MA LJUDI, OVAJ TRIJUMF NE MOŽE BITI UTJEHA! Pa oprali su pod s nama, to se ne može zaboraviti, ali jedna stvar je ipak bitna…

Nemojmo se zavaravati, pobijediti Amerikance u rukometu doslovce je isti uspjeh kao kada ujutro mamurni popijete kavu. Nakon groznog poraza protiv Egipta ovaj trijumf ne može biti utjeha. I to mora biti jasno.

Zapravo, u ovoj ipak samo trening utakmici protiv Amerikanaca teško je i suditi pojedinačne dosege igrače. Bez obzira što smo onako krahirali u prvoj utakmici i što postajemo svjesni svojih slabosti – Amerikanci su neki drugi rukometni svijet, kud i kamo ispod našeg svijeta. I sada bi svaka pohvala za visoku pobjedu protiv tako skromnog suparnika bila i kontraproduktivna, da ne kažemo i glupa.

Čak se i izjave naših igrača i izbornika nakon utakmice, znate ono „uspjeli smo se vratiti, ide nabolje, još smo u igri” ne bi smjele ozbiljno shvatiti. Šok kojeg svi osjećamo zbog raspada na startu svjetske smotre, jer Egipat je doslovce s Horvatovim rukometašima oprao pod, a potom i svlačionice, ne može se tako lako zaboraviti.

Moramo biti optimisti, ali…

Naravno, čovjek, navijač, novinar pa i sam igrač uvijek bi morali biti optimistični. Ali, tek nakon što shvate, svaki pojedinačno, gdje je istina. U našem konkretnom rukometnom slučaju sve je izvjesnija istina da je naša reprezentacija miljama daleko od svjetskog vrha. Bilo bi lijepo da se varamo, ali samo se prisjetimo.

Na posljednjoj svjetskoj smotri bili smo tek na 15. mjestu, nismo se plasirali niti na Olimpijske igre, i ako ćemo biti ozbiljni ne preostaje nam zaključiti da smo mi na ovome natjecanju samo rekovalescenti. Koji traže mjesto pod suncem, a sunce bi nam zasjalo da smo u prvoj utakmici bili bolji od Egipta. Nažalost nismo, a ovaj uspjeh protiv Amerikanaca nije baš za slavlje.

Samo želimo biti realni, pobjeći od nadrealnog optimizma i pustiti da kod ove momčadi ide sve svojim tijekom. Ima tu dobrih igrača, nije naša reprezentacija baš tako loš materijal. Pa, ajmo dalje, ima još i vremena da se ispravi ono što se propustilo u prvom kolu protiv Egipta. Jest, takav pothvat izgleda gotovo nemoguć. Ali, sport je to, nije matematika.

Pod velikim pritiskom je svakako naš izbornik Hrvoje Horvat. Sve njegove kampanje s reprezentacijom dosad su bile neuspješne. Njemu pošto-poto treba nekakav blistav uspjeh. Zasad je ovdje daleko od toga, ali sigurno je i te kako svjestan da ako i ovdje „padne” da mu pada i „posao”. Makar, on već ima novi posao u njemačkom klubu, ali u biografiji mu neće dobro stajati da je bio „grobar” hrvatskog reprezentativnog rukometa”.