KRAMARIĆ JE POGURAO DALIĆA, A OVAJ JE NAPRAVIO ČUDO! Nitko nije vjerovao da će postati najveći, sad mu se svi klanjaju

Zlatko Dalić je u utorak protiv Turske je došao do brojke 72. Naime, to je broj koliko je puta Zlatko Dalić vodio Vatrene kao izbornik. Jednak broj puta je Vatrene vodio i njegov mentor Miroslav Ćiro Blažević.

Ćiro Blažević je Hrvatsku preuzeo početkom ožujka 1994. godine i vodio ju je do početka studenog 2000. godine. Dalić je na klupi Hrvatske od 17. listopada 2017., kada ju je preuzeo pred ogled s Ukrajinom za odlazak na SP u Rusiju.

Već ta prva utakmica za Dalića je bila biti ili ne biti. Dalić je klupu preuzeo nakon što je Hrvatska na Rujevici odigrala 1:1 protiv Finske sam plasman bio je ugrožen. Uoči zadnjeg kola protiv Ukrajine Hrvatska je imala 17 bodova, vodeći Island koji je išao na zadnje Kosovo imao je 19, a Ukrajina 17 koliko i Vatreni.

Modriću je našao ključnu ulogu

Bilo je jasno. Tko pobijedi u susretu Hrvatske i Ukrajine u Kijevu ide u dodatne kvalifikacije. Odradili smo općenito loše kvalifikacije gdje smo se dosta mučili. Čačić nikad nije dobio povjerenje, a Finska je bila samo zadnji čavao u lijesu. Uz sve to nekako u podsvijesti je bila i utakmica s istim protivnikom 8 godina ranije. Tada nismo uspjeli dobiti Ukrajinu i na kraju nismo vidjeli dodatne kvalifikacije što je ujedno značilo da ne idemo u Južnu Afriku.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Zlatko Dalic (@daliczlatko)

Čačić je bivši,  a s Bliskog istoka doletio je Zlatko Dalić. Znalo se da je radio odličan posao tamo, ali isto tako znalo se da ondašnji nogomet nitko ne shvaća ozbiljno. Međutim, Dalić nije genijalni taktičar niti se nikad pretvarao da jest. Od svog uzora uzeo je ono najbolje. Dalić je genijalni psiholog i motivator.

Napravio je Dalić određene promjene u odnosu na Čačićevu utakmicu s Finskom. Poznati “brk” na Rujevicu je poslao Vatrene u formaciji 4-2-3-1. Na golu Subašić, u zadnjoj liniji Vrsaljko, Mitrović, Vida i Piarić. Modrić i Rakitić bili su dva veznjaka od iza, a krila su činla Perišić i Brozović koji je to redovito igro pod bivšim izbornikom. Kramarić polušpica, a ona klasična bio je Mandžukić koji je i zabio u tom susretu.

U Kijevu Dalić je postavio ekipu momčad u istoj formaciji, ali s malim promjenama. Vidu je stavio na desni bek, Vrsaljka na lijevi, a obranu su činili Mitrović i Lovren. Izbacio je Brozovića i na desno krilo stavio Kramarića. Modrića je gurnuo prema naprijed, a na njegovoj poziciji bio je Badelj.  Pokazat će se to ključno jer s Modrićem prema naprijed Hrvatska je dobila dimenziju koju nikad prije nije imala. Završilo je kao što svi dobro znamo, pobjedom. Kramarić je dva puta zabio nakon što su ga Rakitić i Modrić pronašli. Ukrajina je izbačena i s tom pobjedom započelo je najuspješnije razdoblje hrvatske nogometne, a možda i sportske povijesti.

Zlatko Dalić započeo je skicu koja će naposljetku izrasti u najveći neboder hrvatskog sporta.

Slučaj Kalinić i rusko ljeto

Protiv Grčke se dogodila rapsodija. Zabiti Grčoj 4 gola zvuči nestvarno, a baš se to i dogodilo. Poveli smo golom Modrića iz penala, a onda je Nikola Kalinić povisio na 2:0. Smanjili su Grci, ali čim su  oni zabili jedan i mi smo dodali jedan Perišićev, a konačni rezultat postavio je Kramarić. 0:0 na uzvratu i mogle su krenuti pripreme za Rusiju. Zanimljivo, od 23 igrača u sastavu protiv Grčke u krugu reprezentacije su još samo 9 igrača.

