fbpx
Screenshot/YouTube

LEGENDARNOM TRENERU POGINUO SIN: A on vodio momčad, cijeli stadion vikao je stalno njegovo ime

Autor: Andrija Kačić Karlin

Na današnji dan, 1. siječnja 1937. godine rodio se Vlatko Marković. Ruku na srce, Vlatko Marković obilježio je epohe hrvatskog nogometa, i kao igrač, dakako i kao trener, na koncu i kao djelatnik, predsjednik našeg nogometnog Saveza.

Njegov odlazak 23. rujna 2013. godine probudio je reminescencije i na stare, davne dane, kao i na one ne toliko davne kada je bio pod pritiskom javnosti i navijača. No, jedno mu se mora priznati, bio je uporan i dosljedan, čak i kad nije bio u pravu.

Za njega se uistinu može reći da je život posvetio nogometu. Cijeli život. Toliko je volio nogomet da je nekad činio i neshvatljive stvari. Kao, primjerice, 1977. nakon što mu je poginuo sin nije želio otići s Hajdukove klupe prije četvrtfinalne utakmice Kupa kupova protiv bečke Austrije.


Jedna utakmica kao izbornik

„Moram raditi, moram trenirati, moram voditi momčad u utakmici. U suprotnom ću poludjeti od bola„, rekao je tada.
Vodio je tu utakmicu, Hajduk je na koncu ispao na jedanaesterce. No, prije utakmice, kada je izašao na teren, cijeli splitski stadion vikao mu je – Vlatko, Vlatko. To ga je silno dirnulo i često bi tu priču ponavljao…

U Dinamo je došao iz zeničkog Čelika šesdesetih godina, a nogomet je počeo igrati u rodnom Bugojnu. Nastupajući za zagrebački klub brzo je stekao status reprezentativca, što u bivšoj Jugoslaviji nije bilo nimalo lako. Dinamov plavi dres nosio je deset godina, a potom je otišao igrati u Austriju, igrao je za bečku Austriju i Rapid.

No, najveće trenutke igračke karijere doživio je kao reprezentativac Jugoslavije na Svjetskom prvenstvu 1962. u Čileu. Jugoslavija je tada osvojiila četvrto mjesto, a Vlatko Marković izabran je u najbolju momčad prvenstva. Desetljećima kasnije, u dobrom raspoloženju, znao je reći “kako je još šesdeseteih rušio Jugoslaviju”, aludirajući na svoj autogol protiv Čehoslovačke na tom prvenstvu, autogol koji je Jugoslaviji oduzeo medalju.

Nakon igračke karijere posvetio se trenerskom poslu. Triput je bio Dinamov trener, a vodio je i Zagreb i Hajduk. Kao bivši igrač dobio je povjerenje biti trenerom i bečkog Rapida. Trenirao je u Belgiji standard iz Liegea i u francuskoj Nicu. Za rad u Francuskoj, za organizaciju kampova za mlade igrače odlikovala ga je i francuska država, a orden mu je dodijelio današnji predsjednik Uefe, Michel Platini.

U jednoj utakmici vodio je i hrvatsku reprezentaciju, još 1993. u pobjedi u prijateljskoj utakmici protiv Ukrajine.
„Ja sam jedini izbornik sa stopostotnim učinkom„, znao je ustvrditi.




Predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza postao je 1998. godine, prije toga prvi čovjek saveza bio je Branko Mikša. Reprezentacija je pod Mikšinim vodstvom bila peta u Europi i treća na svijetu, no blagajna je bila prazna. Nesumnjivo, pod Markovićevim vodstvom Savez je zatvorio propuh u blagajni, njegovim relacijama i specifičnim metodama blagajna je napunjena do vrha. Savez je postao zanimljiv mnogima, kako i ne bi s punim računima.

K tome, nezadovoljnika s radom Saveza bilo je i u redovima onih koji su držali da je HNS pod utjecajem jednog jedinog kluba. U komunikaciji s javnošću Vlatko Marković nije se ustručavao biti oštar, pa i bezobrazan, pa se polako stvarala kritična masa koja je zahtijevala njegovu smjenu. Predvodnik tog pokreta bio je današnji izbornik Igor Štimac.

Opet, Vlatko Marković, bio u pravu ili ne, zastupao je svoja mišljenja u HNS-u kao pravi gazda. A sam bi znao reći…
„Pa, zna se da gazdu nitko ne voli„!




Činjenica jest da je dugo godina bolovao od Alzheimerove bolesti, bolesti koja nastupa postepeno i zacijelo je s tom dijagnozom predkraj i bio na čelu Saveza. Opet, doprinos Vlatka Markovića hrvatskom nogometu ne bi trebalo niti zanijekati, niti omalovažiti. Nogometu je posvetio život i nogomet ga može slaviti ili kuditi. No, nogomet je uvijek bio predstava i Vlatko Marković je u toj nogometnoj predstavi uvijek bio predodređen za glavne uloge.

Autor:
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.