fbpx
Photo: Matija Habljak/PIXSELL

KOSTELIĆEVA MIROVINA JE PREMALA!? ŠTO JE S ‘LAŽNIM BRANITELJIMA’? Prozivaju ga zbog kćeri koja je prijavljena u Monacu!

Autor: Andrija Kačić Karlin

Ante Kostelić našao se i pod paljbom i pod milovanjem javnosti istovremeno. Nije to u Hrvatskoj rijetkost, ljudi se u nas podjele oko svakakvih prijepora. Kako neće oko visine mirovine koju će nas trofejni trener ubuduće primati. Naime, Ante Kostelić koji se proslavio treniranjem svoje djece Ivice Janice dovevši ih do svjetski visina priznao je kolika će mi biti mirovina, čudeći se pritom koliko je mala…

I kako to u nas ide, jedni su mu dali za pravo, drugi su ga pak optužili da nema veze s realnim svijetom. I što je najgore – svi su u pravu. Pitanje je samo iz kojeg kuta gledate na njegovu situaciju. Uostalom, prijepori su tu da bi se iznašla prava istina.

Ante Kostelić zaista nije tkogod, on je zaista vrhunski i sportaš i trener koji je cijeli život posvetio sportu, Njegova djeca su njegovo životno djelo i ako ga što u životu boli onda su to zločesta podmetanja da je prema svojoj djeci bio tiranin. Jer, neki su mišljenja da je tjerajući Janicu i Ivicu na odricanja bio zlostavljač i da su osvajani trofeji samo epilog njegovog tiranstva. Ako Antu Kostelića išta boli onda ga bole te tvrdnje, sigurno više nego svježa činjenica kolika će mu biti mirovina.

Opet, priznajući kako će imati mirovinu od samo 2500 kuna, uz objašnjenje da “očito ne može biti zadovoljan sobom ako drugi nisu zadovoljni s njime”, ciljajući na svoj trenerski posao, Ante Kostelić ima pravo. Njegova mirovina zaista nije visoka i s pravom ne može biti zadovoljan.

Doda li se, k tome, da on kao trener, ne potpada pod kategorizaciju sportaša koji dobivaju povlaštene mirovine za osvojenu europsku, svjetsku ili olimpijsku medalju, onda je njegovo nezadovoljstvo još razumnije.

Jer, sportaš koji osvoji

Te mirovine nakon 45. godine su doživotne, a dodjeljuju se samo vrhunskim sportašima koji su osvajači medalja na natjecanjima. I dok sami sportaši imaju pravo na trajnu naknadu, njihovi treneri i stručni stožer imaju pravo samo na jednokratnu naknadu.

Najviše su na “cijeni” olimpijske medalje (Hrvatska ih u ovom trenutku ima 44), kao i medalje sa svjetskih i europskih seniorskih natjecanja.




Sportaši takvu mirovinu ostvaruju na vlastiti zahtjev, a uvjeti su sljedeći: hrvatsko državljanstvo, prebivalište u RH, navršenih 45 godina života.

Da bi vam pojasnili kako to izgleda evo točnog pravilnika:

Osvajači brončanih medalja na Olimpijskim igrama primaju 3.240 kuna
Osvajači brončanih medalja na europskim i svjetskim natjecanjima primaju 2.160 kn
Osvajači srebrne medalje na Olimpijskim igrama primaju 4.320 kuna
Osvajači srebrnih medalja na svjetskim i europskim natjecanjima primaju 3.240 kuna
Osvajači zlatnih olimpijskih medalja te svjetski i europski prvaci primaju maksimalan iznos od 5.400 kuna mirovine.

Ante Kostelić tu ne pripada, on je kao trener dobio jednokratnu nagradu i to je to.




Eh sad, to što živimo u čudnoj zemlji gdje lažni branitelji dobivaju i po nekoliko tisuća kuna mirovine, kao i izmišljeni invalidi rada drugi je par rukava. Ali, taj par rukava boli one koji su pošteno odradili svoj radni staž i dobili mirovinu čak i manju nego Ante Kostelić.

Isto se mora znati da se visina svake mirovine određuje i po davanju u mirovinski fond. Tu su mnoge tvrtke kroz povijest zakidale svoje radnike, pa od tuda i imamo taj silni broj baš malih mirovina, nedostojnih čovjeka i nedovoljne za preživljavanje. Možemo se samo zapitati kolike su bile Antine uplate u mirovinski fon, kao i dugotrajnost radnog staža, da bi danas dobio toliko mirovinu.

Njegova penzija zaista nije velika i on samo dijeli sudbinu mnogih građana Republike Hrvatske koji su je dobili nezasluženo malu. I može ga se razumjeti.

Oni koji gledaju stvari iz drugog kuta pa navode kako ljudi s 40 godina radnog staža imaju mirovinu i manju od dvije tisuća kuna i nisu imali prilike u životu zaraditi novac za sebe, kao što je uspio Ante Kostelić sa svojom djecom, na sav glas kritiziraju proslavljenog trenera i upućuju mu kritične poruke, pa čak i takve “kako nema dodira sa stvarnošću”.

Predbacuju mu da mu je kćer bila prijavljena u Monte Carlu kako bi izbjegla plaćanje poreza u Hrvatskoj i na toj činjenici poentiraju, iako je priča i dublja i kompliciranija.

Zasluge Ante Kostelića za promociju hrvatske države i društva su neosporne i nemjerljive. Ali, prijepori uvijek nastaju zbog novca i uloženog truda i na ovaj slučaj s mirovinom Ante Kostelića treba gledati baš tako.

Nije Ante Kostelić, ta dobro ga znamo, htio poniziti one koji također imaju malu mirovinu a radili su cijeli život. Već je htio upozoriti na niz nelogičnosti oko kreiranja mirovine za sportske trenere. Koji su za razliku od sportaša, u nepovoljnijem položaju. Njegova djeca imati će povlaštene sportske mirovine nakon 45. godine života. Bez njega ih ne bi imali.

I takvih slučajeva u hrvatskom sportu ima mnogo.

Svi su u pravu, nitko nije u krivu, prijepor traje.

Autor:
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.