fbpx
Foto: Tom Dubravec / CROPIX

NE MOŽEŠ DOBITI OVAKVU UTAKMICU BEZ VELIKOG JUNAKA! Sami smo si zakuhali ovo, ali Hrvatska sad zasluženo slavi svoj istinski ponos!

Autor: Andrija Kačić Karlin

Ovakve utakmice ne možete dobiti bez velikog junaka A mi smo imali veličanstvenog, ne bilo koga, nego vratara. Obraniti u osmini finala svjetske smotre tri jedanaesterca u raspucavanju. I to nakon 1-1 poslije 120 minuta ravnopravne borbe protiv izvrsnog Japana. Tri puta ćemo ponoviti:

Dominik Livaković! Dominik Livaković! Dominik Livaković!

Odmah ćemo zaključiti.


Čudesni Dominik

Igrali smo protiv Maroka, Kanade i Belgije, ali Japan je b kud i kamo bolja momčad nego sve ove tri iz naše skupine. Niti je Japan koincidencijom dotukao Nijemce i Španjolce, niti je to momčad bez ambicija. Protiv Hrvatske Japanci su odigrali izvrsnu utakmicu, ako ćemo pravo i nadskakali su nas, zacijelo i nadtrčali. Iako, nisu naši loše igrali, ali Japanci su kao osice lovili svakog našeg igrača s loptom i to je ometalo razvijanje naše igre. Na koju smo navikli.

I u takvim ravnopravnim uvjetima umirali smo od straha i nade, osjećaji su se miješali. Još kad je Japan poveo pred kraj prvog dijela bili smo užasnuti. Ne, nismo ostali bez nade, ali kako otkloniti paniku, kako se vratiti.

Foto: Tom Dubravec/CROPIX

Imamo dosta mentalne snage, sada smo to vidjeli. A kako je vrijeme odmicalo tako su naši „senatori” ostajali bez daha, otpadali su iz igre redom Modrić, Kovačić, Perišić, do jedanaesteraca na terenu je bila neka druga Hrvatska, s Vlašićom, Majerom, Pašalićem, Livajom i Oršićem.

I znali smo zakuhati, no nije to bila otvorena Hrvatska. Bila je do kraja oprezna, jer ta japanska momčad ima tako brzu i ubitačnu „kontru” da zapravo jedva čeka da je napadnete. Nevjerojatna postava iz zemlje izlazećeg sunca. Sunce će i sutra izaći u Japanu, ali biti će nijansu tamnije. Biti će to subjektivan doživljaj japanskih navijača.

Kao što nama sutra sunce neće izaći jer nas je dohvatila anticiklona, ali ćemo ga osjećati, grijati će nam obraze.

Jedanaesterce smo dočekali bez zraka, krv nam nije kolala, a misao se ledila. Toliko puta smo bili uspješni u izvođenju kaznenih udaraca, pa po zakonu vjerojatnosti jednom moramo pasti. To se ipak sada nije dogodilo. Zato jer nam je momčad ujednačena, balansirana, redovi su nam ravnopravni. Što će vam najbolji vezni red, odlični stoperi, ubitačni napadači ako nemate paklenog vratara.




A Livaković je sjajan vratar, znamo to od prvog dana, otkad se o njemu počelo pisati dok je branio u Zagrebu, Sazrijevši u Dinamu, kroz osvajanje naslova prvaka i utakmice Europske lige i Lige prvaka on se prometnuo u svjetsku veličinu. Svjetsku!!!

Ovo ne može napraviti nitko od top pet golmana na svijetu. Evo, prvi puta u povijesti svjetskih smotri jedan od vratara je obranio prva dva jedanaesterca. Japanci su padali kao snoplje od njegovih obrana. I svaka obrana bila je promišljena, čekao je, lovio udarce, hvatao je lopte kao muhe u letu. Kakav refleks, osjećaj, samopouzdanje. I nakon obrane nije ni trepnuo, nije se ni veselio. Čekao je da sve završi samo da podigne ruke u zrak.

Foto: Tom Dubravec/CROPIX

Hrvatska je zaslužila pobjedu, da se razumijemo. U ravnopravnoj utakmici ipak je bila malo bolja. I to protiv nevjerojatno dobrog Japana. No, Hrvatska može i mora bolje. Jer, čeka je vjerojatno Brazil. A zašto bi Brazil bio u prednosti nad Hrvatskom. Naša momčad može bolje. Mi to znamo.




Vratimo se Livakoviću. Dijete drago, neka bude neugodno svakome tko je sumnjao u tebe, a bilo je i onih koji su se tako ponašali i za vrijeme ovog natjecanja. Iako nisi imao puno posla, govorili su da si nesiguran, odsutan. Kakve su to budalaštine bile.

Hrvatska je pet među osam najboljih momčadi svijeta. Slučajno. Prestanimo s budalaštinama!

Autor:
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.