DANAS BI IMAO 71 GODINU: Krešo Ćosić priča je koja nadahnjuje i oplemenjuje, moralni velikan koji nam nedostaje

Autor: Andrija Kačić Karlin

Legenda zadarske, hrvatske, europske i svjetske košarke Krešimir Ćosić rođen je na današnji dan, prije 71 godinu. Prema ostvarenim rezultatima riječ je o vjerojatno najboljem košarkašu bivše Jugoslavije, ali i jednom od najboljih košarkaša Europe u povijesti. Košarkaš, trener i vizionar, preminuo je u svibnju 1995. u američkom gradu Baltimoreu.

Bio je u 47. godini života, a tog 25. svibnja 1995. izgubio je tešku bitku s rakom limfoma. Bio je jedan od naših najvećih sportaša i košarkaška legenda, koja je bogatu karijeru započeo u Zadru, s kojim je osvojio prvi trofej 1965. godine, kada je imao samo 17 godina.

Kao igrač osvojio je 14 odličja sa svjetskih i europskih prvenstava te Olimpijskih igara, što uključuje dva zlatna odličja sa SP-a, tri s EP-a i olimpijsko zlato s Igara u Moskvi 1980. Sedam godina zaredom je biran u prvu petorku Europe, dugo godina sloveći kao najbolji europski igrač na poziciji centra. Na ponos hrvatskog sporta Krešimir Ćosić je 1996. godine uvršten u košarkašku Kuću slavnih u Springfieldu, a od 1998. hrvatski košarkaški Kup nosi njegovo ime.

On je osvajao sve što se moglo osvojiti, on je plijenio svojom dobrotom i poštenjem. On je bio–Krešmir Ćosić!

U hrvatskom sportu Krešimir Ćosić živi još uvijek i nadahnjuje. Po njemu se zove kup natjecanja, njegovim imenom nazvana je suvremena dvorana u Zadru, a centar Zadra krasi njegov spomenik. Navijači i svi oni koji iskreno vole košarku tako odaju dug košarkaškom vizionaru što je Ćosić uistinu i bio. Ćosić je osvojio sve što se može osvojiti u amaterskoj košarci, a ostavio je trag i u sveučilišnoj američkoj košarci. Poznat je bio po eleganciji, vrhunskoj tehnici i taktici igre, plijenio je i svojim toplim karakterom i dobrotom, te je mnogima služio kao sportski i osobni uzor.

Njegov dostojanstven život nije u onim vremenima bio bez poteškoća. Našao se pod pomnim istragama i pratnjama jugoslavenskih istražnih organa zbog propovijedanja mormonstva u ondašnjoj Jugoslaviji. Ćosić je prihvatio mormonstvo dok je nastupao za američku sveučilišnu momčad Brigham Young. Po povratku u Hrvatsku, kao vjerni sljedbenik, 1975. godine, osnovao je mormonsku zajednicu u Hrvatskoj. Uz pomoć katoličkog svećenika Krešo Ćosić preveo je Mormonovu knjigu s engleskog na hrvatski jezik. Mormonova knjiga je izdana 1979. godine i taj Ćosićev prijevod se još uvijek koristi u našoj zemlji.

Njegov suigrač Giuseppe Gjergje znao se prisjetiti tih vremena neugodnih po Ćosića zbog pripadnosti mormonskoj crkvi:




“Velik je bio problem zbog Ćosića kad se otkrilo s kakvim se sadržajem vratio iz Amerike. O njemu i njegovu propovijedanju zborilo se na svim mogućim mjestima, od mjesnih zajednica, komiteta, instituta, svih mogućih institucija i partijskih ćelija pa sve do boračkih veterana iz Drugoga svjetskog rata.

Ćosića nisu nikad priveli, imao je preveliku karizmu, ali su ga beskrajno anatemizirali, vrlo je brutalno potjeran iz Zadra, s optužbama da je nesposoban i da je lopov, da je ukrao 800.000 maraka. Otišao je u Olimpiju u Ljubljanu pod okrilje jednog od najjačih ljudi u Jugoslaviji, Staneta Dolanca koji ga je uzeo u zaštitu”, objašnjavao je svojevremeno Gjergja.

Sve te udare Ćosić je izdržao stoički. Njegova sportska i ljudska karizma nadvladala je sve objede. Bio je velik, neponovljiv…




Krenimo redom, Krešimir Ćosić rodio se u Zagrebu, ali je odrastao u Zadru gdje i počinje košarkašku karijeru 1964. godine. Debitirao je u dresu Zadra kao 16-godišnjak, a samo godinu kasnije već je na potpuno iznenađenje slavio naslov prvaka Jugoslavije. Zadar je tada imao sjajnu momčad (Marcelić, Komauec, Ostarčević, Gjergja), a predvodio ju je sjajnim partijama golobradi Ćosić koji je ubrzo dobio i poziv za reprezentaciju. Novi naslov prvaka Zadar je osvojio 1967. godine, a igrao je sjajno i u europskom Kupu prvaka. Europa je saznala za Krešu Ćosića. Zadar je uskoro osvojio i treći naslov prvaka (1970,), a niski uspjeha dodao je i dva Kupa

Potom se Ćosić odlučio otići u Sjedinjene Američke Države, točnije na sveučilište Brigham Young, igrao je tamo četiri godine, od 1969. do 1973. U tom vremenu bio je prvi igrači izvan SAD koji je izabran na draftu za NBA ligu, zatražili su ga Portland Trail Blasersi  u desetom krugu drafta, u draftu su ga kasnije izabrli i LA Lakersi, no sve te ponude Ćosić je odbijao. Makar, i danas su mnogi stručnjaci jednoglasni, Ćosić je imao u ono vrijeme kvalitetu za igranje u NBA ligi.

