MA OVAJ DEČKO ZASLUŽIO JE OVO VIŠE OD IKOGA! Neki su se i sprdali kad ga je Dinamo doveo, a jedna stvar se nikad neće zaboraviti

Kao što smo već pisali, Mislav Oršić prelazi u Southampton! Dinamu će pripasti sedam milijuna eura odštete, a u ugovoru o transferu uključeni su i neki bonusi. Pa, ako knez Mislav iz Southamptona ode negdje drugdje Dinamu će pripasti još dio slasnog kolača.

Ako je itko zaslužio transfer i još veću zaradu u ovome suvremenom, kapitalističkom i korporacijskom nogometu onda je to upravo Mislav Oršić. Momak koji se gotovo dekadu tražio u malim klubovima i u Aziji pod zrele dane posve slučajno je došao u Dinamo. I sve nas opčinio talentom, umijećem i efikasnošću. Na koncu, zablistao je u hrvatskoj reprezentaciji, pa je postao i čovjek odluke u krucijalnoj utakmici za brončanu medalju na svjetskoj smotri u Kataru. Njegov prekrasan gol bio je i trenutak odluke!

Bilo je to prije četiri godine. Vjerojatno ni najveći optimisti nisu očekivali da će Mislav tako eksplodirati i da će iz jedne ‘neugledne’ južnokorejske lige doći pod svijetla reflektora svog Dinama koji je kao klinac gledao s tribine i sanjao da će jednoga dana i on navući plavi dres i biti dio momčadi.

Čudesni Mislav ovo je zaslužio

Ne samo da je dio momčadi, Mislav Oršić bio je dio povijesne Dinamove generacije koja je nakon 48 godina izborila europsko proljeće.

Od Oršića se očekivalo da u Dinamu naslijedi legendarnog Alžirca Soudanija. Baš je ta najava je izazivala podsmijeh pojedinaca kojima nije bilo jasno kako igrač plaćen milijun eura korejskom prvoligašu može pomoći klubu koji stremi ulasku u skupine europskih natjecanja.

„Opet nam dovodite poluproizvode, milijun eura za anonimca iz Koreje, strašno”, pisao je jedan navijač.

„Bogme je dobro presušila blagajna kad se nekakvi Oršići dovode”, smijao se drugi.

„Ako nastavimo dovoditi ovakve igrače čak će nas i Hajduk preskočiti i uzeti nam naslov”, ispalio je treći navijač i ostao živ.

Mislav Oršić je u Dinamu doslovce eksplodirao. Tri gola Atalanti bila su tek uvod u njegove nevjerojatne nogometne dosege. Mislav Oršić, samozatajni i skromni dječak sa zagrebačke Kustošijr koji je godinama tražio svoj nogometni put, a mi ne možemo vjerovati da ga nisu prepoznali tamo gdje je sve boravio, poubijao je talijansku vojsku stacioniranu u rovovima ispred svog vratara. Zabio im je, hej, tri gola.

Jedan dalekometni pogodak, drugi glavom, treći varkom tijela, bezbroj otetih lopti, asistencija, pretrčanih kilometara, te neustrašivi stav – natjerali su tridesetak tisuća da skandira njegovo ime. A do jučer nitko nije čuo za njega.

A i sam Oršić je nekad išao na sjevernu tribinu, navijao za Modrića i Eduarda, taj Mislav Oršić kojem su od tada počeli redovito skandirati ime i prezime.

Još kao dijete, jer s roditeljima i dvije sestre živio je na Srednjacima, zagrebačkom kvartu na Trešnjevci, prve nogometne korake napravio je u poznatoj Grabi, gdje i danas djeluje stari zagrebački klub Trešnjevka… Obožavao je nogomet, nije o njemu odmah razmišljao kao o profesiji. Zanimljivo, u Grabi, na stadionu Trešnjevke prve korake napravio je i Joško Gvardiol.

Danas, kad gledamo unazad, što je Oršić dao Dinamo ostajemo zapanjeni.

