fbpx
Foto: Sanjin Strukic/PIXSELL

KOLIKO SE HRVATSKA UOPĆE BRINE O NJIMA? Ovo je trenutak gorke istine, a može biti još gore…

Autor: Andrija Kačić Karlin

Ništa nije slučajno, kao što nikad sunce nije slučajno izašlo u ponoć. Pa tako ni debakl naših dragih rukometaša na ovome Euru. Neminovna je činjenica da za posrtaj protiv Crne Gore, koji zacijelo znači i oproštaj od nada da bismo se mogli boriti za medalju, ima pregršt opravdanja.

Od širenje zaraze među igračima, preko neodrađenih priprema i sve sile novih igrača pozvanih doslovce s kućnog odmora…
Opet, tako lagano pasti protiv Crne Gore koja je zaista pristojna momčad, ali ne potpada pod neki vrh ovog sporta, kao što mi sami sebi tepamo kada pričamo o našem rukometu, čak je malo i sramotno.

No, pustimo te teške riječi na stranu.
Ovo što se zbilo u Budimpešti protiv Crnogorca nije slučajnost. Treća je to velika priredba uzastopce u kojoj su nas hrvatski rukometaši neugodno iznenadili.


Ovo nije slučajnost

Svjetska smotra u Egiptu bila je poražavajuća, nismo se plasirali na Olimpijske igre u Tokyju i zbog francuske prijetvornosti i manipulativnosti, ali i zbog svojih slabosti. Da se unakazilo Portugal kao što se nekad radilo nikakva francuska podlost ne bi nas smetala…
I sad smo u stresu. Ne vjerujemo očima. Godinama, dekadama naši su nas rukometni reprezentativci oduševljavali osvajanjima medalja na najvećim sportskim natjecanjima.

Bilo završila europska ili svjetska smotra, Olimpijske igre, Hrvatska je organizirala dočeke na središnjem zagrebačkom i hrvatskom trgu, Bana Jelačića. Otvarali su se pjenušci, slavile medalje, gotovo pa redovito.

Foto: Sanjin Strukic/PIXSELL

Istovremeno, jedan je sport pokraj našeg rukometa koji je postajao gorostas, a sada se očito smanjuje, umirao. I paralele su neminovne. Da, dok je košarka umirala rukomet je praktički, uz vaterpolo, bio posljednji bastion našeg momčadskog sporta. Kada nam je košarka već tako neslavno propala…

Nije teško zaključiti, rukometaši i vaterpolisti su nam bili ponos. Ako su se klubovi raspali reprezentacije su nam još živjele. I stalno smo si postavljali pitanje – do kada? Iako su i rukometaši i vaterpolisti dugo i često osvajali medalje evidentna je bila nelagoda što će se prije ili kasnije dogoditi, s obzirom da su nam i rukometno i vaterpolsko prvenstvo odavno izgubili i na kvaliteti i na konkurentnosti.

U rukometu imamo samo jedan jaki klub, PPD Zagreb. Koji je prvak svake godine otkako je hrvatske države. Što je samo po sebi čudno, glupo i neprimjereno. Još dok je Zagreb bio netko i nešto u Ligi prvaka mogli smo gledati prema svijetloj budućnosti. Sada je kanta za napucavanje, evo i reprezentaciji se to događa. Mislite li da je to slučajno?

PPD Zagreb je godinama sam uništavao konkurenciju, bilo da se pojavio Umag, Zadar, Split ili Našice taj je klub svojim utjecajem i moći razorio svu konkurenciju. Prije ili kasnije reprezentacija je morala zbog toga propatiti. I to se dogodilo. Navlas isto kao i s košarkom kada je Cibona činila isto. Bila stalno prvak, uzimala svima najbolje igrače, uništavajući konkurentnost koja je temeljni preduvjet razvoja dotičnog sporta.




Foto: Sanjin Strukic/PIXSELL

Dakako, zbog stanja u klubovima pitanje je do kada će se moći uopće stvarati reprezentativci koji će biti nositelji igre nacionalne momčadi. Sad se događa svojevrsna demontaža reprezentacije. Pitamo se zapravo hoće li ikada više vojska hrvatskih navijača čekati koju rukometnu momčad na Trgu bana Jelačića nakon osvajanja medalje na velikom natjecanju. Ili ćemo te fešte morati zaboraviti?

Za kraj, upitajmo se koliko uopće brinemo o rukometu, osim jednom godišnje u drugoj polovici siječnja. Tribine domaćeg prvenstva su zlokobno prazne, mediji ne objavljuju ni izvještaje s prvenstvenih utakmica, većina reprezentativaca nam je u inozemstvu, a utvaramo si da smo rukometna sila. Ovo što nam se sad dogodilo nije ništa nego trenutak gorke istine.




Autor:
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.