Koliki je njegov utjecaj na američku košarku bio svjedoči i ovaj podatak. Ćosić je bio prvi europski igrač u sastavu najboljih sveučilišnih igrača nakon jedne sezone, a na tom Brigham Young sveučilištu na počasnom mjestu u dvorani su dva košarkaška dresa zauvijek umirovljena u povijesti te škole, Ćosićev dres i dres Dannyja Aingea, igrača Boston Celticsa iz slavnih osamdesetih.

Veliko je iznenađenje bilo kada se Ćosić odlučio za povratak u Europu. Mnogi stručnjaci smatraju da je Ćosić mogao igrati zapaženu ulogu u NBA ligi i to u vrijeme kada ondje uopće nije bilo igrača izvan SAD-a.

U međuvremenu njegov Zadar koji je napustio, i Gjergja, proživljavaju teške dane. Povratkom Ćosića 1973. godine klub se iznova vinuo u visine tadašnje jugoslavenske i europske košarke. Bio je to svojevrstan specifikum Krešimira Ćosića; gdjegod je igrao taj je klub osvajao trofeje. Pa je tako Zadar osvajao jugoslavenska prvenstva 1974. i 1975. godine. Zadar je znao u prvenstvu imati i 25 pobjeda zaredom.

Ove godine i danas se smatraju zlatnim razdobljem zadarske košarke, nikad više ovaj klub nije doživljavao tako zvjezdane trenutke.

Ćosić je 1976. godine prešao u ljubljansku Olimpiju gdje je radio i kao trener. No, kako je oslabljenom Zadru prijetilo ispadanje iz jugoslavenske lige, tako se Ćosić registrirao ponovno kao igrač Zadra. U Olimpiji su pomaknuli igranje svojih utakmica dan ranije, Ćosić bi vodio košarkaše Olimpije s klupe, sjedao u auto i vozio do Zadra gdje bi odigrao utakmicu i pobijedio, za svoj matični klub. I potom se opet vraćao u Ljubljanu. Toliko je Krešo volio Zadar.

Nakon ljubljanske avanture Ćosić je otišao u Italiju, u bolonjski Sinudyne, kao igrač. Igrao je tamo dvije godine. I naravno, osvojio dva naslova talijanskog prvaka.

Ćosić se nakon talijanskih uspjeha odlučio preći u Cibonu, bivšu Lokomotivu koja je tek tražila svoje mjesto pod košarkaškim suncem. Većina stručnjaka drži da Cibona nikad ne bi dosegla najveće trenutke košarkaške slave da joj na tom mukotrpnom putu nije pomogao baš Krešimir Ćosić. Zbog sudačkih nepravdi, Cibona nije u prvom mahu osvajala naslove, no 1982. godine Ciboni je uspjelo ono što nikad nikome prije nije. Osvojila je sva tri trofeja u jednoj sezoni, domaće prvenstvo, kup i europski Kup kupova u sjajnoj finalnoj pobjedi protiv madridskog Reala. Zar treba spominjati, Ćosić je bio uvjerljivo najbolji igrač Cibone u svim natjecanjima, zagrebačka publika ga je obožavala.

Koliko je ugled Ćosić imao potvrdit će i opis jednog događaja. Temperamentna zadarska publika bila je pomalo razočarana što Ćosić iznova ne igra za Zadar. Prigodom jednog gostovanja Cibone u Zadru navijači u Jazinama ošinuli su uvredama Ćosića, tijekom njegovog zagrijavanja na parketu sa suigračima Cibone.

Krešimir Ćosić se samo okrenuo, ispustio loptu i pogledao navijače svojim tipičnim pogledom, kao da ih je upitao: “Zar vi to meni?”

U trenutku atmosfera u dvorani se promijenila, cijela dvorana počela je skandirati “Krešo, majstore”. Doista, svojom dobrotom Ćosić je imao katkad i hipnotičke moći. Pritom, u konkretnom slučaju i samim navijačima je bilo neugodno što su provociranjem pokušali omesti svoju najveću legendu.

S košarkaškom reprezentacijom Jugoslavije Ćosić je odvajao medalje baš na svakom natjecanju. Čak 303 puta je nastupio za reprezentaciju. Osvajao je na europskim smotrama zlato (1973., 1975., 1977), srebro (1969., 1971., 1981.) i broncu (1979.), na svjetskom prvenstvu prvo (1970., 1978.) i drugo mjesto (1967., 1974.), a na Olimpijskim Igrama zlatnu (1980. u Moskvi.) i srebrnu medalju (1968. u Mexico Cityju., 1976. u Montrealu).

Bio je uspješan i kao trener, na toj je klupi već zasjeo 1976. godine kao trener-igrač u Olimpiji iz Ljubljane. No, nakon potpunog prestanka igračke karijere postao je izbornik jugoslavenske reprezentacije, nakon EP u Njemačkoj 1985. godine kada nije osvojio medalju, osvojio je srebrnu medalju na svjetskoj smotri u Španjolskoj godinu dana kasnije. Na Olimpijskim igrama u južnokorejskom Seolu 1988. godine osvojio je srebrnu medalju.

Naposljetku, po stjecanju hrvatske neovisnosti, Ćosić se posvetio radu za domovinu, zaposlio se u diplomatskoj službi kao ministar savjetnik u veleposlanstvu Republike Hrvatske u Washingtonu. Preminuo je 25. svibnja 1995. godine, nakon kratke bolesti od raka limfoma, u Baltimoreu u SAD-u, s nepunih 47 godina života. Pokopan je na zagrebačkom Mirogoju pod arkadama.

Autor:
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.