KONAČNO PRAVA UTAKMICA, ALI PREKASNO! Junački dvoboj, no debakl na startu nas je ‘pokopao’

Srce ostaje na mjestu. Jest da je divljalo, pumpalo iz sve snage, dobro nam je ostalo i cijelo. Oh da, i neka smo vidjeli da naši momci nisu zaboravili igrati rukomet. Onaj vrhunski. Odigrati ovakvu utakmicu protiv dvostrukih svjetskih prvaka Danaca, pritom uz tako očigledno tendenciozno, pa i pokvareno suđenja španjolskog para – zaslužuje najveće čestitke.

I kada se odigra takva junačka utakmica, bez obzira na ishod, moramo biti zadovoljni. Naposljetku, ostalo je 32-32. I još uvijek smo daleko od četvrtfinala, za tako nešto nam igra samo teorija. Bili smo blizu pobjede, mogli smo biti i poraženi, to je tako svejedno.

Krijepi ta spoznaja da ipak možemo biti ravnopravni s najboljima. Opet, kolikogod krijepi ova sjajno odigrana utakmica toliko se nakon kraćeg razmišljanja i duša raspadne kada se sjetimo kako nam je reprezentativna postava izgledala u prvoj utakmici protiv Egipta. I tek sada shvaćamo što su sve Horvatovi rukometaši propustili na ovoj svjetskoj smotri.

Dobra utakmica Kauboja

Da smo barem izgubili minimalno protiv Egipta u uvodu turnira, a ne s golemih devet pogodaka minusa, neke šanse bi imali. Ovako, uz sjajnu partiju protiv Danaca koja nas je razgalila osjećamo i tugu kako smo zapravo sve upropastili kada se to nije dalo ni naslutiti.

U dvoboju protiv Danaca fenomenalan je bio Cindrić, sjajan Martinović, nikad bolji Šipić, probojan Martinović… Jest, kao na cijelom ovome natjecanju nedostajalo nam je „ludilo” naših vratara.

Držali smo vodstvo gotovo tijekom cijele utakmice, Danci su poveli prvi puta u 42. minuti. Pa je utakmica bila u „egalu” do zadnjih sekundi. Ali, uvijek kada smo se mogli odvojiti, ili kada bi se obranili tu su se pojavili španjolski arbitri. Koliko su oni donijeli nepravednih odluka, uvijek na štetu Hrvatske. U nekim trenucima to je bilo i smiješno, pa smo znali igrati s igračem manje zbog opomena nekome od naših s klupe.

Da, teško je bilo podnositi tu nepravdu. Bilo je i takvih slučajeva da je jedan Španjolac dosudio loptu za Hrvatsku, drugi bi to poništio i bilo je kako Danci hoće.

Unatoč tome, igralo se odlično. Toliko odlično da se tek sada ne možemo načuditi što je s tim našim momcima bilo u utakmici protiv Egipta. Primjera radi, u prvih stotinjak sekundi dvoboja protiv Danske naši su rukometaši napravili više prekršaja nego u cijeloj utakmici protiv Egipta.

Što je bilo posrijedi kod naših rukometaša na početku prvenstva nikad nećemo saznati. I ostaje nam pitanje… Može li jedna momčad u samo nekoliko dana imati tako dva rigorozna različita izdanja. Ono s Egiptom i ovo sada s Danskom. Očito može. Sport je to. Prenesena slika života.