Foto: Josko Supic/CROPIX

Slavni Hrvat udario je temelje prvaka, u Jugoslaviji dominirao, a bio je i serviser televizora

Autor: Andrija Kačić Karlin

Ratomir Tvrdić, jedan od velikih hrvatskih sportskih asova koji se pamte, majstor s košarkaških parketa, bio je jedan od najmodernijih bekova u svojem vremenu. Pamti se da ga je popularnost vodila do toga da mu je čak i FIBA upriličila oproštaj od aktivnog igranja, utakmicom u Splitu između njegove Jugoplastike i reprezentacije Europe. To je malo koji igrač uopće doživio. I on je tema našeg feljtona kojim se prisjećamo sportskih velikana.

Rato Tvrdić potječe iz radničke obitelji, živio je u splitskom naselju Varoš, gdje je svoj dom imao običan puk, a Ratomir, ili Rato kako su ga svi zvali, sanjao je da jednog dana bude nogometaš Hajduka, jer to je bilo nešto za što se u Splitu živjelo. To je bila najveća obiteljska stvar svakog Splićanina – da netko iz obitelji postane nogometaš Hajduka. Rođen je, inače 14. rujna 1943. u Splitu.

Imao je 14 godina kada je pokušao, no zbog visine i konstitucije Hajdukova legenda, tadašnji trener Luka Kaliterna, savjetovao mu je da se bavi drugim sportom. Zbog toga Rato danima nije smio izlaziti iz kuće. Najstariji brat od njih trojice, Tvrdić, već je trenirao košarku na Marjanu, pa je preporučio Rati da dođe tamo i pokaže svima u Hajduku da su napravili grešku.

Foto: Mario Todoric/CROPIX

S njim rasla splitska košarkaška institucija

Na sreću splitske i košarke općenito, ali i na Ratinu sreću, nastavak priče bio je lijep. Iako, košarkaški početak nije bio baš obećavajući, ali zbog starijeg brata Lovre nisu se mogli tako lako otresti Rate. Otkako je počeo trenirati, mali Rato je počeo dobivati ​​na visini, pa je narastao do 187 centimetara, a odjednom su su prestali s njime rugati.

Dolaskom Branka Radovića u Split svanula je i zora Rate Tvrdića i splitske košarke. Koliko je Radović bio fanatičan da nešto stvori u Splitu, iako je cijeli grad živio za Hajduk govori i anegdota da je na splitskim ulicama ganjao mladića kako bi ga pozvao da počne igrati košarku.

Na što mi je taj mladi momak odgovorio da “već trenira vaterpolo u Jadranu i da su s njime zadovoljni”. No, Radović nije odustajao, bio je uporan i nagovorio je tog mladića da igra košarku. Taj se mladić zvao se Petar Skansi, a sve ostalo je povijest.




Mladići dobili šansu i postali veliki asovi

Branko Radović napravio je smjenu generacija i u momčad ubacio golobradu djecu, braću Tvrdić, Skansija, Krstulovića, Grašu, Grgina, Macuru, Dukana, Jerkova, Manovića, Šolmana… Pokazalo se da je to bio pravi potez. Nastala je sjajna momčad koja će osvojiti prvenstvo Jugoslavije i udariti temelje nove moćne Jugoplastike, a Ratu Tvrdića i ostale izbaciti u orbitu. Prvoligaško krštenje Rato Tvrdić i Split imali su u Zagrebu na Tuškancu (tada se još igralo na otvorenom) u prvom prvenstvenom kolu 1964. svladavši domaćina s 55:50, a najbolji pojedinac bio je upravo Rato.

Za Jugoplastiku je igrao nevjerojatnih punih 13 sezona i to je bila jedina momčad za koju je Rato igrao. Bio je pravi sportaš, oličenje viteštva i ‘fair playa’. S Jugoplastikom je osvojio dva prvenstva Jugoslavije 1971. i 1977., tri nacionalna kupa (1972., 1974. i 1977.), kao i dva Koraćeva kupa (1974. i 1977.).

U domaćem prvenstvu za Jugoplastiku je postigao 5196 koševa. Za A reprezentaciju nastupio je 155 puta i postigao 753 poena. Zlatne medalje osvojio je i na Svjetskom prvenstvu 1970., Europskom prvenstvu 1973. i 1975., Mediteranskim igrama 1967.; srebrne medalje na: Svjetskom prvenstvu 1967. i 1974., na Europskom prvenstvu 1969. Od jugoslavenske reprezentacije oprostio se na finalnoj utakmici Europskog prvenstva u Beogradu 1975., kao kapetan reprezentacije sa zlatom na prsima.




Krasan oproštaj od aktivne karijere

Od aktivnog bavljenja košarkom oprostio se na najljepši mogući način – 1977. godine s trostrukom krunom. Najprije mu je Split priredio nevjerojatan oproštaj 3. svibnja 1977. u dvorani na Gripama, kada je Jugoplastika pojačana Delibašićem i Dalipagićem, igrala protiv reprezentacije Europe. Kakva čast!

Inače, maskota Jugoplastike napravljena je po liku legendarnog Rate i nosi popularno ime ‘Žućko’, što je samo jedan od dokaza koliko je Rato Tvrdić zadužio Split, splitsku, hrvatsku, kao i košarku bivše države i Starog kontinenta. Ne zaboravlja se što je napravio na parketu, ali nije to bio jedini dio njegove priče.

Čuvena je jedna njegova izjava, kojom je dao do znanja da se u životu bavio i servisiranjem televizora. “Bio sam gimnastičar, golman, rukometaš, jedriličar, glazbenik, tv serviser, košarkaš, ali mi je najdraže ako sam bio dobar čovjek”, rekao je o samom sebi i o svojem putu u životu.

HNS imenovao nasljednika Jarnija, neke će iznenaditi izbor, dolazi iz Hajduka

Autor:Andrija Kačić Karlin
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.