LEGENDA JE ISTOKA, A TATA MIRKO BIO JE PILOT! Život je položio na oltar domovine, a Tonkove zasluge se itekako pamte

U povijesti našeg nogometa ima nevjerojatno zanimljivih likova. Profesionalaca i entuzijasta istovremeno. Ovo je priča o jednoj legendi. Tonko Vukušić rođen je u Splitu 24. svibnja 1934. godine. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Vinkovcima. Fakultet za fizičku kulturu, smjer nogomet i Fakultet političkih znanosti završio je u Zagrebu. Nakon završenih studija radio je kao profesor u Srednjoj tehničkoj školi u Vinkovcima i kao trener vinkovačkog Dinama.

Nadalje, 1982. godine uveo je vinkovački Dinamo u Prvu saveznu nogometnu ligu bivše Jugoslavije. Od tada postaje profesionalni nogometni trener koji će ostvariti vrlo bogatu nogometnu karijeru.

Vinkovački klub, današnja Cibalia, odigrao je 6. lipnja 1982. godine ključnu utakmicu za ulazak u Prvu saveznu ligu. Na tadašnjem stadionu Mladosti vinkovački Dinamo je dočekao zenički Čelik. Susret je pratilo 15 tisuća gledatelja, a bit će zapamćen kao prvi koji je iz Vinkovaca išao u izravni televizijski prijenos. Dinamo je pobijedio Zeničane s 5:0, tri je pogotka postigao legendarni Sulejman Halilović, a po jedan Nenad Lušić i Ivica Tunjić.

U Vinkovcima ga itekako pamte

Tonko Vukušić bio je prije dobar nogometaš koji je svoju afirmaciju i veliku popularnost u Vinkovcima zarana stekao. Nogometom se počeo baviti još davne 1950. godine u vinkovačkom Dinamu za kojega je nastupao sve do 1961. kada je prešao u suparničku Lokomotivu. Zbog nezgodne ozljede rano je završio igračku karijeru i privremeno postaje trener, a od 1963. godine u Lokomotivi se započinje definitivno baviti trenerskim poslom. Nakon Lokomotive kraće vrijeme trenira Borovu i Slogu iz Vukovara koju je kroz kvalifikacije uveo u Drugu ligu.

Uz Dinamo Tonko Vukušić uspješno je vodio vinkovačke klubove Spačvu, Lokomotivu, ali kao poznat i priznat stručnjak od svoje struke i momčadi Zadra, Kopra, novosadske Vojvodine (uveo je u Prvu jugoslavensku ligu), Mladosti iz Suhopolja, Croatije iz Toronta (Kanada), Virovitice, Kamen Ingrada iz Velike i naravno, vinkovačke Cibalije.

Kao trener, uveo je pet klubova u Drugu ligu i četiri puta klubove u Prvu ligu, Cibaliju svaki put nakon odlaska u niži rang natjecanja. U Dinamu, odnosno Cibaliji, obnašao je funkciju trenera, šefa stručnog tima, tehnika i sportskog direktora kluba.

Gdjegod je radio osjetio se napredak. Kako je samo govorio prvi ozbiljni novac lovu dobio je trenirajući novosadsku Vojvodinu koju je iz Druge lige uveo među prvoligaše. Prije jednog treninga dobio je 50 tisuća tadašnjih njemačkih maraka u gotovini i odmah ih je stavio u džep trenirke, iz straha da mu ih netko ne ukrade u svlačionici. Cijeli trening, prepričavali su kasnije svjedoci, Vukušić je opipavao nabrekli džep donjeg dijela trenirke. Toliko učestalo i napadno da ga je klupski maser pitao: ”Šefe, jel’ pukla prednja loža?”.

Kao uvaženi trenerski stručnjak obnašao je i važne funkcije na saveznoj i republičkoj razini. Pune tri godine bio je predsjednik trenera Jugoslavije te dvije godine predsjednik trenera Prve lige bivše države. Isto tako, nakon uspostave HNL-a pet godina obnašao je funkciju predsjednika trenera HNL-a. Tonko Vukušić obnašao je i funkciju predsjednika trenerske organizacije vinkovačkog Nogometnog saveza.

Šezdesetak godina bio je promotor svojih Vinkovaca, Slavonije i svoje domovine Hrvatske na poseban i upečatljiv način, ostavivši duboki trag gdje god je djelovao.

Tonko Vukušić potječe iz sportske obitelji u kojoj su se i dva mlađa brata uspješno bavila sportom, posebice Herman koji je u stolnom tenisu s ekipom zagrebačkog Vjesnika i državnom reprezentacijom, postigao planetarne rezultate.

Svojom predanošću poslu, stalnom edukacijom i upornošću, Tonko Vukušić, otac narodnog heroja, zrakoplovca, Mirka koji je svoj život položio na oltar domovine na zadatku kod Otoka, jedinstven je primjer čovjeka koji je unatoč životnim nedaćama pokazao kako se voli svoje, svoj grad, svoj klub i na kojeg se mogu i trebaju ugledati mladi naraštaji.

Preminuo je 17. siječnja 2011. godine.