Photo: Šibenik.in

DUGO GA NIJE BILO, A ONDA SE POJAVIO: Kako je Jolly htio doći na pijedestal košarkaškog Mamića?

Autor: Patrik Mršnik

Otkako je, a ima tome već dvije godine rekao – ja odlazim, hrvatska košarka nastavila se kvalitetom dodatno srozavati, ne bi li danas stigla do mjesta na kojem se nalazi. Kao državni kreditni rejting, od klupske je kraljice igara ostalo samo smeće.

Nije za to, ni ono dobro, kao ni ono loše zaslužan jedan čovjek, iako ima i onih koji tadašnjoj čelnoj garnituri hrvatske košarke svašta zamjeraju. Josip Stojanović, poznatiji pod nadimkom Jolly, pokušao je sam, ali mu samome nije išlo. Malo je bio na valu, ali malo i kontra struje, ne bi li se na koncu dogodilo ono što je sam želio. Otišao je, rasformiravši pritom svoje klubove i ostavio drugima da se “koprcaju” u živom blatu.

Jolly je ponovo došao na naslovnice zbog jednog automobila kojeg je vozila, ili možda nije, jedna hrvatska ministrica. Meredes se našao u njenu dvorištu, pa se pretpostavlja da je njen, ili možda u vlasništvu nekoga od članova njene obitelji. Iskren da vam budem, politiku u posljednjih nekoliko godina ne pratim, na mom su televizoru i računalima pretežno sportski događaji ili glazba, odnosno tu i tamo koja humoristična serija.

Osoba koja je subjekt ovoga teksta međutim, često je puta bila baš na tim zaslonima. Jer, Jolly je do svog odlaska iz hrvatske košarke imao stabilan košarkaški klub. Zvao se Jolly JBS, za sponzora je jasno imao i Jadransku banku iz Šibenika, a igračima su, naročito u posljednjoj sezoni (2016/17) ugovori bili zaista lukrativni. Bilo da su mu u klubu igrali domaći ili naši košarkaši, lijepo se moglo zaraditi, jer ambicije su bile jasne. S hrvatskih se dvorana preseliti u regionalne. Za početak, a onda – tko zna.

Međutim, neće trebati proći dugo vremena da finalist Kupa Krešimira Ćosića iz navedene sezone posrne pod pritiskom struje za koju se Jolly svojevremeno i zalagao. Iako ga, prema mojim saznanjima, nije previše zanimalo to hoće li od početka sezone u domaćem prvenstvu sudjelovati i ABA-klubovi, već ga je samo interesirao prosperitet njegova kluba, dio HKS-a koji je protežirao tri stalna regionalna ligaša bio je jači od njega.

Cedevita, Cibona i Zadar nisu ni željeli, ni mogli, niti je to bila ičija namjera, ustupiti mjesto Jollyju u ABA ligi prošle sezone. Tada je krenula i Druga ABA liga u koju je klub bio pozvan, no to se gazdi Stojanoviću nije svidjelo. Nije mu se dalo trošiti sezonu na ABA 2 natjecanje, a i smatrao se izigranim sezonu ranije. Možda čak i s pravom.

Naime, propozicije tadašnje A1 domaće lige, koju su od te sezone igrali svi najjači hrvatski klubovi od samog starta nalagale su da će se prve tri momčadi na kraju regularnog dijela sezone plasirati u ABA ligu. Tako je barem pisalo, sve dok se, po njegovom mišljenju, dekretom nije odlučilo promijeniti pravila u korist Cedevite, Cibone i Zadra koji su taj dio lige završili na pozicijama od 4. do 6. mjesta. Ipak, zanimljivo je kako je izostala reakcija preostalih klubova, GKK Šibenika, odnosno Splita koji su također bili na prva tri mjesta nakon 26 kola.




Stojanović je već tada rekao kako nema namjeru nastaviti natjecanje u ligi koja je neregularna i koja protežira uvijek iste kolektive. Najavio je svoj odlazak riječima kako će više on nedostajati hrvatskoj košarci, nego što će ona nedostajati njemu. Sve je skupa poistovjetio s “močvarom”, terminom kakav se često koristi za simboliziranje događanja u hrvatskom nogometu.

Više je mogućnosti za uspjehe, čak i na europskom planu Jolly imao za vrijeme čelništva u ženskom šibenskom košarkaškom klubu. Tamo je osvojio četiri naslova domaćeg prvaka, igrala se i Euroliga, a sve što mu je domaća publika sklona Šibenki, odnosno sadašnjem GKK Šibeniku zamjerala bilo je to što – nije iz Šibenika, već iz njegove okolice…

Da je Josip Stojanović dobio priliku natjecati se u ABA ligi prošle sezone, vrlo bi vjerojatno sada igrao značajnu ulogu u domaćoj košarci. Budžet kluba znatno bi se povećao, možda i dosegao Cedevitine razine, od oko 4-5 milijuna eura. Teško je reći, ali je jasno da bi tada imao motiva i želje ostati. Fuzija s GKK-om teško bi se dogodila, kao što se, indikativno je, neće tako skoro dogoditi niti spajanje Cedevite i Cibone u jednog snažnog i značajnog zagrebačkog euroligaša.




Primijetili ste da sve ovo što je Jolly kroz godine napravio u sportu i nema previše veze s ministricom Žalac i njenim automobilima. U sportu ga nisu pratile velike afere, ali je mogao biti upamćen kao mnogo veći i trofejniji predsjednik jednog kluba, da je bilo kompromisa…

Autor:
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.