Dinamov napadač pokazao se kao sjajan igrač protiv klubova iz najjačih liga svijeta. Oršić je u europskim utakmicama rušio, rekosmo, Atalantu, tri gola uvalio je i Tottenhamu, zabijao je West Hamu, Chelseaju, Sevilli, Milanu, a i najbolji je strijelac „modrih” u Europi u povijesti. A d ane govorimo koliki je njegov učinak bio u domaćem prvenstvu. U gotovo svakoj utakmice bio je čovjek odluke.

A nogometni, rekli smo i životni, put Mislav Oršića bio je sve samo ne uobičajen. U najmanju ruku čudan.

Karijeru je počeo u zagrebačkoj Kustošiji i zaprešićkom Interu. Seniorsku karijeru počeo je 2009. u Interu. Sjajne nastupe pokazao je već sljedeće 2010. godine. Najbolju je sezonu imao 2012/13. kad je s 12 postignutih pogodaka bio najbolji strijelac Intera u Prvoj HNL.

Nakon te četiri godine u Interu bio je na meti interesa mnogih europskih klubova, a spominjala su se inozemna imena poput Torina, Lazija, Crystal Palacea i drugih. Ne samo to, za njega se u kolovozu 2013. godine zanimao splitski Hajduk, prema informacijama upućenih sve je bilo dogovoreno, no transfer nije realiziran.

I otišao je u talijansku Speziju u kojoj se zadržao godinu dana. Tamo je malo igrao. Potom se vratio u Hrvatsku, u Rijeku. Rijeka ga je kupila za sitnih stotinjak tisuća eura. Vjerovali ili ne, za Rijeku nije odigrao ni jednu službenu utakmicu, nego ga je dala na posudbu u slovensko Celje i poslije, u 2015., u korejski Jeonnam. Je li moguće da ga nitko na Kvarneru nije zapazio. Čak ni Matijaž Kek? Pa su ga bacili u Kinu, vraćao se u Južnu Koreju. Kako li je samo sve to izdržao?

Da bi malo kasnije zabijao po tri gola u jednoj utakmici Ligi prvaka…

Ipak, oduševljavao je navijače u Sloveniji i Južnoj Koreji. Nije puno prošlo a već su se za njega zanimali najbogatiji južnokorejski klubovi. Pa je došao u Ulsan Hyundai.

Danas Oršiću ne ide u glavu da ga je netko iz Hrvatske primijetio, da ga se sjetio, dok je bio u Aziji.

”To mi je i danas zagonetka, pa ne znam je li jedan posto ljudi koji prate nogomet u Hrvatskoj znaju što se događa u južnokorejskom nogometu„

Kroz Dinamo je stigao i do reprezentacije za koju je odigrao 27 utakmica i zabio dva gola. Na zadnjem SP-u odigrao je 171 minutu te upisao dvije asistencije i gol. Upravo su sjajni nastupi na SP-u pokazali europskim klubovima da 30-godišnji Oršić može i dalje pružati sjajne partije.

Southampton. Njihov trener Nathan Jones vidi Mislava kao odlično pojačanje u borbi za opstanak, gdje se borba vodi između nekoliko klubova, a bodovna razlika je u četiri, pet bodova.

No, Oršić neće biti prvi Hrvat u Southamptonu. Oni stariji koji pomno prate znaju da je još jedna hrvatska nogometna legenda bila i legenda tog kluba s crveno—bijelim dresovima iz velikog lučkog grada, Southamptona. Proslavljeni Hajdukov vratar Ivan Katalinić bio je prvi golman Southamptona od 1980. do 1983. godine. Ćak je imao i nadimak „Banks” po jednom od najboljih engleskih vratara svih vremena, člana momčadi svjetskih prvaka iz 1966. godine.

I sve to lijepo izgleda, priča o Mislavu Oršiću je divna. Ali, ostaje problem. Činjenica jest da će Dinamo momčad bez Oršića biti slabija barem četrdesetak posto. Najmanje toliko je on predstavljao za modru postavu, svojim golovima, asistencijama, trudom i pojavom. Kako ga zamijeniti, u ovih skoro pa pet sezona Dinamo se tako navikao na Oršića da će mu bez njega biti bolno.

Mnogi, mislimo tu na Dinamove konkurente, naime, u potencijalnom odlasku Oršića vide svoju šansu. I tu bi moglo biti istine… Jer, jedan je Mislav Oršić!