićem sjajno jedrio, stvorio niz klasnih igrača, te je na njihovoj prodaji zgrtao bogatstvo. Sad se sudovi bave činjenicama kolikko je zaradio klub, a koliko je novaca ishlapilo…

Ajmo redom… Tko je bio Zlatko Canjuga? Rođen u Ivancu nedaleko od Varaždina, nakon završetka studija na Filozofskom fakultetu zaposlio se kao referent za kulturu, nakon čega je dobio posao u varaždinskoj gimnaziji, međutim, taj dio njegove biografije mora da i samom Canjugi zvuči pomalo nestvarno.

Foto: Ronald Gorsic/CROPIX arhiva

Kadar HDZ-a na Maksimiru

Ovaj profesor 1994. postao je član Vijeća obrane i nacionalne sigurnosti i odatle počinje njegova karijera koju nastavlja kao saborski zastupnik HDZ-a i član raznih odbora.




Pokojni hrvatski predsjednik Franjo Tuđman bio je gorljivi Dinamov navijač. Nije iz svoje lože propuštao gotovo niti jednu utakmicu, a toliko je bio involviran u događaje u Dinamu da je u jednom trenutku na mjesto predsjednika kluba postavio svoj, HDZ—ov kadar. Zlatka Canjugu!

Tih nekoliko godina kada je Tuđman preimenovao Dinamo u Croatiju, Canjugu je učinilo prepoznatljivim, on se do danas smatra fizičkim utjelovljenjem Croatije kroz koju je provođena Tuđmanova vladavina u klubu. Takvo mišljenje o ovom varaždinskom profesoru imaju i Bad Blue Boysi s kojima je gotovo svakodnevno ratovao jer nisu prihvaćali promjenu imena kluba.

Foto: Ronald Gorsic / CROPIX

Mamić je donio čvrstu ruku, ali i rezultate

Oni nešto boljeg pamćenja sjetit će se represije koja se u to doba provodila nad navijačima, a bez obzira na kritike, transparente i bunt s tribina, Canjugina Croatia u dva je navrata nastupala u Ligi prvaka, međutim, strastveni navijači reći će kako je on taj koji je otvorio vrata malverzacijama u klubu.




Mi ćemo se orijentirati samo na trenutak na sportski aspekt Canjugine vladavine u Dinamo. Koji mu ne ide u prilog. Sigurno mu je najveći promašaj dovođenje povremenog reprezentativca Litve Gražvydasa Mikulenasa. Ovaj iznimno nespretan igrač stigao je na Maksimir iz varšavske Polonije u siječnju 1999. godine za tada velikih milijun i pol njemačkih maraka.

Tadašnji klupski predsjednik Zlatko Canjuga bio je silno ponosan na službenom predstavljanju u plavom salonu, tvrdeći da je reprezentativca Litve, kojem je dao plavu “devetku”, oteo ispred nosa Borussiji Dortmund i Panathinaikosu. Uvjereni smo da u tim klubovima za Mikulenasa nikad nisu ni čuli. Eto, tako je to na kraju ispalo.

Emica Elvedji / CROPIX

Canjuga imao čudne ideje

A priča s Japancem Kazuyoshi Miurom baš je silno zanimljiva. I on je doveden u vrijeme Zlatka Canjuge. Vele da Miura i danas igra nogomet negdje skoro kao 60-godišnjak, ali to uopće nije bitno za ovu priču. Miura, poznat po nadimku Kazu, igrao je na poziciji napadača, a 1993. godine dobio je nagradu za najboljeg azijskog nogometaša.

Miura je od 1990. do 2000. godine igrao za japansku reprezentaciju u kojoj je drugi najuspješniji strijelac svih vremena (55 golova). Također, Kazuyoshi Miura bio je najstariji profesionalni igrač u Japanu.

Miura je bio član Dinamove momčadi koja je 1999. godine u posljednjem kolu osvojila naslov prvaka, kada Rijeka u posljednjem kolu nije uspjela pobijediti Osijek, odigrao je jedva nekoliko utakmica…

Foto: Bruno Konjevic / CROPIX

Kad je umro Tuđman, Canjuga nestaje

Predsjednik Zlatko Canjuga je imao čudne ideje tijekom vođenja kluba. Koja su se ocrtavale ne samo u poslovanju, nego i u čudnom angažiranju igrača i trenera. Pa se i danas tako neki sjećaju njegovih promašaja, ali i nakon Tuđmanove smrti okretanje leđa ideji predsjednika Hrvatske. Koji je inzistirao na zadržavanju imena Croatia.

Canjuga je javno govorio da mu je Tuđman u jednom od zadnjih međusobnih razgovora prije smrti rekao nešto poput “vratite djeci Dinamo”. Malo tko je u to vjerovao. Sa smrću predsjednika Tuđmana zgasnula je i Canjugina uloga u zagrebačkom nogometnom klubu.