Nigerija, Argentina i Island bili su protivnici u Rusiji. Nakon prijateljskih protiv Senegala i Brazila u Rusiju smo došli s malim očekivanjima. Ako se prisjetite atmosfera je bila jako tmurna te mnogi nisu uopće vjerovali da ćemo proći grupu. Bio je i poseban pritisak jer grupa se prošla samo jednom, 1998. Nigerija je pobijeđena s 2:0. Dok smo svi mi slavili prvu pobjedu u kampu vatrenih događala se drama koja će odrediti i karakter Zlatka Dalića.

Nikola Kalinić odbio je ući u igru kada ga je Dalić pozvao protiv Nigerije. Smatrao je da mu je ispod časti ulaziti u kasnijoj fazi igre. Štoviše, Kalinić je smatrao da zaslužuje prvih 11 ispred Marija Mandžukića. Možda je i zaslužio, ali to nije bitno. Dalić je od svog prvog dana isticao jedno, a to je zajedništvo. Nikola Kalinić je svoj ego gurnuo ispred tog zajedništva i Dalić ga je kaznio. Time je dokazao karakter i stekao povjerenje igrača.

Uslijedila je Argentina i pobjeda od 3:0 koja je ulila vjeru u cijelu naciju, a ne samo u njih. Prolaz je osiguran po prvi put još 1998. No, sve se tako nekako poklopilo da je svaka utakmica važna. Nigerija jer je prva, Argentina jer nosi prolaz, a Island je bio ključan za pumpanje samopouzdanja i još dodatnog isticanja tog zajedništva. Island je pao s 2:1, ali je startala B postava. Upravo je B postava iznijela ta tri boda predvođeni igračem utakmice Milanom Badeljem. Danska je bila važna jer kako je i sam Dalić rekao da su ispali tada bio bi osjećaj kao da ništa nisu napravili. Subašić je na danas ilegalan način odveo nas u četvrtfinale. Na isti način rušimo i Ruse, a u ono mitsko finale odvodi nas čovjek za kojeg je Kalinić smatrao da treba biti na klupi, Mario Mandžukić.

U finalu nismo imali sreće, ali onaj doček bio je najveća nagrada i Daliću i svima koji su sudjelovali u pisanju povijesti. Znao je i sam Dalić da ga čeka smjena generacije.

Odlazak veterana i Katar

Ostali smo bez tri igrača nakon Rusije: Subašića, Ćorluke i Mandžukića. Prvu dvojicu smo lako zamijenili, ali trećeg malo teže, ali Dalić je izvukao najbolje iz Livaje i Petkovića koji će teško ikad doseći razinu Mandže, ali su dokazali da su napadači od povjerenja. Još je jedan dokaz koliko je Dalić psihički moćan.

U početku Liga nacija bila je poligon za testiranje igrača. Baš u njoj Dalić je dobio povjerenje u Nikolu Vlašića, Josipa Brekala pa i kasnije u Juranoviću i ostalima. Bila mu je ne bitna kako je rekao, ali sada u šestom mjesecu bit će nikad bitnija. Korana EURO nema nekog smisla komentirati, ali je nakon njega Dalić do kraja posložio sve što je htio i dobiti ono što je falilo. Sve je sjelo na svoje u Katru.

Ugradio je maksimalno povjerenje u Josipa Juranovića i sve mu se vratilo u Katru.  Dobio je stoperski duo Gvardiol-Lovren, a sada već radi na dvojcu Gvardiol-Šutalo. Sosa na lijevom beku, vezni red je najbolji na svijetu, a u napadu je imao vođu Perišića, klasu u Kramariću te iako nekad bio nespretan u izjavama znalo se da vjeruje Petkoviću i Livaji.

Taj Katar pak je došao kao nagrada za ono što je Dalić radio 4 godine. Vrtio je, tražio i pokušao naći i probati što veći broj igrača koji će još jednom slijediti i iz kojih može izgraditi zajedništvo. I još jednom je uspio. Svojom motivacijom i psihologijom doći do nove medalje.

Prvi put je izravno rekao što želi. Kada je odlazio na velika natjecanja uvijek je govorio da idu korak po korak pa što bude. Sada za finale Lige nacije nije rekao da je Nizozemska prvi korak. Rekao je jasno i glasno da Hrvatska ide po naslov.

Kada to kaže čovjek koji je prije svega motivator i psiholog onda možemo biti sigurni da će Vatreni u polufinale protiv Nizozemske ući sa 120 posto želje.  Daliću se može štošta prigovoriti u slaganju taktike, pozivanju igrača i slično, ali bili bi svi mi kolektivno glupi kada bi pametovali čovjeku koji ima dvije svjetske medalje i završnicu Lige nacije.

Zlatko Dalić je najbolji hrvatski izbornik svih vremena i čovjek koji god dok ima rezultat zaslužuje voditi Hrvatsku.