fbpx
Dragan Matic/CROPIX

KAKO SU HRVATI SRUŠILI JAKU JUGOSLAVIJU: Top iz njegove ruke totalno je pomeo Srbe i ekipu, a briljirao je još jedan…

Autor: Andrija Kačić Karlin

Sjećanja lete daleko unatrag, na 1996. godine i Olimpijske igre u američkoj Atlanti. Lijepa vaterpolska sjećanja… Isto je bila riječ o četvrtfinalu, kao i danas na europskoj smotri u Budimpešti. Jest, Hrvatska je na tim Igrama osvojila srebrnu medalju, malo je nedostajalo za zlato.

Ali, naša javnost bila je oduševljena nastupima vaterpolista pokojnog Brune Silića, koji su u četvrtfinalu nadvisili tada silno jaku reprezentaciju SR Jugoslavije, bila je to zapravo federacija Srbije i Crne Gore.

Potom su Hrvati u polufinalu dobili Italiju i u finalu bili poraženi od Španjolaca. Sveukupno, naša je reprezentacija odigrala sjajan turnir, a posebna je bila, dramatična, ali i kvalitetna, bila utakmica sa Srbima i Crnogorcima.


Teška i velika pobjeda

No, krenimo redom. Bile su to prve Igre na kojima je sudjelovala naša vaterpolska reprezentacija. Tadašnji izbornik Bruno Silić u SAD je, prvo u Nashville, prijestolnicu countryja, na aklimatizaciju i završne pripreme, pa potom na Igre u Atlantu poveo 13 igrača. Bili su to: – Siniša Školneković, Zdeslav Vrdoljak, Joško Kreković, Dubravko Šimenc, Ognjen Kržić, Ratko Štritof, Renato Vrbičić, Damir Glavan, Tino Vegar, Perica Bukić, Igor Hinić, Maro Balić i Vjekoslav Kobešćak.

Na svečanosti otvaranja Olimpijskih igara u Atlanti, hrvatski stjegonoša bio je kapetan vaterpolske reprezentacije, Perica Bukić.

U skupini je Hrvatska od pet susreta dobila tri, dok je dvaput poražena. Svladani su redom Grčka 8:5, pa Rumunjska 11:6, da bi izgubili od Italije 8:10, dobili smo Ukrajinu 16:8, ali i izgubili u 5. kolu od domaćina, SAD 8:10.

Četvrtfinale je donijelo sraz pun emocija protiv tadašnje SR Jugoslavije. Utakmica u kojoj je briljirao naš vratar Školneković (15 obrana), Perica Bukić je otvorio utakmicu s dva gola, a Dubravko Šimenc odigrao možda i najbolju za reprezentaciju, te postigao tri pogotka. I to sve iz daljine. Svojim topovskim udarcima. Njegovo veselje i stisnute šake nakon utakmice vjerno su dočaravali svu dramatiku te utakmice. Mnogi su nakon te pobjede u Hrvatskoj izašli na ulice s barjcima, slaveći tu pobjedu.

„To su bili nezaboravni trenuci, tu sam utakmicu odigrao u transu. Nismo ni mogli sami sebi zamisliti da je izgubimo. Dao sam sve od sebe, ali u podsvijesti vam je uvijek strah da negdje ne kiksate, pa igrali smo protiv sebi ravne reprezentacije, imali golem motiv i osjećali podršku iz domovine„, sjeća se Šimenc.




Polufinale nam je nosilo za suparnika Italiju koju je vodio Ratko Rudić. I to je bio uzbudljiv sraz te koji je odlučen tek u produžetku i to s pobjedom Hrvata, 7:6!

Nažalost, i uz plaćenu visoku cijenu, uz crveni karton izborniku Siliću. To će se pokazati vrlo teškim udarcem u finalu kada izbornika nije bilo na klupi, a pogledi igrača su bili baš usmjereni orema klupi gdje njega nije bilo.

Pokušalo se nešto učiniti sa skrivenim mobitelom (u džepu ogrtača pričuvnog vratara Balića) za komunikaciju izbornika Silića na tribini i pomoćnika mu Fabijana Nole na klupi. „Snimili” su nadležni taj pokušaj, zaplijenili mobitel, te je i još više, dodatno koncentracija u našim redovima bila okrnjena. U konačnici je Španjolska zasluženo slavila 7:5, no nakon prvotnog razočaranja izgubljenom utakmicom, ipak je prevladala sreća i zadovoljstvo olimpijskom kolajnom. Prvom uopće za Hrvatsku u momčadskim sportovima na Igrama. Rukometaši će tjedan dana kasnije osvojiti zlato.




Autor:Andrija Kačić Karlin
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.