Foto: Tomislav Kristo / CROPIX
BEZ OKOLIŠANJA
+ AAA -

Legenda Jugoslavije otvoreno kako je biti Srbin u Hrvatskoj

Autor: Dnevno GIŠ

Raspad bivše Jugoslavije i velikosrpska agresija na Hrvatsku, ostavila je neke ožiljke koje je teško izbrisati pa je svoj život nakon nestanka bivše nam države za “Zavidavanje“, novinara Lade Tomičića, ispričao je legendarni Nikola Plećaš.

Plećaš je bio avangarda europske košarke 70-tih godina prošlog stoljeća, a najveći trag ostavio je u Lokomotivi čiji je jedan od najboljih strijelaca u povijesti, a u Zagrebu su ga od milja zvali ‘Sveti Nikola’.


U dresu Jugoslavije je osvojio srebro 1968. godine na Olimpijskim igrama u Meksiku, zlato na Svjetskom prvenstvu 1970. u Ljubljani, srebro 1974. na Svjetskom prvenstvu u Portoriku, srebro na evropskim prvenstvima 1969. (Napulj) i 1971. (Esen), te zlatne medalje na europskim prvenstvima 1973. u Barceloni i 1975. u Beogradu, dok je s Lokomotivom je osvojio Kup Jugoslavije 1969. i Kup Radivoja Koraća 1972. godine.

Teška vremena

Uz košarkaške teme Nikola Plećaš ispričao je kako  mu je bilo živjeti u Zagrebu i Hrvatskoj tijekom velikosrpske agresije, poglavito zbog njegovog srpskog podrijetla.

“Vjerujem da je moja popularnost utjecala da sam s te strane imao određeni mir. Nisam doživio nikakva fizička maltretiranja, ljudi su se ophodili normalno i sasvim u redu. Međutim, očigledno se to odrazilo na način da nisam mogao dobiti posao”, ispričao je Plećaš i objasnio zašto je odbio preseliti se u Srbiju, iako mu je tadašnji predsjednik Srbije Tadić to nudio




“Imam veliku obitelj, i sa moje i sa ženine strane. Bojao sam se da će se to politički, pa i fizički, odraziti prema osobama koje su sa mnom u kontaktu. To je bio jedan od osnovnih razloga zašto nisam pristao preseliti se u Beograd i dobiti te novce, koji su bili duplo veći od ovog što danas dobivam od našeg ministarstva za sport”, rekao je Plećaš.

Lijepo je biti legenda

Plećaš je ipak 2010. godine dobio državnu nagradu za životno djelo u sportu “Franjo Bučar”, koju mu je dodijelio Stipe Mesić.

“Čudno mi je da sam prvo dobio medalju od države Hrvatske, a tek onda su uslijedile nagrade od Grada Zagreba, Hrvatskog olimpijskog odbora i ostalih”, istakao je Plećaš i nastavio:

“Biti legenda je lijepo, ali od toga se ne živi. Istina je i da ta pažnja, da me ljudi primijete na ulici, čovjeku godi. To je lijepo. Nemam nikakvih opasnosti niti maltretiranja, što sam ja taj koji jesam i što živim u ovom gradu. Štoviše, mislim da je ljudima drago jer sam ipak zagrebački sportaš i košarkaš, koji je na određeni način pomogao pri pravljenju dvorane ‘Kutije šibica’, a kasnije igrao za Evuopu protiv SAD na otvaranju Doma sportova. To ljudi pamte i vrlo rado me zaustave i popričaju.”




Rodna Lika

“Rodio sam se u Bruvnu u Lici i moram priznati da je tamo sada pustoš iako je u pitanju jedna od najvećih općtina u kotaru Gračac. Ima dosta kuća koje su napuštene, koje nisu obnovljene.

Moja obiteljska kuća je i to našim naporima, nismo čekali državu. Bila je devastirana, bilo je jako ružno nakon ‘Oluje’. Ta kuća nije bila na putu vojske. Ja u šali volim reći da je to bilo ‘oslobođenje'”, ispričao je Plećaš i zaključio:

“Nadam se da će opet doći vrijeme da će biti nekakva zajednica i da ćemo slobodno govoriti da pripadamo ovom podneblju.”

Komunisti su ove hrabre Hrvate pokušali uništiti, ali niti Beograd nije mogao sanjati da će ovo napraviti

Autor:Dnevno GIŠ

ZADNJE VIJESTI

Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.