fbpx
Foto: Goran Mehkek / CROPIX

KAKO VATRENI IZAZIVAJU ‘GLAVOBOLJE’ SRBIJI! ‘Komšije, osvojite bar jedan naslov, i naša djeca će poludjeti za nogometom’

Autor: Andrija Kačić Karlin

Dragan Stojković-Piksi fin je čovjek. Veoma dobar trener, sjajan je bio i kao igrač, makar mu je klupska karijera mogla biti i bolja. No, pitajte u Japanu za njega, padati će ničice na koljena. Legenda je Crvene zvezde i srpskog nogometa, bio je i legenda nogometa bivše države. Srbiju je kao izbornik šokantno odveo do svjetske smotre u Kataru senzcionalnim trijumfom u Lisabonu protiv Portugala…

I ambicije srpske sportske javnosti glede nogometne reprezentacije su velike. Ali i srpska, ne samo nogometna, javnost ima navlas isti problem kao i sam izbornik Dragan Stojković-Piksi. Problem je njihov, ali ne unutrašnji, nego vanjski.

Kako vanjski?


Piksi pod pritiskom zbog Vatrenih

Ma, problem su Hrvati. Problem je hrvatska nogometne reprezentacija. Usput, i Dinamo je problem. Stekavši naviku da se s Hrvatskom pošto-poto uspoređuju i nadmeću i u nogometu se rađaju kompleksi i frustracije. Ne, mije to ništa neočekivano, bolesno, kamoli nelegitimno. Isto tako se mi uspoređujemo godinama sa srpskom košarkom i zapomažemo, s pravom.

Nakon raspada bivše Jugoslavije ni najluđi tip nije mogao zamisliti da će Hrvatska postati svjetska nogometna ako ne sila onda znamenitost. Makar, nije nogometna Hrvatska daleko od sile, iako nema ni stadion, ni infrastrukturu, ni bazu. Na dva svjetska prvenstva u 20 godina osvojiti broncu i srebru, ako to nije silovito onda što je.

Foto: Ronald Gorsic / CROPIX

Isto tako, poslije raspada tko bi očekivao da će srpski reprezentativni nogomet (iako se jedno vrijeme vodio i kao SR Jugoslavija i s izvedenicom: Srbija i Crna Gora) teško snalaziti u suvremenom nogometu. Rijetko se plasirajući na velika natjecanja, a i kad bi se plasirali Srbi ne bi bili akteri, već puki statisti. Dok su istovremeno Hrvati haračili, izvodili narod na ulice, činili nas ponosnima do neba.

Srbi to promatraju, i stenju. Tužno im je to gledati, a kako nakon tuge dolazi neminovno i bijes tako se ti osjećaji prelijevaju i prema reprezentaciji. Pa se dogodi, primjerice, da se na prvoj utakmici u Beogradu nakon šokantne pobjede protiv Portugala – pojavi tek nekoliko tisuća ljudi.

Očito jest da su Srbi klekli kod stvaranja kulta reprezentacije. Podijeljeni klubaški (to je i nama opomena, op.p.) zanemarili su vlastitu nacionalnu momčad. I tek je Dragan Stojković uspio tu nešto napraviti iznenađujućim uspjehom, ali daleko je to od onoga što imaju, eto, Hrvati.

Jaka Hrvatska stvara i jaku Srbiju?

Ispada da su Hrvati, nogometni Hrvati, kotač zamašnjak srpskog reprezentativnog nogometa. Ne, neće Srbi reći da su im Hrvati uzor ili nadahnuće, preponosni su da bi to izvukli iz usta. Ali, da gledaju preko ograde to je i izvjesno i očekivano. Vjerojatno ni sami ne mogu shvatiti otkud toliki rast našeg nogometa s minijaturnom infrastrukturom. Srbi imaju i stadione, imaju i kampove, sam Srpski nogometni savez ima takav kamp u Staroj Pazovi, s hotelom i službenim prostorijama koje mi nikad vjerojatno nećemo imati. Pa opet, Hrvati su uspješni, Srbi su nesretni…




Kada je Hrvatska zamalo osvojila svjetski naslov u Rusiji 2018. godine naravno da se kod Srba probudio i inat i želje. Pa ih je nešto kasnije pokrenuo Dragan Stojković. No, u svojoj neobjektivnosti često su znali Hrvatima podmetati teze „kako su imali puno sreće”, kao i slične gluposti. Pa, jel´ sreća i ovaj plasman na završni turnir Lige nacija iz elitne skupine? Dragan Stojković-Piksi, iskusni prekaljeni bivši nogometaš zna da to nema veze sa srećom, ali njega javnost i navijači takve riječi ne slušaju.

Foto: Ronald Gorsic/CROPIX

U Srbiji se sad iz petnih žila trude nadići se iznad Hrvata, barem verbalno. Spominju i mogućnost da njihova reprezentacija dođe i do polufinala nastupajuće svjetske smotre, čak i predsjednik Aleksandar Vučić laprda da će se „fudbaleri s Hrvatima znati obračunati„. Eh, kad bi to bilo lako, a što bi rekao, primjerice, francuski predsjednik Macron na to. I on voli nogomet, pa ne priča o tome. A Francuze Hrvati natamburali u Parizu pred skoro 90 tisuća gledatelja.

Ipak, ima i onih koji u Srbiji drugačije razmišljaju, čak i zdušno navijaju za Hrvatsku. Dva su razloga za to. Prvi, jer su neskloni mržnji. Drugi? Pa Hrvati igraju dobro, lijepo i uspješni su, nadasve nadahnjujući. Posao nam je čitati, i naš i inozemni tisak i web prostor. Pa, naiđemo na zanimljiva razmišljanja.




Evo vam za kraj razmišljanje jednog nogometnog zanesenjaka iz Srbije. Jako je zanimljivo. Pročitajte dvaput:

“Zaista bih volio da Hrvati osvoje neki od sljedećih turnira. Ne samo jer su zaslužili trudom u zadnja tri desetljeća, nego je to i sjajna stvar za klince i mlade nogometaše na brdovitom Balkanu, pa i u Srbiji. Zamislite kako bi svima polako ambicije i apetiti porasli kad imaš takvog jednog šampiona tu u susjedstvu”!

Foto: GuliverImage/Predrag Milosavljevic/Xinhua

Autor:
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.