Foto: Goran Mehkek / CROPIX

Ključni projekt Vatrenih čini se da je zapeo: Neki se pitaju kako niti pusti milijuni ne pomažu

Autor: Andrija Kačić Karlin

Što se događa s kampom hrvatske nogometne reprezentacije? Jer, još u travnju su ispisani ugovori kojima Vlada RH daruje zemljište Hrvatskom nogometnom savezu za izgradnju kampa HNS-a na području grada Velike Gorice. Jest, to je izgledalo lijepo, poželjno, voljeli bismo znati što se dalje zbiva…

Nešto kasnije, u srpnju, premijer Plenković je govorio na prigodnoj svečanosti. Kada se mahalo ugovorima:

“Vlada je darovala zemljište, a kamp će biti i za druge sportove i sportaše. Ulaganja u obnovu infrastrukture idu dalje s obnovom Maksimira i Poljuda. Ovaj kamp bit će baza. Ova generacija predvođena Lukom Modrićem, kolege se ne mogu prestati diviti uspjesima, gledaju s oduševljenjem i respektom rezultate pod izbornikom Zlatkom Dalićem, koji je premašio rezultate Ćire Blaževića. Ovaj kamp radimo u suradnji s FIFA-om i UEFA-om”.

Nove bajke za farbanje Hrvatske

Tada je rečeno da će se kamp izgraditi u roku dvije godine. Prošlo je već više od pola godine od začetka ideje, a ništa! Gradonačelnik Velike Gorice Krešimir Ačkar obećao je brzo građevinsku dozvolu. Sve je izgledalo spektakularno. Čak je i rekao:

“Nadam se da će reprezentacija na sljedeće svjetsko prvenstvo otputovati iz kampa u Velikoj Gorici”.

Novim nogometnim kampom, uz četiri nogometna terena i onim glavnim s do tri tisuće sjedećih mjesta, dobit će se nova atletska staza, sportska ambulanta, restoran, teretana te nove dvorane koji bi koristile i rukometna, odbojkaška i košarkaška reprezentacija.

No, unatoč gromoglasnim najavama sve je kasnije zamrlo. Ne, radovi nisu počeli.




A mi čekamo… Navikli smo.

Foto: Tom Dubravec / CROPIX

HNS se već dugo muči s kampom reprezentacije, praktički od prvih dana naše neovisnosti. Istina jest, Hrvatski nogometni savez je s uspjesima reprezentacije zaradio grdni novac. Govori se o zaradi od najmanje gotov stotinjak milijuna eura u zadnjih desetak godina. I to je sve sjajno, blagajna Saveza je puna. Ali, ta svota nije dovoljna za izgradnju stadiona kojeg Hrvatska treba.

No, nigdje u svijetu Savez ne gradi stadione, ali kampove da. U suradnji s krovnom europskom i svjetskom nogometnom organizacijom, državom. U dosadašnjih tridesetak godina HNS je sve činio da zamanta javnost glede građenja kampa, bacao je pod zemlju kamene temeljce, a momčad pripremao u slovenskim Brežicama što je zgražavalo običnog hrvatskog navijača. Ništa se nabolje nije promijenilo ni dolaskom Šukera umjesto Markovića. Kampa nije bilo iako se se svi u novom vodstvu Saveza kleli “kako samo što nije izgrađen”.




Zato razumijemo i izjavu današnjeg predsjednika HNS-a Marijana Kustića s tog čuvenog potpisivanja ugovora između Vlade i Saveza:

“Nećemo postavljati nikakve kamene temeljce”.

I bolje. Nagledali smo se tih scena.

Stadion zvan čežnja

Tuheljske Toplice, pa zagrebačke Svetice, ispod tla ovih lokacija debelo pod zemljom strpani su kamen temeljci, kao svjedoci naše naivnosti. Uz jednu napomenu. U cijeloj priči oko kampa. Da se razumijemo, Hrvatskoj bi prije trebao novi suvremen stadion nego kamo reprezentacije. No, kamp je kud i kamo jeftiniji, lakši za izgraditi. A može poslužiti kao dimna zavjesa koja će pokriti pitanje stadiona. Jer, ispada da se nešto radi. Svaka čast kampu, potreban je!

Foto: Niksa Stipanicev / CROPIX

Ali, stadion je još potrebniji. Reprezentacija se i dalje mogla pripremati spavajući u Sheratonu i igrati na novom stadionu, trenirati pritom gdjegod hoće. Kamp je nužan reprezentaciji, a nevjerojatno jest da je moralo proći više od 30 godina od hrvatskog osamostaljenja da bi se prionulo tom potezu. Čija realizacija još nije počela.

Nije to samo nevjerojatno, nego i nepravedno prema samom sebi. Nacionalna nogometna vrsta koja u kontinuitetu postiže sjajne rezultate nije imala kamp, ma još ga nema jer tek se treba sagraditi, pa se selila kao skitnica bez doma od Čateških toplica, preko hotela Westin, Sheraton, Aristos, trenirala gdjegod bi stigla. I usput se penjala do svjetskog vrha.

Sada ćemo imati ovakvu situaciju. Reprezentacija će se pripremati u modernom kampu, a igrati će na našim skromnim stadionima. Svaka čast Pampasu u Osijeku, riječkoj Rujevici i splitskom Poljudu. Dva su stadiona preskromna kapacitetom, a jedan je bio moderan prije više od 40 godina. Zagreb čeka svoj stadion. I načekat će se.

Navikli smo se čekati.

Autor:
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.