Mala Hrvatska gurala je Partizan, a jedan čudesni Hrvat baš se izdvajao

Bio je omiljen u svakome društvu, uvijek raspoložen i razdragan. Duško Antunović bio je jedan od najboljih vaterpolista svog vremena, ali i čuveni trener koji je nizao veličanstvene uspjehe. I on je tema našeg feljtona o legendama, istinskim sportskim junacima…

Naš Korčulanin, rođen na otoku 24. veljače 1947. godine, proslavio se u teškom sportu, dostizavši nevjerojatne rezultate. Nažalost, umro je 16. veljače 2012. godine u 65. godini.

Vaterpolo je počeo trenirati kao 12-godišnjak, a kada je napunio 20 godina prešao je u beogradski Partizan, pritom su se za njega otimali mnogi klubovi. Zapravo, možemo reći da je igračku slavu ostvario igrajući za beogradski Partizan od 1967. do 1977., a odigrao je i 150 utakmica za reprezentaciju Jugoslavije.

Mala Hrvatska u Partizanu

Bio je baš izrazito uspješan igrač, kao reprezentativac osvajao je brončane medalje na EP u Barceloni 1970. i u Beču 1974. te zlatnu medalju na Mediteranskim igrama 1971. u Izmiru, a s Partizanom je bio prvak Europe 1971., 1975. i 1976. godine.

Bili su to nevjerojatni uspjesi beogradskog Partizana u kojem je igrala, tako se tada pričalo „mala Hrvatska„. Naime, uz Antunovića su za beogradski klub koji je osvajao europske vrhunce još igrali Zoran Janković, Siniša Belamarić, Felice Tedeschi, Ratko Rudić, Uroš Marović, a i trener je bio Hrvat, Vlaho Orlić.

Što reći na podatak, u deset godina koliko je Antunović igrao za Partizan osvojeno je čak osam naslova prvaka Jugoslavije, tri naslova europskog prvaka već smo spomenuli.

Odmah nakon igračke karijere posvetio se Duško Antunović trenerskom poslu. Prve trenerske trofeje zaslužio je s Korčulanskim plivačkim klubom, svojim matičnim klubom, osvojivši naslov pobjednika vaterpolo Kupa bivše države 1978. i Kup pobjednika kupova 1979. godine. To su do danas nenadmašeni uspjesi u povijesti KPK i uopće u povijesti korčulanskog sporta.

Bio je jedan od najboljih trenera Mladosti. Sa Zagrepčanima je osvojio dva naslova europskog prvaka – 1989. i 1990. godine. To su bili slavni dani zagrebačkog kluba, a Antunovića su ovi uspjesi svrstali u red najboljih vaterpolskih trenera na svijetu. Utakmice vaterpolista Mladosti pod njegovim vodstvom tada je na bazenu na Mladosti pratilo po pet-šest tisuća ljudi.

Mamić ga je doveo, a sad ga se odrekao: Beograd ga je itekako zapamtio

Duško Antunović ostat će zapamćen i po tome što je bio prvi izbornik samostalne hrvatske vaterpolske reprezentacije od 1991. do 1993. Na Mediteranskim igrama 1993. godine odveo je “barakude” do srebrnog odličja.

Omiljen u ne samo sportskim krugovima, volio je zapjevati i zabaviti se. Nakon uspjeha sa svojim igračima redovito bi predvodio pjesme, a igrači su ga zbog toga obožavali.