Zdravko Mamić je čekao. I dočekao. Član Izvršnog odbora Dinama postao je 2000. godine, a od 2003. godine izvršni je dopredsjednik. U njegovom mandatu Dinamo je osvojio skoro sva prvenstva i brojne kupove. Sjajio je na našem javnom nebu, njegove višesatne konferencije za novinare, monolozi, s vrijeđanjima i optuživanjima bili su događaji mjeseca. Zdravko Mamić proslavio se po svom kontroverznom ponašanju i čestim vulgarnim nastupima.

d.pongracic/cropix/arhiva

Mamićeva djela i nedjela

A od lipnja 2018. godine nalazi u Bosni i Hercegovini gdje je pobjegao nakon što je na osječkom županijskom sudu proglašen krivim za izvlačenje 116 milijuna kuna iz Dinama uz optužbu da je oštetio državni proračun. Mamić od tada živi u Međugorju i Mostaru, ali pomno prati što se događa u hrvatskom nogometu, napose Dinamu. S time da se protiv njega vodi još jedan sudski proces u Osijeku, zbog sličnih djela u klubu u kojem je, apsolutistički, vladao.

I danas, kada otvori dušu pred novinarima u Međugorju i Mostaru ima istu priču:

“Ušao sam u Dinamo privatnim novcem i založio djedovinu. Sve smo dali da Dinamo ispliva i vidi se da smo napravili dobar rezultat, podignuli smo cijeli hrvatski nogomet. Mi smo najbolji sponzor hrvatskog nogometa, preko Dinama je iz Europe ušlo 25 milijuna eura u hrvatske klubove zahvaljujući našem plasmanu. Mogu biti ponosan i posebno se zahvaliti našoj omladinskoj školi na revoluciji koju provode, mi kao na traci proizvodimo te igrače i to je jedna ozbiljna imovina”.

Čuveni Hrvat htio je samo jugoslavensku himnu na svojoj sahrani, a umro je sam i siromašan

 

No, sve o čemu priča danas – on sada niti ne gleda uživo. Osim putem televizijskog ekrana. Zbog izolacije u Bosni i Hercegovini najmoćniji čovjek hrvatskog nogometa nije bio na svjetskoj smotri u Rusiji, nije gledao uživo Dinamove utakmice u Ligi prvaka, nije bio na Eurima, svjetskoj smotri u Kataru.

Sjećamo se njegove vladavine. Kolikogod Zdravko Mamić bio mudar, prepreden, bahat i samoživ ne može mu se osporiti da je u klubu bio stalno, upućen do u najsitnijeg detalja baš u sve, pritom se razvio u trgovca koji je spretno zaobilazio pravila, zakone i ustaljene norme ponašanja. Ali, iz godine u godinu stvarao je sve bolju momčad, zarađivao i za klub, očito i za sebe, jer od tuda i toliki sudski procesi.

I zadnjih godina prije sudske presude to se činilo planski. Veliki transfer, odlazak jednog od boljih igrača nadomjestio bi se odmah hitnom kupnjom sličnih igrača. Momčad nije smjela trpjeti odlaske koji su nosili velik novac u blagajnu na način da taj posao odjednom bude prekinut. Nikad se nije prodalo odjednom sve što vrijedi.

Ali, Dinamo je postao europski prepoznatljiv, bilo je legendarnih utakmica i pobjeda i u Europskog ligi i Ligi prvaka.

Zdravko Mamić je u svojoj eri je znao trgovati, čekati, dizati cijenu. Ne, ne od samog početka. Nešto je tijekom svoje karijere u Dinamu učio i naučio. Nije se rodio sveznajuć. No, momčad je ipak jačala. Nikad nije tako naglo oslabila. Recimo, kao sada.

Zato on još uvijek ima pristalica među vojskom Dinamovih navijača. Unatoč vladavini koja je nalikovala apsolutizmu. Nekim navijačima bitan je isključivo rezultat. I usporedba rezultata i inkasa iz Mamićevog doba s ovim današnjim – debelo preteže na njegovu stranu.

Suđenja, pravosuđe, presude ne možemo komentirati. Zdravko Mamić bio je siva eminencija našeg nogometa u dugom vremenskim razdoblju. I kolikogod bio utjecajan lako je stvarao neprijatelje. U jednom trenutku nevjerojatno moćan danas vodi pravne bitke na sve strane. A svježi, nedavni događaji u Dinamu su bili tek borba protiv njegovog apsolutizma koji je sve donedavno bio osjetan u klubu, makar je on davno bio iza hrvatske granice.

 

Autor:
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.