Photo: Luka Stanzl/PIXSELL

KAKVE SMO MI GLUPOSTI RADILI! Furija zabija gol, a Rebić mijenja kopačke!? A to nisu svi biseri Vatrenih…

Autor: Andrija Kačić Karlin

Kako opisati ovu utakmicu? I blijedu partiju Hrvatske većim dijelom utakmice i čudesno izjednačenje Hrvata u zadnjim minutama utakmice, kada su od 1-3 došli na 3-3 i stigli do izjednačenja.

Teško, gotovo pa nemoguće je dati podrobno objašnjenje svih događaja. U igri naše momčadi bilo je toliko crnih rupa da je zaista bilo čudo što smo nakon 90 minuta bili u remisu.

Odmah s početka valja reći, a tiče se cijele utakmice, ne onih junačkih zadnjih desetak minuta regularnog diejla kada su mladi preuzeli glvne uloge na terenu.

Rebiću, pa kud sad!?

Dakle,  s ovakvom blijedom partijom u golemom dijelu dvoboja ne može se dobiti Španjolska. Makar nas pratila i velika sreća, uz sav  neosporan i silan trud naša reprezentacija jedva da se i vidjela na terenu u prvih 80 minuta.

Teško je  to reći, pa i napisati. Ali, španjolska domincija tijekom cijele utakmice bila je preočigledna i drugačije jednostavno nije moglo završiti. Makar, pojavila se šansa, možda smo imali i meč loptu.

Foto: Luka Stanzl/PIXSELL

Ali, Ne smijemo se zavaravati, u ovome trenutku Španjolska je kud i kamo bolja i jača momčad od hrvatske reprezentacije.

Nakon što se Hrvatska u prvome dijelu provukla iz prvih juriša Španjolaca, gdje nam je gol visio poput lustera, dogodilo se nešto nevjerojatno. Španjolci su si zabili tako smiješan autogol. Pedri je gotovo s centra vraćao loptu vrataru Simonu koji je bio nepažljiv, promšio loptu koja je odjurila u gol. Hrvatska je šokantno povela 2-0.




Ni taj  događaj nije bio poticaj našoj momčadi da zaigra jače, agresivnije, bolje. Španjolci su nastavili u istom, zlostavljačkom ritmu. Pleli su okolo našeg gola sve dok nisu ispleli najbolji kaput. Izjednačili su u 38. minuti, u trenutku dok je, isto nevjerojatno, Rebić bio izvan igre i mijenjao kopačke.  Nakon akcije u kojoj nas je spašavao Livaković lopta je došla do usamljenog Sarabije koji je loptu zakucao pod vratnicu.

U nastavku još blijeđa Hrvatska, Petković je odmijenjen Kramarićem. Zalud bilo kakve izmjene kada Hrvati nisu mogli doći do lopte. Sedamdesetak posto  vremena Španjolci su imali loptu, a Hrvati su statirali.

I tako, u jednom od španjolskih napada sam s desne strane je ostao Azpilicueta. Dobro je ubacio  u srce kaznenog prostora, a Gvardiol nije ispratio Torresa koji je zabio glavom.




Foto: Luka Stanzl/PIXSELL

Na koncu, van je izašao Rebić a konačno je ušao Oršić. I odmah je Hrvatska imala prigodu, veliku, Gvardiol. Vratar Simon se iskupio za onu grešku kod autogola. 

Taman kad nam se rodila nada, ma nadica, toliko je  bila mala, hrvatska obrana iznova je napravila neshvatljiv kiks. Jedan naoko bezopasan slobodan udarac s centra igrališta bio je inicijalni fitilj za treći gol Španjolaca. Gvardiol se pogubio i ostavio sam svog čovjeka, Torresa. Usamljen Španjolac sjurio se pred Livakovića i poentirao.

S 3-1 u gubitku Hrvatska je zaigrala s mladim snagama, Oršićem, Brekalom, Pašaličem i Budimirom. Tko bi tada vjerovao u izjednačenje. Kad, gle čuda, tih zadnjih deset minuta bila je rapsodija. Najprije je Oršić (morao je dobiti priliku ranije na ovome prvenstvu) zabio za 2-3, a onda je isti igrač  nabacio u nadoknadi za Pašalića i to je bilo 3-3. Kao u najljepšim snovima.

I u produžecima opet je Oršić terorizirao Španjolce, namjestio je mrtvu šansu Kramariću koji je nije pogodio. Bio je to antologijski promašaj. 

Ahhh, kakva šteta, bilo bi zgodno vidjeti kako bi opet regirali Španjolci u stizanju minusa.

No, Španjolska koja je puna izvanserijskih igrača kao šipak koštica – slomila je Hrvatsku u dva dobra napada. Naravno, uz neminovne velike greške naše obrane. Prvo 4-3, pa 5-3, srce nam se lomilo. Samo smo se mogli sjećati Kramarićeve „meč-lopte„. Boli, da!

Opet, nismo izgubili od jazavaca, nego protiv moćne momčadi koju smo ipak u jednom trenutku, kolikogod loše igrali, držali u šah-matu.

Time je bila zaokružena slika o očajnoj partiji Hrvatske. Ovo je  na koncu konca i konačna potvrda da su slavni ruski dani već daleka prošlost. Naša reprezentacija više nije konkurentna najjačim europskim momčadima. S time se moramo pomiriti. 

Autor:
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.